Folklorni ansambl Kolo-Slavuj je u nastavku lanjskih us­­pješnih adventskih koncertov „Zajačimo maljahnomu“ ljetos snimio i publicirao no­sač zvuka, CD-jku s istim naslovom. U tom svojem adventskom programu Kolo-Slavuj interpretira i prezentira kršćanske narodne napjeve kao i crikvene liturgijske jačke iz svih krajev kade živu gradišćanski Hrvati kao i iz Hrvatske. Posebno žarišće pritom leži na jačka Hrvatov na Hati, osebujno napjevov iz Hrvatskoga Jandr­o­fa i Pandrofa, s ciljem da bu­du izvodjene i objavljene jačke ke su rijetko komu još pozna­te ili pak jur zdavno bile pozabljene (G. Novak-Karall).

Ov minuli vikend je bio najvjerojatnije jedan od vrhuncev u našoj tam­bu­raškoj odnosno folklornoj tradiciji. Koliko tamburašic i tamburašev je zaista stalo na pozornici u škad­nju u Traj­što­fu, vjerojatno ni člani Tambu­rice Trajštof sami ne znaju, ni­ti ne sadašnji pe­ljač i dirigent Wolfgang Kuzmić a vjerojatno niti ne njegov još uvijek aktivni iako u momentu rekonvalescentni otac Oto Kuz­mić. No mogli ih biti daleko prik 70 (!?). Gdo bi to znao tako točno? U toj velikoj riv­nji i u stalnom minjanju nije ni bilo moguće ih pobrojiti. No, jed­na brojka je vrlo jas­na ali zapravo i nevjerojatna: 500 di­ce i odraslih je u me­djuvrimenu u minulih 60 ljet „prošlo kroz ruke“ trih generacijov Kuzmićev: Adalberta, sina Ota, a sada unuka Wo­l­f­ganga. Na početku u 1959. ljetu ih je bilo pet, ki su po­čeli vježbati u raspušćenoj trgovini — a danas po 60 ljet vrlo uspješnoga djelovanja i na tradicionalnoj interpretaciji hrvatske glazbene literature ali i s novimi poleti i eks­perimenti u aranžiranju i izboru narodnih jačak i klasičnih kusićev se je ov tamburaški ansambl pokazao kao silija glazbenikov i jačkarov, kao lavina tamburice, ka je sa svojom snagom takorekuć čvrsto objamila brojnu publi­ku u dupkom punom farskom škadnju u Trajštofu prilikom svojega slavlja.