Svi sveti ili Sesvete

Jur smo u drugom broju na­šega Mjs pisali o svetki, zapravo o tom, da se svetki pi­šu velikom početnom slovom. To neće biti današnja tema. Danas ćemo se baviti nazivom svetka, ki se u Rimoka­toličanskoj crikvi svečuje 1. novembra/studenoga, kada svečujemo sve svece i svetice. Dokle se u pravoslavni crikva ov svetak još dandanas svečuje na prvu nedilju po Duhi i označuje završetak vazmenoga dijela liturgij­sko­ga ljeta, je u Rimokatoli­ča­n­skoj crikvi ov svetak na na­go­vor irskih fratrov još u osmom stoljeću po Kr. premješćen na 1.

Ov, ta, on

Mi imamo tri pokazne za­mjenice: za 1. lice ov, ova, ovo za 2. lice ta, to a za tre­to/treće lice on, ona, ono. Ako je ča blizu mene ili pe­r­šone ka govori, označujemo to s ovo (Ovo je stol. Posudi mi ovu knjigu.kod mene). Ako je ča blizu sugovornika, označujemo to s to (To je stol. Posudi mi tu knjigu.kod tebe).

Dobro došli/dobrodošli?

Ako kanimo koga pozdraviti, mu željimo dobrodošlicu. Rič dobrodošlica je po gramatičkoj kategoriji imenica i označava nimšku rič „Will­kommensgruß“, a deklinira/ sklanja se kao imenica že­n­skoga roda: On se je jako veselio dobrodošlici, s kom su ga presenetili njegovi prijatelji. Ona upravo piše dobrodošlicu, s kom kani pozdraviti svo­je nove susjede.

U birou ili u biro-u?

U gradišćanskohrvatskom književnom jeziku imamo dost imenic stranjskoga porijekla kade imamo i izraz hrvatskoga porijekla, ada do­maći izraz. Obično se u knji­ževnom jeziku kod takovih dubletov prednost daje domaćim izrazom. Samo tako si moremo očuvati naše domaće bogatstvo. Ipak ćemo iz stilskih razlogov (npr. u pjesničtvu ili ako kanimo markirati izraz, ili u sms-po­ruka, kade rado koristimo i dijalektizme) znamda koris­titi imenicu biro a ne imenicu ured.