Ki dan je danas? Danas je petak, 7. oktobra 2016. ljeta. (Ako ov datum odgovara istini dokle si štijete ov tekst, onda našu rubriku u najnovijem broju Hrvatskih novin čitate veljek prvoga dana.) Mi imamo, naime, genitiv vrimena, zbog čega se kod izricanja datuma miseci moru koristiti u genitivu.
Ako jur pokušavamo u zadnji desetljeći kodificirati gradišćanskohrvatski književni jezik, moramo se i držati odredjenih jezičnih pravil u javnoj komunikaciji, na primjer u školi, na radiju, televiziji, pri javni diskusija, kod pisanja člankov, pisam, itd.
U hrvatskom i gradišćanskohrvatskom postoju čudakrat iste riči, ke ali zbog povijesno-jezičnih razlogov ne značu isto. Najpoznatiji primjer, koga vjerojatno jur sve štiteljice i svi štitelji HRVATSKIH NOVIN poznaju, je ženski oblik pridjeva trudan. Gradišćanskohrvatski: Ja sam trudna, znači naime u hrvatskom standardu „da ste noseći“. Zbog ovoga izraza je jur već ka Gradišćanka doživila neočekivane reakcije za vrime odmora u Hrvatskoj ☺. Ali dost šale!
U zadnjem broju Hrvatskih novin smo se bavili ričami, ke imaju samo množinu i spomenuli vilice i u smislu nimške riči „Kiefer“. Pri tom smo se ravnali prema našem (Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik/Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch) rječniku (str. 759, 1991.). Vjerna štiteljica HN iz Velikoga Borištofa (T.M.) me je pitala, je li se koristi u gradišćanskohrvatskom i laloka za vilice ili je li je to samo izraz Dolincev. Zahvaljujem se na nje zanimljivom pitanju.
U zadnjem broju smo se bavili zbirnimi imenicami, uz ke stoji glagol svenek u jednini (perje, sadje, lišće…) pak ih zato zovemo i singularia tantum. Danas ćemo si pogledati imenice, ke označavaju samo „jedno“, ada jedan predmet, ali ke se pojavljuju samo u obliku množine, pak ih zato zovemo i pluralia tantum. Npr.: pluća, vilice, škare, hlače.
Ovput se baviti zbirnimi imenicami (Sammelnamen) kako su to npr. perje, kamenje, trnje, grmlje, grojze. Ove imenice se shvaćaju kao „jedno“, kao cjelina, u koj se ne izdvaja posebno nijedan član toga skupa: perje, lišće, sadje, povrće, kliće, itd. A pokidob se ne misli na svako pojedino pero ili svaku pojedinu list ili na svaki pojedini sad, nego na jedan skup, jednu cjelinu, stoji glagol kod zbirnih imenic svenek u jednini a ne u množini.
Ljeto još svenek dura i prazniki još nisu završili, ali velik dijel od nas je jur bio na ljetnom odmoru. Bar kade ste bili, ufam se, da ste se dobro odmorili i zdravi vrnuli! A ako ste ostali doma, ne budite tužni, jer poslovica veli: „Doma je najlipše!“
Ako ste bili projdeni, kade ste bili? Znamda Beči ili u Beču? Morebit i Zagrebi ili u Zagrebu? A znamda ste i bili Londoni ili u Londonu? Ili samo pogledati prijatelje ili rodjake Prodrštofi ili u Prodrštofu? Ili morebit „na biseru Jadrana“, Dubrovniki ili u Dubrovniku? Ili vas je put odnesao dalje, pak ste bili znamda Moskvi ili u Moskvi, Sofiji ili u Sofiji?
U zadnjem broju smo se bavili imenicami ženskoga roda, ke u Nsg ne završavaju na –a, nego na suglasnik/ konsonant — starost, narav, vist, momčad… — i ke se dekliniraju po 3. deklinaciji, ku nazivamo i i-deklinacijom. Denas ćemo deklinirati jednu rič ove vrsti kao „pars pro toto“: Jednina: N ljubav, G ljubavi, D ljubavi, A ljubav, V ljubavi, L ljubavi, I ljubavlju/ ljubavom. Množina: N ljubavi, G ljubavi, D ljubavam, A ljubavi, V ljubavi, L ljubavi, I ljubavi. Npr: Prva ljubav je najsladja i zato se ljudi rado spomenu svoje prve ljubavi. Prez ljubavi človičanstvo ne more preživiti. Divim se vašoj velikoj ljubavi, ka jur dura 50 ljet. O roditeljskoj ljubavi se sada ne kanim pominati.
U hrvatskom, a tako i u gradišćanskohrvatskom jeziku, imamo imenice ženskoga roda, ke u Nsg ne završavaju na –a kotno npr. žena, ruka, sestra, noga, nego na suglasnik/konsonat: noć, kćer, mat (mati), ljubav, novost, starost, slabost, narav, vist, svist, pratež, stran, momčad…
Obično se mi u pitanju pravopisa pridržavamo našega rječnika, no ovput moramo načinjiti iznimku, jer i prvi i drugi izraz je ispravan, ovisno o smislu.
Slijedeći je glagolski prilog sadašnji, koga po latinsku nazivamo „Gerundium I“ ili „Adverbialpartizip“. U našem slučaju bi prijevod glasio „folgend“. Primjeri: Slijedeći Jezuša su apoštoli proputovali cijelu Palestinu. ( > apoštoli su slijedili Jezuša; išli su po njegovi slijedi). Došli su do plaže slijedeći malu stazicu, ka je peljala kroz gustu šumu/lozu. (> oni su slijedili stazicu).