Adventsko vrime nam je jur doneslo predbožićni dar. HKD je preuzeo ideju Kulturne inicijative Stinjaki i načinio novu arhivsku platformu, ka moru preuzeti zainteresirana sela za digitalizirano arhiviranje svojih dragocjenih stvari.

Sad je tako da se u adventu i vrijeda i u božićno vrime osebujno čuda misli na drage pokojne a isto tako na ona dobra stara vrimena. Slike, njevi poznati glasi u audio- i videosnimka kot i njev žitak zapisan u dokumenti moru biti takovo putovanje u glavi najzad k svojim ljubljenim. To je lipo nadopunjenje ovakovoga arhiva.

U Zagrebu u Matici iseljenika se je prošli petak održao 30. Forum hrvatske nacionalne manjine s težišćem na digitalizaciji, virtualnoj ponudi i korišćenju društvenih mrižov. Jedan cijeli dan su stručne predavačice i predavači kot i različne zastupnice zastupniki manjin iz ukupno 12 držav prebavili s pitanji digitalnih knjižnic i umrižavanja putem društvenih mrižov.

Svakoga početka decembra potriban je isti komentar. Svakoga početka decembra se naime podiljuju subvencije za narodne grupe. Dodiljuje je Savjet za hrvatsku narodnu grupu, gremij kim od pandiljka predsjedava Novoselac Harald Ladić od Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra. Dodjela je kot svako ljeto ostala prilično ista, pinez je premalo (za kih 30%), a tako ostajemo kod uhodanoga načina, da društva dostaju već ili manje istu svotu kot lani.

Otkad je bivši predsjednik Nacionalnoga vijeća Wolfgang Sobotka inicirao ideju o skupnom forumu za predstavnice i predstavnike narodnih grup i poslanic i poslanikov u Narodno vijeće, se sastaju ljetos jur po drugi put. Ovo ekskluzivno druženje neka predstavlja najvažnije teme, svaki put se predstavljaju jedna ili dvi točke s gledišća stručnoga personala, a i predsjedniki Savjetov za narodne grupe smu u svojih pet minut predstavljati potribovanja.

Povjerenje u medije je bilo u Austriji 2024. ljeta polag Digital News Report instituta Reuters sveučilišća Oxford nisko kot još nikada ne. Za 2025. ljeto kažu broji sada mali narast povjerenja. Najpovjerljiviji medij je ORF (63,2%), najmanje povjerenja dostaje u listi Heute (38,5%). Za manjinske mini medije kot su to Hrvatske novine ovakove štatistike nažalost ne postoju, ali neki trendi sigurno odgovaraju i za nas.

Veljek dvakrat su prošli tajedan hrabri u črni maska maskirani muži s lažnimi profili na socijalni mediji došli pred srpske kulturne centre da bi rekli ljudem, da ovde nij mjesta za nje. Oficijelna Hrvatska je pravoda odbila ovakovo ponašanje, na socijalni mediji malo preveć ljudi svečuje ove „demonstracije“. Med njimi morebit i nekoliko gorkih gradišćanskih Hrvatov.

Početkom novembra je Zorka Kinda-Berlaković stupila u mirovinu kao namješćenica na Slavistiki u Beču. Gradišćanskohrvatske vježbe pelja ljetos ada na daljinu Katarina Tyran, u medjuvrimenu profesorica u Helsinkiju. Da će Slavistika u Beču ostati prez osoblja sa težišćem na jednu od svojih slavskih manjin se je gledajući razvitak prošlih ljet moglo očekivati, razumljivo nekako nije – Austrija ima četire autohtone slavske manjine, a najveća Slavistika, stručno mjesto za proučavanje slavskih temov, nima nikakovo težišće o nji.

Prošli tajedan nudjao je bezbroj mogućnosti, kade su ili kade bi gradišćanske Hrvatice i Hrvati tribali nastupiti kao oficijelna manjina. Kongres FUEN-a, sve priredbe i tiskovne konferencije u vezi s Peršmanovom dvoru, itd. Na sastanki s drugimi manjinami iz drugih držav, začudjene reakcije su uvijek kod iste točak iste. Vi nimate službeni gremij? Vi nimate glavnu ustanovu? Da, mi toga nimamo. Bilo je pravoda i u povijesti i u novije vrime različnih pokusov kako stvarati krov za gradišćanske Hrvatice i Hrvate. Zaistinu uspješan nijedan pokus nije bio. HKD u Gradišću je još najbliže došao kakovoj vrsti krovne organizacije, kad je u svakom selu osnovao seoske grupe. Danasdan postoji od tih jako čuda na papiru. Zaistinu aktivno djelovanje more dokazati samo šakica tih sekcijov.

U Koruškoj su do sada nepoznati opet jednoč morali pomazati seoske table. Osam dvojezičnih tablov u bliskoj okolici Peršmanovoga dvora, ki je od sumljive policijske akcije u ljetu na glasu, je kratko vrime zgubilo svoje slovensko ime. Gdo je kot ja načinio falingu, da je otvorio komentare pod objavami javnopravnih medijev, ta je bio opet jednoč konfrontiran s pitanjem: Zač uopće tribamo dvojezične table? Prije nego će se ovde argumentirati s poznatimi manjinskimi pravi i Državnim ugovorom, moglo bi se jednostavno reći: Ar je to ime sela/grada.

6. septembra 2027. – ov datum je stao debelimi slovami na papiru u Neutolu. Ovoga dana kanu aktivistice i aktivisti oko Školskoga društva Rešetarić i Hrvatskoga centra otvoriti prve razrede Hrvatske škole u Beču. Dokle je tako daleko, triba još svega riješiti. Pred svim pitanja financiranja i političke volje ćedu biti izazovi dojdućega ljeta. Predsjednica nositeljskoga Školskoga društva Rešetarić Gabriela Novak-Karall koristila je vrlo zanimljive metode za svoje predavanje. Pomoću takozvanoga mentimetra mogli su sudionice i sudioniki anonimno odgovoriti na nje pitanja. A recimo ovako: odgovori su bili jako različni. Gdo se triba zalagati za školstvo u Beču?