U hrvatskom, a tako i u gradišćanskohrvatskom jeziku, imamo imenice ženskoga ro­da, ke u Nsg ne završavaju na –a kotno npr. žena, ruka, sestra, noga, nego na suglasnik/konsonat: noć, kćer, mat (mati), ljubav, novost, starost, slabost, narav, vist, svist, pratež, stran, momčad…

Obično se mi u pitanju pravopisa pridržavamo našega rječnika, no ovput moramo načinjiti iznimku, jer i prvi i drugi izraz je ispravan, ovisno o smislu.

Slijedeći je glagolski prilog sadašnji, koga po latinsku na­zivamo „Gerundium I“ ili „Adverbialpartizip“. U na­šem slučaju bi prijevod glasio „folgend“. Primjeri: Slijedeći Jezuša su apoštoli pr­o­putovali cijelu Palestinu. ( > apoštoli su slijedili Jezuša; išli su po njegovi slijedi). Došli su do plaže slijedeći ma­lu stazicu, ka je peljala kroz gu­stu šumu/lozu. (> oni su slijedili stazicu).

Buduće vrime ili futur pr­vi se sastoji od pomoćnoga i glav­noga glagola. Pomoć­ni glagol se sastoji od prezentskih oblikov glagola „htjeti/hti­ti“ (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ćedu) a glavni glagol od infinitiva: Denas ćedu dojti moji prijatelji k nam na vičeru. Drugi tajedan ćemo pisati školsku zadaću. Kada ćete si pogledati ta film?

U zadnjem članku već nije bilo mjesta navesti i druge važne faktore, ki su vezani za instrumental. Zato ćemo se i danas još baviti ovim padežom.

Zbog lagljega izgovora se u neki slučaji produžuje prepozicija „s“ u „sa“, naime, kada sljedeća rič počinje slo­vami „s, š, z, ž“, npr.: sa ses­trom, sa ženom, sa školom … U ovom kontekstu kanimo napomenuti, da je pravilno „s bratom“ a ne „sa bratom“, iako se i to većkrat u govoru čuje. Ovakovo krivo korišćenje prepozicije „sa“ pred riči, ka­de to nij predvidjeno, neki su vjerojatno preuzeli pod uticajem govorov doseljenikov iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, ki u dijalektu ovako govoru. To ali nije niti hrvatski niti gradišćanskohrvatski stan­dard i je svakako krivo!

Mi Gradišćanci u našem jeziku uz instrumental čudakrat stavljamo prijedlog „s“ i onda, kada je to krivo. Za­to ćemo se u današnjem pri­logu baviti ovim problemom.

Znamo, da se prijedlog „s“ koristi, ako se misli na dru­š­tvo, na zajedničtvo, npr.: Mi­lan ide s Jelkom na koncert. Ja sam bila s roditelji u Ameriki. 

Imenice imaju u hrv., pak ta­ko i u gh. jeziku, gramatička svojstva roda, broja i padeža. 

Broj označava, je li se odn­o­si imenica na jedan objekt (jednina) ili već njih (mn­o­žina). Koč smo imali i dvoji­nu (za broje 2-4), ali ta broj smo s vrimenom izgubili. Dv­ojinu čuva do dandanas npr. još slovenski jezik.

Većina imenic ima posebne oblike u jednini i množini (puž – puži, sestra-sestre, se­lo-sela). Imamo ali i iznimke: neke imenice imaju, naime, samo jedninu (npr. sadje, tzv. singularia tantum), a druge opet samo množinu (npr. vrata, tzv. pluralia tantum).

Interferencija u pravopisu se javlja individualno i nikada u standardnom upotribljav­a­nju, no zbog cjelokupnoga pristupa ovoj tematiki se m­o­ra i ona spomenuti. 

Ča se tiče velike i male po­četne slove, čudakrat koris­ti­mo prapovisna pravila nim­škoga jezika, npr. „Draga Majka, sve najbolje za Ro­djendan! Lipe Svetke želju…“ jer zabimo da se u hrvatsk­o­mu jeziku opće imenice pi­šu malom početnom slovom: Draga majka, sve najbolje za rodjendan! Lipe svetke želju…

Danas ćemo se baviti germanizmi, ada posudjenicami iz nimškoga jezika. Postoju germanizmi u govoru, ki pripadaju razini dijalekta, ali imamo i germanizme na razini norme.

Posudjenice u gh. standardnom jeziku (ada na razini norme) uglavnom stoju za oblike, ki su izraz društveno-gospodarskoga, političkoga, kulturnoga i opće civilizacijskoga karaktera: kasa (< Kasse) uz blagajnu, kredit (< Kredit) uz zajam, kontrola (< Kontrolle) ali i nadzor (jer poznamo i rič nadzornik), šanca (< Chance) uz mogućnost, broš (Brosche) uz kopča etc. Uzato je normirano i dost germanizmov, za ke uopće nimamo odgovarajući hrvatski izraz: brošira (< Broschüre), šarlatan (< Scharlatan), bermanje (< Firmung) etc.

Zbog uticaja nimškoga jezika koristimo u naši govori uz glagole čudakrat i krivu rekciju. Rekcija (od lat. regere, ča znači „vladati“) je pojam iz gramatike, ki opisuje od­nos med ričom („regens“) i dijelom rečenice, ki odvisi od te riči („dependens“ ili „re­ktum“). Tako su npr. glagoli većinom čvrsto povezani s od­redjenim padežom — ada neki glagoli su vezani uz odredjene prijedloge, npr. „Dajem ti ruku. — Ich gebe dir die Hand.“ Vidimo, da ovde glagol dati i u hrvatskom i u nimškom jeziku potri­buje dativ. Ta povezanost glagola i prijedloga ali nije svenek ista u nimškom i u hrvatskom jeziku, tako da imamo upravo kod rekcije glagolov čuda inter­fe­rencijov s nimškim jezikom.

Na Pedagoškoj visokoj školi u Željeznu su se 4. februara opet mirili školari sridnjih i viših škol za stručno obrazovanje pri jezičnom natica­nju. U hrvatskom jeziku je sudjelivalo osam školarov i školaric iz pet škol. Tema je bila „škola i obrazovanje“. Ovoljetno naticanje su prire­dili u engleskom, francuskom, talijanskom, španjol­skom i hrvatskom jeziku. Kako je naglasila organizato­rica naticanja u hrvatskom, Angeli­ka Kornfeind, je jezi­č­ni nivo ljetos bio jako visok.