Kad je došla vist o smrti Mirka Berlakovića, veljek je bilo jasno da se ov komentar mora baviti ostavšćinom na daleko poznatoga učitelja i kulturnoga djelatnika. Knjiga Naš Mirko naime daje zanimljiv uvid u Berlakovićev dugi i plodni život, a istovrimeno u probleme, uspjehe i povijest gradišćanskohrvatske scene prošlih 60 ljet. A pri tom će svakoj generaciji, a i grupi ča drugoga ostati u spominku. To more biti na području tamburaške muzike, na vjerskom polju ili na školskom.

Ljetna škulja ljetos još nije bila i vjerojatno i već neće biti. Po Zakonu o narodni grupa je sad u Hrvatskoj konstituiran prvi Savjet mladih Hrvatov. Ovo savjetodavajuće tijelo je Hrvatska vlada ljetos po prvi put sazvala. Gradišćanski Hrvati su direktno s četirimi mjesti, dvoja iz Austrije i po jedno iz Madjarske i Slovačke, a indirektno s jednim mjestom za Moravske Hrvate dobro zastupani. Da su mladi uključeni u političke procese i da se tako uču i brusu vlašće postupanje, nije ništ novoga. Ipak je važan znak za vidljivost i postojanje zainteresiranih mladih. A za pesimiste je morebit i važan znak, da je i mladih gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, ki odlično govoru i gradišćanskohrvatskim i standardnim jezikom. U ovom povijesnom prvom savjetu zastupaju gradišćanskohrvatske interese Aleksandar Vuković, Dorica Zvonarić, Karmela Pajrić i Miško Maas, ki je zbog starosne granice od 30 ljet preuzeo funkciju od Kristijana Maschkana. Gledeć angažman i prošle pozicije, najveći dio njih ima jur neko znanje i užu vezu gradišćanskohrvatskoj zajednici. Biti savjetnica ili savjetnik more biti dobra vježba za buduće pozicije u nasi društvi, ka navodno išću na sve strani.

Prazniki značu i za hrvatske organizacije pred svim za Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću brojni kempi. S četirimi kempi za svaku starost je HKD sigurno na čelu ove toliko važne ponude. Bilo je vrime, kada su kempi još pred svim bili zabavni jezični tečaji, ki su bili spodobni hrvatskomu podučavanju u škola. Danas ovi kempi namjerno ili nenamjerno ispunjuju druge zadaće. Kempi, prez obzira kakovoga sadržaja, su naime potribni, da bi roditelji mogli prebroditi duge praznike. Osebujno u obitelji, kade (još) nije penzioniranih ili nezaposlenih ljudi, dica moraju bar misec dan biti pod nadzorom drugih: To su onda športski kempi, umjetnički kempi i u gradišćanskom slučaju hrvatski kempi.

Utorak, 7. julija, je bio duplasto povijesni dan. Ravno pred pedeset ljet bio je zaključen Zakon o narodni grupa. Na dan 50 ljet kasnije je Nacionalno vijeće s glasi od črno-črljeno-pink koalicije i Zelenih zaključila novelu o Zakonu o narodni grupa. Za hrvatsku narodnu grupu se konkretno neće čuda minjati. Savezna vlada morat će od sada objaviti izvješćaj o stanju narodnih grup u kom se moru javiti i Savjeti za narodne grupe. Uz hrvatsku i slovensku narodnu grupu su sada i ostale autohtone narodne grupe spomenute. Definicija, ča je narodna grupa, je nestala, tako da će u budućnosti praktički biti nemoguće, da će se još ka grupa priznati narodnom grupom. Minjanja za dvojezično pravosudje naližu slovensku narodnu grupu, ka je tim dostala malo poboljšanje, prez cjelovitoga rješenja. Ako pogledamo izvješćaje iz 1976. ljeta se lipo vidi, kako je Zakon za neke bio miljokaz, za druge samo kapljica vode na vrućem kamenu. A 50 ljet kašnje? Zapravo ista stvar: neki pozdravljaju konačni pokret, neki u ovi minjanji ne vidu poboljšanja.

Prošli tajedan me je veljek dvakrat otpeljalo u malu Čembu, a jur na klapskom festivalu divila sam se velikoj platani u vrtu stare čuvarnice, ka je drugačije od otvorenoga šatora mogla dati ugodan hlad.

Rijetko se stane, da veljek dvi ministrice pozivaju na konferenciju za štampu a sadržaj su narodne grupe. Tako je bilo prošli četvrtak, kad su Claudia Bauer i Anna Sporrer javile novosti glede Zakona o narodni grupa a isto slovenskoga sudstva u Koruškoj.

Prošli tajedan u pogledu na manjinskopolitičko gibanje, bio je osebujno gust. Platforma dijaloga u Parlamentu pokazala je neočekivane alijance. Dokle je u pogledu na školstvo u Beču koč najpotencijalniji govorač narodnih grup Michael Bernhard od Neosov morao nazočnim razložiti, zač bi ministarstvo preferiralo rješenje zvana Zakona o privatni škola, je najednoč predsjednik Nacionalnoga vijeća Walter Rosenkranz zagovarao ovakovu privatnu školu po principu konfesionalnih škol - bit će zanimljivo kako će zastupničtvo narodnih grup koristiti te nove saveze.

Otkad je predsjednik Nacionalnoga vijeća Walter Rosenkranz ljetos kod otvaranja izložbe s težišćem na narodne grupe u Parlamentu govorio o školi za narodne grupe u Beču, niklo u slušateljica i slušatelji ufanje, da je u pogledu na dvojezičnu školu u austrijskom glavnom gradu jur sve fiskirano. Iskušene pomatračice i pomatrači su ončas jur sumljali u jednostavnost ovoga ogromnoga i definitivno i povijesnoga projekta. U prošli tajedni su se jur čuli glasi, da nisu svi uključeni jednoga mišljenja, sada je Stalna konferencija potvrdila te glase. Ministarstvo za obrazovanje pod ministrom Wiederkehrom od NEOS-ov očividno preferira model Europske škole. Zastupničtvo narodnih grup vidi – isto tako povijesno složno – spas samo u modelu Komenskyjeve škole, čiji sistem odnosno rezultate svaku pohodnicu i pohodnika oduševu. Komenskyjeva škola je naime na dobrom glasu, a njihove apsolventice i apsolventi zaista znaju obadva ili još i tri (češki, slovački i nimški) jezike.

Prošli i dojdući tajedni bili su tajedni reprezentacije i vidljivosti za manjinske teme. U Zagrebu pri Tajednu Hrvatov je još i cijel tajedan bio zakonski posvećen hrvatskoj zajednici u iseljeničtvu.

Kot je rompotalo kroz medije prošli tajedan, obrazovanje kod sadašnje vlade očividno nije na prvom mjestu odnosno prisiluje visoka inflacija i velika ali ipak nekako nepoznata škulja u budžetu, da kade-tade skratu pineze. Posljedice su narodne grupe jur lani ćutile na vlašćoj koži. Iako se rado ističe, da su podupiranja za medije i za narodne grupe ostala ista, znatno skraćeni drugi lonci, ki su uprav omogućili minimalno dodatno gibanje u drugačije jako uskom korsetu, su nastala znatno manja.