Korona — ča je napravila od nas i ča ćemo nadalje s njom ili bez nje?

Evo, hvala Bogu, opet je krenulo! Opet se je ganuo kulturni motor. Jur opet počinju priredbe — i hrvatske. S Bečom se ne moremo miriti, ni se Karlsplatzom, niti ne s Donaukanalom — tisuće i tisuće pred svim mladjih ljudi. Usko jedni uz druge. Onde se uopće nigdor ne mari za bilo kakove koronamjere a kamo li za nošenje bilo kakovih maskov ili držanje razmaka. Naši ljudi na selu su „pošteniji“. Barem se službeno i oficijelno držu još uvijek valjajućih propisov, iako zapravo već nijedan točno ne zna ča još valja i ča već ne i kako strogo i točno se triba nečega držati ili je znamda jur nestao strah od dobivanja COVIDA-19 i javno uživanje i druženje ionako jur preskočilo sve date granice.

Ča još tribamo, ča bi još kanili? Imamo puno toga ča drugi nimaju!

Vrijeda je prošla prva polovica jubilarnoga ljeta u Gradišću, bez da su i narodne grupe nešto opazile od ovoga „jubileja“. Najavljuju se velike izložbe i koncerti i malo ke je prilike, da se ne bi spomenulo i narodne grupe u Gradišću, koliko su važne i koliko obogaćuju ovu zemlju. Smimo si opet jačiti i tamburati u predivni naši narodni nošnja, smimo se opet pokazati s najlipše nacifrane i našminkane strani, čuju opet naše predivne i mile glase i zvuke tamburov — ali ne čuju naše jaukanje, naš plač, naše tužbe i naše prošnje.

Ov „jubilej“ je prilika da i sami otvorimo oči i vidimo kako se stoji s nami

Koliko u ovom jubilarnom ljetu hvalu narodne grupe u Gradišću moglo bi nas zapeljati, da bi se konačno mogli nagnuti u naslonjači i ustanoviti: sada smo uspili * sada smo spašeni *sada je konačno zaustavljena asimilacija * sada ćedu se dica konačno učiti i naučiti hrvatski * sada će se i hrvatska kultura očuvati * sada će se u okviru našega multiploga identiteta očuvati i hrvatski element * sada ćemo konačno dostati sve one ustanove, ke su potribne za opstanak i naroda i narodnosti * sada ćedu se i Nimci početi učiti manjinske jezike * sada će zaista biti ostvarena dvojez

Očekivanja u novi hrvatski Savjet za narodnu grupu od 2022. su velika!

Dvim „dirigentom“ u hrvatskom Savjetu za narodnu grupu, Martinu Ivančiću i njegovomu jur dugoljetnomu zamjeniku Stanku Horvatu se je još jednoč ugodalo da u relativnom miru projde sjednica Savjeta i odibiranje za predsjednika. Ali jur duglje kipi unutar Savjeta i nakuplja se na zadovoljstvo različnih savjetnikov i savjetnic. Prvič s poslovnim redom a drugič i s odlukami uoči sjednic u ki je zapravo jur sve prije odlučeno od ovih dvih „dirigentov“ i moguće još nekih njevih pijunov i skakačev (da se služimo izrazov iz šaha), ali su savjetniki zapravo svenek postavljeni pred gotove činjenice.

S Tončijem Leopoldom otišao čuvar, bilježnik kao i arhivar našega jezika

Jedan od najplodnijih suvrimenih „štoričarov“ ali prije svega pjesnikov, Anton „Tonči“ Leopold nas je ostavio. Bog mu je darovao dug žitak sa skoro spunjenih 93 ljeta. A ipak čuda prekratko, da bi mogao sve izreći i napisati, ča se je nakupilo u njegovoj duši i njegovom umu a takaj i znatno prekratko, da bi zaista vridnovali njegovo značenje. Triba mu hvaliti za našu književnost ali pred svim na daru za čuvanje, bilježenje i arhiviranje našega jezika, ki je dijelom jur nestao, ali ga imamo još u arhivi, u knjiga na vrpca i na nosači zvuka.

Od korone prouzrokovano zaključanje moglo bi nam biti od velike škode!

Polako se opet otvara naše društvo, sve manje oštra su zaključanja, lockdowni, sve već ljudi je cipljeno i tim se barem ufaju, da ih bilo ka varijanta koronavirusa odnosno COVIDA već ne more pogoditi. Političari a s njimi i uticajni gospodarstveniki i kulturnjaki su zaključili, da „moraju“ otvoriti ako kanu prepričiti ili obajti veće nemire, razbijanja a s tim u vezi i ranjenja i ubijanja ljudi.