Gdo bi si mislio, da će centralna i glavna tema hakovskoga DANA MLADINE opet biti folklor? Tim se je HAK vrnuo na izvorišće ove svoje najveće priredbe — pravoda uvijek u suradnji s dotičnim selom i folklornim, omladinskim, nogometnim, ognjogasnim itd. društvom u tom selu.
Bez obzira na to je za vrime promjenov u fara — svenek je bilo, i sad je, i biti će u budućnosti — natezanj zbog toga da neki duhovniki, dušobrižniki, farniki po odluki nadležnoga i dotičnoga biškupa moraju projti u druge fare (u Gradišću se to tiče nimških ino hrvatskih odnosno dvojezičnih far) pred svim u hrvatski fara a ovde opet posebno u nekadašnjem hrvatskom dekanatu u sridnjem Gradišću se ne more i ne more smiriti situacija.
Korona je ljetos u minuloj balskoj sezoni zapravo svim organizatorom onemogućila organziranje bala, tako i dvih naših najpoznatijih najposjećenijih hrvatskih odnosno većjezičnih balov: Hrvatskoga bala u Beču, Hrvatskih balov HKD-a u sjeverogradišćanskom Trajštofu i u južnogradišćanskoj Borti i KUGA-bala u Velikom Borištofu.
Pred sada u medjuvrimenu 32 ljeta bila je ista odnosno jako spodobna situacija (ne samo) u sridnjem Gradišću. Tade je bilo tako da su policija i austrijska vojska stali na granici da bi skupa sa seoskim stanovničtvom i načelniki tih sel pomogli izbiglicam dojti prik zelene granice, po poljni puti i lapti, po blatu i mlaka, višali su austrijske zastave uz staze, pute i po lapti, da bi se bigunci bolje snašli i da bi se bolje mogli orijentirati pri svojem bigu.
Mogli bi reći, da je jur sada počela vruća jesen. U to uopće još nije uračunat nastup muzičke grupe Cari Cari i neočekivani statement njevoga pjevača Alexandera Köcka pri nastupu prilikom otvaranja izložbe »Mi smo 100« (ljet Gradišće) u Solunku subotu, 14. aug. — o tom u NOVOM GLASU ONLINE odlično piše i komentira glavni urednik Konstantin Vlašić ta navodni „eklat“ na nimškom pod: Novi Glas - 100 Jahre Staunen und ein heroisches Autsch
Déjà vu — jur jednoč vidio odnosno doživio. Gdo ne bi poznao ovu pojavu, ako se čini da je jur koč nešto doživio/la i vidio/la, ča mu/joj se čini toliko poznato, da je to jur koč iskusio/la. Čim stariji je človik, tim već ima takovih déjà vu-ov (jur vidjeno). Tako mi je išlo i po čitanju intervjua u prošlom broju HN s uredniki NOVOGA GLASA (i online-izdanja) ovoga hakovskoga časopisa s Konstantinom Vlašićem, Maricom Zvonarić i Elisom Šatović.