Jagoda Marinić, književnica, novinarka i aktivistki­nja ka je prepoznatljivost na književnoj sceni stekla u­čin­kovitim obračunavanjem sa stereotipi kroz ke useljenike vidi »napredna Europa«, gos­tovala je na tribini u Vinyl ba­ru kade je kroz razgovor s Ro­manom Simićem Bodro­ži­ćem predstavila svoj roman »Resto­ran Dalmacija«. Izvorno napisan je na nim­škom jeziku, a hrvatski prijevod ob­javila je izdavačka kuća He­na.com. Gostovanje nimške književni­ce hrvatskih korijenov u Zagrebu organizirano je u suradnji s Goe­the institutom.

Književnik, aktivist i novi­nar Jurica Čenar je 2. marca bio gost »Razgovora u Centru«. Povod je bila publikacija mo­nografije Ðura Vidmarovića o Jurici Čenaru i njegovom pjesničtvu, ka je izašla lani u novembru. Voditelj večera, Petar Tyran, je pri razgovo­ru istaknuo Juricu Čenara i kao novinara i aktivista za hrvatsku narodnu grupu.

Rodjeni Petrovišćan Lajoš Škrapić je bio emeritiran sve­učilišni profesor za fiziku i je stao u 78. ljetu života. Bio je hrvatski rodoljub s jako mekim srcem, velikom bo­lom za rodnim mu Petrovim Se­lom i Gradišćem. Velikan je hrvatske riči i stiha, a smi­mo ga ubrajati med vrhunske prevoditelje ugarskih pjesni­­kov-velikanov na domaći hrvatski idiom. Gradišćanskim Hrvatom Lajoš Škrapić je bio poznat pred svim kao pje­snik i pripovidač s vrlo puno emocijov.

Dr. Iva Hraste-So­čo predstavivši knjigu prof. Lu­kića »Uvod u antropologiju izvedbe. Kome treba kazalište?« je naglasila kako ta važna interdisciplinarna (i) transdis­ciplinarna studija, na temelju najnovijih spoznajev ukazuje na iskonsku potrebu človika da nešto izvodi i da gleda druge ljude koji nešto izvodu.

Nije svakidanji dogadjaj, da se kakova knjiga od gradiš­ćanskoga Hrvata pojavi u Hrvatskoj. Zato nas neobično veseli ov izuzetni doga­djaj, monografija o Jurici Čenaru s njegovimi pjesmami u izdanju, na brigi Ðure Vidmarovića, ekscelentnoga poznavaoca naše kulturnopovijesne situacije i književnosti. Naslov knjige je »Jurica Čenar hrvatski pjesnik iz Gradišća«, Split 2015, n­a­klada Bošković, podnaslov Juričina pjesma: »rič / tvr / jezik / naš / jurica«.

Edition lex liszt i odbor za mladinu i kulturu Vulkaprodrštofa su 16. ok­to­bra po­zvali na prezentaciju knjige s pjesmicami Kristine Grafl »Spurenlesen|Slijedi« i otvaranje vrlo opsežne izložbe s nje slikami. Priredbu u dv­o­rani za različne potrebe u Vulkaprodštofu su otvorili n­a­čelnik Fric Carić i mag. Zla­t­ka Gieler, o izložbi je govorila mag. Margit Fröhlich, peljačica Zemaljske galerije Gra­dišće a o knjigi je govorila dr. Annemarie Kli­n­ger (edition lex liszt). Muzi­čki o­kvir je dao gitarist Ga­b­riel Guillen (gitara).

Ovde se, po mojoj ćuti, ne g­ovori o tvrdoći jezika nego o kruti okolnosti, jezičnopolitički, sociolingvistički odnosi med…, o životnoj situ­a­ciji unutar širjega i užega na­roda i ugroženoga kruga ne­kada svete obitelji. To nam bar sugerira tanki dio Najnovije pjesme Jurice Čenara u knjigi zagrebačkoga knji­ževnoga povjesničara i kriti­čnoga stručnjaka Ðure Vidmarovića »Jurica Čenar hrvatski pjesnik iz Gradišća«, Split 2015., str.127-202, (a knjiga ima 281 stranic).

Nije svakidašnja pojava, da ne velim da je velika izni­m­ka s mali odstupanji, da se po­kloni našemu gradišćanskohrvatskomu pjesniku, piscu kao dijelu hrvatske kulture temelji­ta pažnja po značenju, strukturnom karakteru i pjesničkoj ćutljivosti. Ravno to se je dogodilo nedavno ovom knjigo­m Ðure Vidmarovića o Jurici Če­naru. Teško je za sada odrediti doseg pjesam, u prvom redu ali analize, ar nimamo iskustva s takovim fenomenom. Zna­mo i doživljavamo, da se u matič­noj zemlji o svemu i svačemu pelja podrobna i oštra diskusija, načinja stvarna i ćutljiva analiza med kimi i mrazna na­padanja nisu velika rijetkost. Mi si toga ne moremo dopustiti, ar bi tim puhali vjetar na vjetrenjače naših „dobroželjiteljev“.

U Kugi u Velikom Borištofu su petak navečer, 27. febr­u­a­ra održali prvi literarni ve­čer pod geslom Mate Meršića Miloradića „mudrosti pun or­mar“. Pri tom su Robert Su­čić, Gizela Čenar i Martin Živković predstavili svoje naj­draže štorice, crtice odnosno pjesmice na gradišćansko­hr­vatskom jeziku. Čitali su tekste različnih autorov. Ini­cijativa za ov večer je došla od Franje Bauera.

Biblija je najproširenija i najčitanija knjiga člo­vičanstva. Nju kršćani držu za svoju svetu knjigu. Rič biblos dohadja iz grčkoga jezika, u našem jeziku biblija znači po sebi knjiga, to je Sveto pismo, nadahnuto od Boga. Zapravo je zbirka knjig i dili se u Stari i Novi Testament. Rič testament dohadja iz latinskoga jezika i znači očitovanje zadnje volje za naslijednike. U ti knjiga Bog govori ljudem, očituje, otkriva človičanstvu, to je rič božja. 

DUBROVNIK/STUTTGART-WEIMAR — U novoj 3. nakladi velikoga (17-sveščanog) Kindlerovoga leksikona književnosti (Kindlers Literaturlexikon; KLL) iz 2009. lj.  izašao je i novi članak o Iva­nu Gunduliću kao o („čisto“) hrvatskom piscu, tako da Matica Srpska (i ostali) nećedu mo­ći „prodati“ na zapadu Gund­u­lića kao srpskoga pjesnika. Ov­de je još i navedeno mjesto ro­djenja i smrti kako sada slijedi: „Du­brovnik (Kroatien)“.