Prošlu subotu je Martin Ivančić po toliki ljeti u (manjinskoj) politiki napustio ovo polje i zasluženo dostao Zlatni časni znak Zemlje Gadišće. Ivančić je vršio mnoge funkcije. Od samoga početka u Savjetu za narodne grupe je skupa sa svojimi konterparti HKD-om i Djelatnom zajednicom paktirao najbolje svote iz lonca za narodne grupe i ovako i znatno uticao na razvitak hrvatske manjine i na projekte, ki su ili nisu bili mogući.

Visti i izjave političarov prošlih tajedan su nam svidočile, da nas iz manjinskopolitičkoga gledišća u Gradišću pred svim čekaju zanimljiva ljeta ča se tiče infrastrukture. U Borti je gradnja Doma narodnih grup u toku i čini se da brzo napreduje. Očekuje se otvaranje 2026. ljeta, ča se čini realistično.

Korizma je počela. Iako drugačije okruženo s manje pobožnih ljudi, čujemo sa svih stran, čega ćedu se ljudi odreći: čokoladija, alkohola ili televizije. Korizma je za mnoge u (crikvenom) ljetu mogućnost, da se svisno bavu samimi sobom. Takorekuć 40 dan nutarnjega premišljavanja i obnavljanja.

Ufam se, da je čim već ljudi gledalo 19. februara emisiju ZIB Zack mini. U ovom dičjem formatu ORF-a pohadja moderatorica Fanny Stampf različne škole i u ov put je bila u Sridnjoj školi u Velikom Borištofu. Veljek spočetka, emisiju si morete još do marca pogledati na orf on i toplo ju preporučujem. Zač? Ar daje lipu i istovrimeno zanimljivu sliku o nami.

Konačno smo opet jednoč čuli ča novoga u gradišćanskohrvatskom muzičkom svitu. Inako jur natprosječno na muzikaši bogato Petrovo Selo moglo se je prošlu subotu gizditi novim bendom mladih med 15 i 30 ljet. A to s punim pravom. Masne daske su se prezentirale dobre, vesele i pune energije. Prošla ljeta su nam nudila mali broj ovakovih premijerov: Škare iz sridnjega i sjevernoga Gradišća, Fahaceri na DM-u u Malom Borištofu, Gauženjaki, Bahetaši, i drugi na tamburaškom sektoru ili morebit još i Mira Perušić na sektoru singer-songwriter.

Od ovoga tajedna je zemaljska vlada oficijelno u službi. Čini se, da poglavar Hans Peter Doskozil kani svisno graditi na jedinstvenosti Gradišća. Mi nismo kao ostatak (austrijskoga) društva, mi smo Gradišćanci. Cirka tako je publiku u Borti pri otvaranju izložbe o bomba protiv manjin pozdravio u novoj eri. Zeleno-črljeni kontrastni program političkim tendencijam u ostaloj Austriji.

Ov tajedan je prošlo ravno 30 ljet otkad su u noći na 5. februara u Borti ubijeni četiri mladi Romi. Dan kasnije, 6. februara je detonirala bomba u Stinjaki i teško naranila muža iz Hrvatskoga Hašaša, ki je djelao za službu za odvažanje otpada.

Zapravo je ovo mjesto bilo rezervirano za malu diskusiju o našem normiranom jeziku. Koalicijski dogovori za gradišćansku zemaljsku vladu su prekinuli ovu nakanu. Morebit se da i jedno i drugo spajati.

U manjinskoj politiki mlini obično polaglje melju – ča to znači? Zastupničtvo manjin, ada različna društva tiraju uvijek jedno vrime ista potribovanja, su to koč bili tablice, se je zajednica u prošli ljeti fokusirala na školstvo, sprvine za Beč, u medjuvrimenu i za reformu elementarne pedagogike, ada pred svim čuvarnice. Pinez se tako i tako uvijek more – apsolutno opravdano – prositi već.

Većina manjini ništ neće dati dobrovoljno, to je bila jedna od izjavov pri podijskoj diskusiji o Članu 7. Član 7 ljetos naime skupa sa svojim Državnim ugovorom svečuje 70. obljetnicu. Da čuda toga, ča se more iz velikodušnoga Državnoga ugovora isčitati i interpretirati danas nije u potpunosti implementirano, tribalo bi biti svakomu jasno, ki je ovih pet točak koč štao (ili samo preletio).