O majko, što me rodi

U naši hrvatski govori dob­ro čuvamo perfekt (prošlo vri­me) i pluskvamperfekt (pret­prošlo vrime), jer su nam potribni za našu komunikaciju o čemu, ča je jur pro­šlo: Kade si bila? (prošlost) „Prosio sam (prošlost) du­šu, ka mi je prstanj bila dala (pretprošlost) na spominak, neka mi oprosti.“ (Fridrik Bi­n­tinger).

Prvi i Drugi svitski boj

Ljetos se gustokrat posebnimi priredbami spominjamo strahotov Prvoga i Drugoga svitskoga boja. 2018. ljeta obilježavamo s jedne strani 100. (stovetu) obljetnicu prestanka Prvoga svitskoga boja a s druge strani se i spomi­njamo strahotov 1938. ljeta, ada „Anschlussa“ Austrije na Nimšku, i nacionalsocijalističke strahovladavine, ka je durala do 1945. ljeta.
Zato korististimo i u naši Mali jezični savjeti priliku, da si točnije pogledamo kako se pravilno moru pisati ti dva svitski boji (pak i neki drugi dogadjaji).

Stanovati – stanujem

U hrvatskom jeziku imamo glagole, ki imaju sufikse -ova-, -eva- i –iva-, kako su to na primjer glagoli kupovati, stanovati, trgovati, kraljevati, posudjivati. Ovi glagoli činu i posebnu grupu kod tradici­onalnoga podiljenja glagolov u različne vrsti (to je šesta vrst, za sve, ke to zanima), jer im je skupno, da se u pre­zentu minja osnova (Wortwurzel, Wortstamm) i da se konjugiraju po je-konjugaciji. Zato nije pravilno „Stano­vam Beči.“ nego „Stanujem Beči.“ ili „To ti zabranjivam!“ nego „To ti zabranjujem!“

Dospim/dospenem

U zadnjem broju smo si pogledali glagole na –ati i u­s­tanovili da se ne konjugiraju svi po a-konjugaciji. Danas ćemo se baviti i-konjugacijom i drugimi glagoli na –iti, ki nimaju i-konjugaciju. Pogledajmo si prvo i-konjugaciju na primjeru infinitiva „misliti“: misl-im, misl-iš, misl-i, misl-imo, misl-ite misl-u. Isto tako se konjugiraju i govoriti, moliti, posaditi,…: govorim, govoriš, govori, govorimo, govorite, govoru ili molim, moliš, moli, molimo, molite, molu. Pr­­­imjeri u rečenici: Oni molu svaki dan jutro i navečer. Re­k­la sam im, neka si posadu ovu lipu kiticu pred stan.