Uz medjunarodne/internacionalne nazive za misece kot su to januar, februar… koristimo u gradišćanskohrvatskomu jeziku u posebni prilika i hrvatske nazive za misece. To je tradicija, ku njegujemo jur stoljeća dugo. Tako su jur u Novom horva­czkom kalendaru, ki je 1806. ljeta tiskan u Šopronu, zapi­sana imena misec na dva na­čine. Uz naziv julius (čitaj: j­u­lijuš) piše i jakovcsak (1806: 17) ili uz decembar i naziv grodan (1806: 26).

Ki dan je danas? Danas je petak, 7. oktobra 2016. ljeta. (Ako ov datum odgovara is­tini dokle si štijete ov tekst, onda našu rubriku u najnovi­jem broju Hrvatskih novin čitate veljek prvoga dana.) Mi imamo, naime, genitiv vrimena, zbog čega se kod izricanja datuma miseci m­o­ru koristiti u genitivu.

Ako jur pokušavamo u zadnji desetljeći kodificirati gra­dišćanskohrvatski književni jezik, moramo se i držati od­redjenih jezičnih pravil u jav­noj komunikaciji, na primjer u šk­o­li, na radiju, televiziji, pri javni diskusija, kod pisa­nja člankov, pisam, itd.

U hrvatskom i gradišćansko­hrvatskom postoju čudakrat iste riči, ke ali zbog povijesno-jezičnih razlogov ne zna­ču isto. Najpoznatiji prim­jer, koga vjerojatno jur sve štite­ljice i svi štitelji HRVATSKIH NOVIN poznaju, je ženski ob­lik pridjeva trudan. Gradiš­ćanskohrvatski: Ja sam trud­­na, znači naime u hrvatskom standardu „da ste noseći“. Zbog ovoga izraza je jur već ka Gradišćanka doživila ne­očekivane reakcije za vrime odmora u Hrvatskoj ☺. Ali dost šale!

U zadnjem broju Hrvatskih novin smo se bavili ričami, ke imaju samo množinu i spomenuli vilice i u smislu nimške riči „Kiefer“. Pri tom smo se ravnali prema na­šem (Gradišćanskohrvat­sko-hr­vatsko-nimški rječnik/Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch) rječniku (str. 759, 1991.). Vjerna štiteljica HN iz Velikoga Borištofa (T.M.) me je pitala, je li se koristi u gradišćanskohrvatskom i laloka za vilice ili je li je to samo izraz Dolincev. Zahvaljujem se na nje zanimljivom pitanju.

U zadnjem broju smo se bavili zbirnimi imenicami, uz ke stoji glagol svenek u jednini (perje, sadje, lišće…) pak ih zato zovemo i singularia tantum. Danas ćemo si po­gledati imenice, ke označavaju samo „jedno“, ada je­dan predmet, ali ke se pojavljuju samo u obliku množine, pak ih zato zovemo i pluralia tantum. Npr.: pluća, vilice, škare, hlače.

Ovput se baviti zbirnimi ime­­nicami (Sammelnamen) ka­ko su to npr. perje, kamenje, trnje, grmlje, grojze. Ove ime­nice se shvaćaju kao „jed­no“, kao cjelina, u koj se ne izdvaja posebno nijedan član toga skupa: perje, lišće, sa­dje, povrće, kliće, itd. A pokidob se ne misli na svako pojedino pero ili svaku pojedinu list ili na svaki pojedini sad, nego na jedan skup, jednu cjelinu, sto­ji glagol kod zbirnih imenic svenek u jednini a ne u množini. 

Ljeto još svenek dura i pra­z­niki još nisu završili, ali ve­lik dijel od nas je jur bio na ljetnom odmoru. Bar kade ste bili, ufam se, da ste se do­bro odmorili i zdravi vrnuli! A ako ste ostali doma, ne b­u­­dite tužni, jer poslovica veli: „Doma je najlipše!“

Ako ste bili projdeni, kade ste bili? Znamda Beči ili u Beču? Morebit i Zagrebi ili u Zagrebu? A znamda ste i bili Londoni ili u Londonu? Ili samo pogledati prijatelje ili r­o­djake Prodrštofi ili u Prodršto­fu? Ili morebit „na bi­seru Jad­ra­na“, Dubrovniki ili u Dub­rov­ni­ku? Ili vas je put odnesao da­lje, pak ste bili znamda Mo­skvi ili u Moskvi, Sofiji ili u Sofiji?

U zadnjem broju smo se bavili imenicami ženskoga ro­da, ke u Nsg ne završavaju na –a, nego na suglasnik/ konsonant — starost, narav, vist, momčad… — i ke se dekliniraju po 3. deklinaciji, ku nazivamo i i-deklinacijom. Denas ćemo deklinirati jed­nu rič ove vrsti kao „pars pro toto“: Jednina: N ljubav, G ljubavi, D ljubavi, A ljubav, V ljubavi, L ljubavi, I ljubavlju/ ljubavom. Množina: N ljubavi, G ljubavi, D ljubavam, A ljubavi, V ljubavi, L ljubavi, I ljubavi. Npr: Prva ljubav je naj­sladja i zato se ljudi rado spomenu svoje prve ljubavi. Prez ljubavi človičanstvo ne mo­re pre­živiti. Divim se vašoj velikoj ljubavi, ka jur dura 50 ljet. O roditeljskoj ljubavi se sada ne ka­nim pominati.

U hrvatskom, a tako i u gradišćanskohrvatskom jeziku, imamo imenice ženskoga ro­da, ke u Nsg ne završavaju na –a kotno npr. žena, ruka, sestra, noga, nego na suglasnik/konsonat: noć, kćer, mat (mati), ljubav, novost, starost, slabost, narav, vist, svist, pratež, stran, momčad…