Bez autov i kilometrov mnogim ne ide — ali je zato još i kaštigati bezobrazno i nije fer!
pet, 25/09/2020 - 10:38
Uz pogibelj, da sljedeći retki imaju neki larmojantan prizvuk tužibabe morem kao obrazloženje ili još i ispričanje samo navoditi, da je potribno kao uvod u ovo vidjenje zakonov na cesti, propisov i prepovidi, opomenov i kaštigov:
Vozim kih 50-55.000 kilometrov u ljetu (ča Hrvatsko štamparsko društvo nije stalo ni groša u ranijoj prošlosti a kašnje pak niti centa). Pravoda nijedan nije naredio niti bi mogao narediti, bez da bi mi zato ponudio znatnu pineznu i vrimensku odštetu. Dakle vozim po svojoj odluki jer sam mislio u prošlosti a mislim i danas da HRVATSKE NOVINE tribaju biti nazočne onde kade se nešto dogadja, kade sve se pripetu važne stvari. Uza to je manjinskopolitički važno, da se opaža ča se dogadja po naši seli i gradi. Sve to triba zabilježiti i o tom pisati i tim na jednu stranu izraziti poštivanje i priznanje onim, ki ča djelaju i produciraju — a na drugu stranu da čim već ljudi o svemu tomu, putem čitanja u Hrvatski novina o tomu i doznaju, o tom razmišljaju, to znamda i kritiziraju ili se tomu veselu, da informira dobrohotne i dalekovidne, kim leži hrvatstvo na srcu i zadovoljava da čim bolje budu informirani. U tomu nima regionalnih granic. Cilj mi je bio uvijek da preobladamo uske regionalne i dijalektalne granice, ali i zemaljske i državne, da HRVATSKE NOVINE budu ta črljena nīt, ta kopča, lūk (Bogen), ki povezuje sve naše štitelje i štiteljice, cijelu gradišćanskohrvatsku zajednicu i da nas povezuje i s drugimi hrvatskimi zajednicami a ne na zadnje i s većinskimi, domicilnimi narodi tih zemalj i držav u ki jur stoljeća dugo živu gradišćanski Hrvati.