Nije uvijek potribna zahvalnost.

8. novembra na jutro je novi predsjednik Nacionalnoga vijeća pokušavao položiti vijenac pred spomenik žrtvam holocausta na bečkom Judenplatzu. Židovsko visokoškolarstvo je to človičjim lancem prepričilo i izjavilo, da ljudi, ki se ne moru uvjerljivo distancirati od nacionalsocijalizma, ne smu sudjelovati na spominjanju. Rosenkranz se koncem konca nije mogao „spomenuti” i je izjavio, da se je „predao nasilju”. To nasilje je bio lanac mladih ljudi, ki otvorenoga pripadnika junačke korporacije nisu pustili do velikoga spomenika. Ministrica za ustavu Karoline Edtstadler je onda izjavila, da postoji pravoda sloboda mišljenja, ali da joj je žao zbog sve veće polarizacije. Sad se mora reći, Rosenkranz je mogao očekivati protestnu akciju, ipak je bilo tako, da je Izraelitska vjerska zajednica jur unajpr odbila njegovu nazočnost na oficijelnoj priredbi. Ako se političarke i političari, ki zastupaju radikalne pozicije, u ovom slučaju desničarske, zdižu u „neutralne” pozicije, u ovom slučaju predsjedničtva Nacionalnoga vijeća, onda se nigdor ne smi čuditi polarizaciji.

Nam triba kritička masa

Hrvatsko kulturno društvo, po vlašćoj definiciji najstarje hrvatsko društvo u Gradišću, i sigurno jedno s najveć kotrigov, oko 2200, je imalo generalnu sjednicu. A kot je to navada za sjednice u sjevernom Gradišću, odibira se novi odbor. Ov put je po 15 ljet došlo do minjanja. Presenećenje nije bilo jako veliko, ipak je novi predsjednik i sam dugoljetni potpredsjednik Joži Buranić jur cijelo prošlo ljeto zastupio dosadašnjega, dugoljetnoga predsjednika Stanku Horvata.

Ipak samo film.

Dugo sam morala čekati, da morem konačno komentirati prvi, meni svisni televizijski film o Stinjaki ili bolje rečeno u Stinjaki. U pandiljak, je ORF emitirao ov prvi dio buduće serije o inspektoru Živkoviću, ki u sadašnjem filmu Kopftuchmafia pokušava riješiti ubojstvo na svadbi. Njega pošalje šef iz Željeznoga u svoje domaće selo, ar samo on govori tim „jezikom fantazije”. „Gradišćanskohrvatski”, odgovara Živković i je zbudjao u meni ufanje, da ću u toku filma ča čuti o toj dvojezičnosti, s kom su do neke mjere vabili za film. To je bilo kod prvoga puta, kad sam ga gledala.

Oživiti krowodnrock s mjuziklom?

Nedilju je završilo prvo kolo s predstavami omladinskoga mjuzikla škole Krowodnrocka u Kugi, željili bi mladomu, vrlo nadarenomu sastavu još veliku turneju na najlipše pozornice naše zajednice i izvan toga.

Kuga je opet pokazala, da je krenula dobrim putem, kad je pred par ljet počela pisati vlašće mjuzikle (Vila mila, Odiseja) ili jako slobodno preuzame postojeće sadržaje i je povezuje s muzikom naše scene, točnije s krowodnrockom kot u sadašnjem kusiću.

Oživiti krowodnrock s mjuziklom?

Nedilju je završilo prvo kolo s predstavami omladinskoga mjuzikla škole Krowodnrocka u Kugi, željili bi mladomu, vrlo nadarenomu sastavu još veliku turneju na najlipše pozornice naše zajednice i izvan toga.

Kuga je opet pokazala, da je krenula dobrim putem, kad je pred par ljet počela pisati vlašće mjuzikle (Vila mila, Odiseja) ili jako slobodno preuzame postojeće sadržaje i je povezuje s muzikom naše scene, točnije s krowodnrockom kot u sadašnjem kusiću.

Kad klima redi žitak

Sad još nisu prošli spametni tri miseci, otkad sam zadnji put morala pisati o poplava i temi okoliš. Pogled u budućnost mi reče, da ću već puti morati pisati ovakove komentare. Sad je pravoda zanimljivo, da ja u svoji mladi ljeti pamtim dvi odnosno tri stoljetne poplave, sadašnje premišljavanje o tisućljetnoj poplavi mi se čini zanimljiva, ipak mislim, da će biti pametnije ovakove katastrofe nazvati desetljetnimi poplavami, to je naime razmak, koga ja u budućnosti očekujem.