Došla je sezona balov i sada i velik broj naših društav priredjuje svoje hrvatske bale.
U nimškom jeziku postoji pravilo, da se dvi imenice povežu s crticom med njimi i tako stvori nova rič, pak imamo „Kuga-Ball, Hkd-Ball…“ Ovo pravilo i mi koristimo u govoru, ada usmenom izražavanju, ali to je samo dijalektalno izražavanje, germanizam, i ne pripada našemu književnomu jeziku.
Kako se kod nas tvori ta vrsta riči? Ke izraz moremo mi koristiti i ko pravilo odredjuje kovanje takovih izrazov? Kakova gramatična pravila imamo za to?
Ako kanimo izraziti, čije je ča, koristimo posvojni pridjev, npr. Ivanov, Zlatkin, Petrov, itd. Zato imamo npr. i svetak, ki se zove Petrova, jer je to Petrov svetak ili svetak sv. Petra. Isto tako imamo i Martinov auto, Silvijin brat, prijateljev sin, mamina knjiga, tatin stolac. Kako vidimo u ovi zgornji primjeri stvaramo u muškom rodu obično posvojne pridjeve sa sufiksi –ov ili –ev (za palatali) pak imamo: Bartolov, Štefanov, Filipov, ali Roženićev, Bucolićev, Živkovićev. U ženskom rodu tvorimo posvojne pridjeve sa sufiksom –in: Marijin, Anin.
Po istom principu tvorimo i posvojne pridjeve od kratic naših društav. Vezano za to piše u našoj velikoj ili Zigh-ovoj Gramatiki na str. 326: „Pridjevi, derivirani od osnovov imenic, ke označavaju neživo, moru takaj biti derivirani ovim tipom (misli se na sufikse –ov, -ev, -in, opomena autorice) sufiksov, npr.: Hak-ov.“
Prema ovomu pravilu imamo ada Hkd-ov, Hkdc-ov, Hstd-ov, Pain-ov, jer ove kratice završavaju na suglasnik, pak kratice dekliniramo po muškom rodu (N: Hkd, G: Hkd-a. D: Hkd-u, A: Hkd, L: Hkd-u, I: Hkd-om).
Kraticam kao Kuga ćemo dodati sufiks –in, jer završavaju na samoglasnik –a, pak je i dekliniramo po ženskom rodu, npr: N: Kuga, G: Kuge, D: Kugi, A: Kugu L: Kugi I: Kugom. Zato je pravilno: To je Kugin bal/ Kugin bal. A moremo i pisati To je Kuga-in bal.
No o tom već u drugom broju »Malih jezičnih savjetov« u Hrvatski novina.
(Zorka Kinda Berlaković; 85.)