Prošli vikend je bio vrlo značajan za gradišćan­ske Hrvate u pogledu na folklor, a to na dvi lokacija, u dvi zemlja. Na jednu je u sjeverogradišćanskom Vulka­pro­drštofu folklorna grupa Po­ljanci počela sa svojim slav­ljem utemeljenja. Iz Poljan­cev se je razvio zapravo hrvatski pokret, ki se pokušava suprot­staviti brzoj asimilaciji i germanizaciji ne samo u ovom selu na Poljanci. Upornoj A­n­geliki Kornfeind i nje pomagačem i pomagačicam se je ugodalo, da ova folklorna gr­u­pa postane institucija u koj imaju mjesta najmladji uz­ra­s­ti ča do seniorov i da je to sve skupa zapravo zmožan zbor, ki brojnim svojim članom nudi mogućnost koriš­će­nja hrvatskoga jezika, do ne­ke mjere još i jezične vježbe kroz angažirane peljače a ne na zadnje i odlučnost, da hrvatski duh živi u ovoj fol­klor­noj grupi, premda je iz­van folklornih grup ods. zbo­rov i kazališnih grup sve teže gajiti hrvatski duh i kulturu zajedno s većim brojem ljudi.

Još se mnogi spominjaju, kako je bilo teško, mu­č­no i najprvo skoro bez izgleda, da bi i Hrvati i Hrva­tice u Gradišću dostali kona­čno gimnaziju po uzoru k­o­ru­ških Slovencev u Celovcu (Klagenfurt). Slovenci su tu gimnaziju bili dostali jur 1957. a to ne kao dvojezičnu, ne­go slovensku gimnaziju. To gradišćanska politika tada ni­je željila, pred svim to nije ka­nio ni tadašnji zemaljski poglavar Lovre Karall (Övp), o­čigledno iz straha segregaci­je i prevelikoga otpora sa stra­ne i Nimcev u zemlji a mogu­će i iz tada još prisutnoga straha da se „naši“ ljudi ne­ć­e­du dovoljno naučiti nimški.