Hvalabogu je opet krenula hrvatska scena — još bojažljiva i preplašena, ali ipak je!

Petar Tyran

Virtualna komunikacija je jedno. Konkretno sha­djanje i sastajanje je ipak nešto drugo. Imamo za nami tajedne i misece uglavnom virtualnih sastankov — imali smo video-sastanke i vi­deo-konferencije. Naučili smo se još i kako s tim zaha­djati: da dižemo ruku ako ka­nimo nešto reći, da isključimo zvuk i da ne govorimo svi najednoč. Naučili smo se i na to, da ako smo isključili i sliku i zvuk, mogli smo još i nešto drugo učiniti u ti virtualni sje­dnica — mogli smo još i malo zaspati pri tom sastanku i nigdo nije opazio, a još manje nas je mogao ki za to kritizirati. Nekako smo se na­učili na to, da već ne tribamo izajti iz stana, iz svoje hiže, da se već ne tribamo dignuti sa stolca i ne micati od kom­pjutora, laptopa, iPada…

Polako se vraćaju aktivnosti u djelovanju hrvatskih društav i institucijov

Petar Tyran

Evo, opet je polako, paž­ljivo a takaj i malo preplašeno krenula i naša hrvatska scena u Beču i Gradišću. Zapravo paralelno i u is­ti čas su po­čeli Hrvatski centar i Kuga da izvidu će­du li ljudi opet dohadjati na pri­redbe. U Beču su pozvali na hrvatsku mašu i na čašćenje jubilara Tome Krojera i na d­odjelu »Mini-Metrona«. Organizatori su bili sami pre­senećeni koliko ljudi je došlo npr. na mašu i čašćenje.

Ako je premalo hrvatskih duhovnikov još je teže udovoljiti želje po naši fara

Petar Tyran

Okolo Petrove i Pavlove se u odredjeni vrimenski razmaki pojavljuju teži časi za Crikvu, pred svim i u Gradišću. Dokle pak na jednu stra­nu na ti dan Katoličanska cr­ikva posvećuje svoje nove duhovnike i dušobrižnike, na drugu stranu u odredjeni vrimenski razmaki Dijeceza i personalna komisija na čelu s biškupom minja svoje duhovnike i dušobrižnike. To je zapravo svenek jako žak­ljiv posao, i najvjerojatnije nije­dan nije biškupu nenavidan za ta posao. Iako većkrat ni­je čisto razumljivo ili si jav­nost uopće ne zna razložiti, zač se dogadjaju neke pro­mje­ne, triba uvodno ustanoviti, da mladomašniki pri blago­slivljanju dotičnomu biškupu obiću vjernost i da ćedu slije­diti njegove naredbe i zapovidi a tim i to, da ćedu ga sl­u­šati ako ide za premješćanja, dakle „seljenje od jedne fare u drugu“.

Komu su bilateralni odnosi već pomogli — Hrvatom u Madjarskoj ili u Austriji?

Petar Tyran

U prošli ljeti i desetljeći je bilo bezbroj prilik da se pohvali dobre, još i odlične bilateralne odnose med postkomunističkom Madjarskom i socijalističkom Hrvat­skom. Od toga su imali koristi naravno i Hrvati u Madjar­skoj. S ovkraj sve zelenije gra­nice smo se tomu manje ču­dili, ali je bili do neke mjere još i ljubomore, koliko Hrva­t­ska pomore hrvatskoj manjini u Madjarskoj. Hrvati u M­a­djarskoj su to, pravoda, vidili obrnuto i svenek nekom ne­na­vidnošću gledali austrijsku stranu, kade po njevom miš­ljenju hrvatska manjina ima znatno bolji, društveni, go­spodarski i politički položaj nego na madjarskoj strani. Bilo ovim ili onim tada razlo­žiti da su krivo mislili, nije imalo čuda smisla — nikako je to bilo blizu ni stvarnoj is­tini ni istinskoj stvarnosti.

Otvorimo se i novim socijalnim me­dijam — ako imamo koristi od toga

Petar Tyran

Ova koronakriza, od ke još ne znamo je li smo ju jur preobladali, ili će nam se virus vratiti; ili se je „ućaćio“ med nami i ionako već ne­će projti, nam je i u m­e­dijalnom području donesao puno diskusijov a pred svim i predlogov. Ide za socijalne medije. Kritika da smo — ka­ko i mnogi drugi — zamudili da se već koncentriramo na socijalne medije, na web, internet i da bi se koristili broj­nih službov u internetu, kim su u dijeliću sekunde na ekra­nu one osobe, ka je željna te pošiljke, te informacije od­nos­no toga kontakta.

Domaći ured iliti home-office je očigledno postao vrlo atraktivan

Petar Tyran

Puno ljudi u ovom kri­z­nom času, u kom su mnogi prikovani unutar do­maćih zidin, hvali dje­lo u domaćem uredu, ko se i na nimškom skoro svenek na­ziva „home-office“. Ovakovo djelo hvalu pred svim oni, ki imaju dovoljno mjesta doma, dakle ugodne okolnosti i ka­de nije preveć ljudi na istom mjestu. To je činjenica u daleko najveć slučajev, jer po­lag sta­tistike u Austrije je sve već domaćinstav sa samo jednom obitelju pod jednim kro­vom a obitelj u Austriji ima pro­sječno 1,53 dite (toliko dice u Austriji radja jedna žena u svojem životu; a statistika je iz 2017. ljeta, dakle relativno ak­tualna).