Već čega nas čeka u 2019. ljetu da pod hitno planiramo i riješimo (2)

Petar Tyran

Za Hrvatsko štamparsko društvo kao izdavača ta­jednika Hrvatske novi­ne (HN) 2019. ljeto će biti prelomno. Ljetos se mora ri­ješiti pitanje kako će se nastaviti s uredjivanjem HN, ke su s novim ljetom stupile u 110. ljeto svojega izlazenja: ili nadalje sa „živom subven­c­i­jom“ ili s posebnim odlom­kom u predvidjenom novom Zakonu u mediji, ki se zgleda i na manjinske tiskanice i o­si­gurava temeljnu stalnu financijsku potporu.

Već čega nas čeka u 2019. ljetu da pod hitno planiramo i riješimo (1)

Petar Tyran

Za Hrvatsko štamparsko društvo kao izdavača ta­jednika Hrvatske novine (HN) je u 2018. bilo do­sta pro­tkano ljeto. Na jednu stranu je do sada neriješeno pitanje kako će se nastaviti s uredjivanjem HN, ke s novim ljetom stupu u 110. ljeto svojega izlazenja i se grozi ukin­u­će „žive subvencije“ sa strane Ministarstva prosvjete i Gradišćanske zemaljske vla­de. Čuje se s već kih stran da bi to bila i širja tema, još i u Narodnosnom savjetu, ali još nije jasno, je li to svim ili ba­rem većini u tom savjetodavnom gremiju zaista toliko ja­sno i svisno, da to pitanje tri­ba čim prije pametno i dugo­ročno, najbolje trajno rije­šiti.

Cilj je da ljudi i sami u vlašćoj inicijativi nauču hrvatski jezik!

Petar Tyran

Hrvatske novine su sva­čije, zato je diskusija o nji i u nji uvijek bila jako živa, angažirana, donekle još i ko­n­tradiktorna i su došli do iz­­ra­žaja različna mišljenja, sta­vi, dijelom jako različne pozicije i gledanja ne samo na svit nego pred svim i na vlašću zdjelu, dostkrat i samo na vla­šći pupak. Ali je cilj Hrvat­skih novin uz sve ostalo, da gleda i prik ruba vlašće zdjele. Informira o gradišćanski Hrvati i piše za nje. Dokle su od utemeljenja ovih novin pisali i izvješćavali o „zapad­no­ugar­ski Hrvati i za nje, su po su­d­bonosnom 1921. lj., kad su se ovi Hrvati i Hrvatice pak našli u tri država — u Austriji, Čehoslovačkoj i Madjarskoj, smo pak od Miloradića nau­čili da smo gradišćanski Hrvati (bilo kako je pišemo, ili s velikim G ili s malim g).

Cilj je za HN: na čim višem hrvat­skom jeziku o čim već područjev!

Petar Tyran

Pokidob se je sada, opet jednoč, počela javiti di­skusija u naši tiskani me­diji — i bilo bi potribno da se čim već i mladi javljaju — ne­će škoditi da malo rekapituliramo, kako je ča kada bilo i kako se je razvilo. S pogledom na Hrvatske novine jedna je činjenica bez diskusije, nai­me da su pokrenute 1910. lj. u Juri i su tim bez sumlje naj­starije još postojeće novine na ovom panonskom području. O tom ča neka stoji u novina, ki sadržaj i na kom jeziku, se je diskutiralo jur pred novi­nami, kada ih još nije bilo, a bilo je hrvatskih Kalendarov, nekoliko po broju.

Premijera u našem novinarstvu: NG huska protiv HRVATSKIH NOVIN

Petar Tyran

Evo, stiglo i do nas: po­ziv jednoga hrvatskoga medija (Novi glas) da se bojkota iliti doslovno „da bi lj­udi iz protesta morali otp­o­vidati“ drugi hrvatski tiskani medij (HN). Nadalje glavni urednik NG-a Konstantin Vlašić piše o „drskosti“, citirajući i opširno komentiraju­ći člančić iz rubrike „Pišu nam: Forum štiteljev u Hrvatski no­vina, pozitivno i negativno“ u kom ide za Orbána i Sorosa. U tom mladi i politički vrlo angažiran student novinarstva vuče sve registre svojega u zadnjem času načitanoga po­vijesnoga znanja, i na temelju komentara u HN koristi mogućnost da kaže puno toga ča je naučio i koliko je načitan. Upoznaje on štitelje i štitelji­ce NG-a s bretibart.com, Ste­­phenom K. Bannonom, ali i wikipedijom kao i Glennom Beckom. Moram priznati, da sam puno toga naučio od Konstantina Vlašića i mo­gu­će će mi to u budućnosti slu­žiti ako se suočim s timi ime­ni — iako je dosta nevjerojat­no i malo u pogledu na ure­djiva­nje Hrvatskih novin ili na gradišćanske Hrvate.

Promjene vrimena, klime i prirode ticat ćedu se i nas ovde „na sigurnom“!

Petar Tyran

Svaki dan nanovič nas uz­drma i potrese nekakova vist o prirodni katastrofa — sve već ne samo u dalekom svitu negdje, kamo nimamo veze i kade nikoga ne poznamo, nego u neposrednoj o­k­o­lici i blizini. Pravoda valja i argument, da je bilo puno tih katastrofov i prlje koč, ali za njih nismo ni dočuli a još ma­nje ih vidili uživo na televizij­skom ili računalskom ekranu. Ipak moramo priznati, da se priroda minja, da se vrime minja i da je u zadnji ljeti već čega nastalo drugačije, nego smo to od prlje bili naučni. Iako još ne znamo, ćedu li nam dojdući dani doprimiti sniga ili samo godine: Bijelih Božićev jur dugo nismo imali, niti se jur ljeta dugo nismo mogli klizati na smrznuti ribnjaki ili bazeni a još manje na Niuzaljskom jezeru (s iznimkom znamda od n­e­koliko dani). Dica bijeli Bo­žić poznaju samo od „shoppinga“ u kupovni centri kade im stalno sviraju „Jingle Bells“ i „White Christmas“. Ali svi ti škodljivci ki se nisu smrznuli ćedu na protuliće napr­a­viti još veću škodu u prirodi.