Etnomuzikolog Marko Kölbl recenzira novu knjigu o gradišćanskohrvatski tanci.

Opsežnu antologiju »Zlata riba, gradišćanskohrvatska poezija za dicu i mladinu« sastavili su Robert Bacalja i Nikola Benčić, istaknuti sveučilišni profesori i kulturni pregaoci (entuzijasti), zaljubljeniki u književnu rič. Pjesme su izabrali i opremili proslovom, tr književno povijesnimi i kritičkimi razmatranji o gradišćanskohrvatskoj dičjoj i omladinskoj književnosti. Kako piše Diana Zalar, redovita profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu u svojoj recenziji „Rekla bih da ovom nježnom zaštitničkom pozicijom simbolički izražavaju i poštovanje spram silne energije, zanosa i ljubavi ki su utkani u većstoljetno pjesničko očuvanje materinskoga jezika gradišćanskih Hrvatov“. Knjiga je opremljena i iscrpnim popisom relevantne literature, kratkimi ali informativnimi životopisi autorov pjesam, kulturnih djelačev i antologičarov, tr na kraju preglednim sadržajem. Posebnu vridnost čini za hrvatskoga čitatelja činjenica da su, uz pjesme, i Benčićeva razmatranja na gradišćanskohrvatskoj jezičnoj inačici, kao i životopisi. U teksti na tom idiomu širje čitateljstvo rijetko kada more uživati. Ovo je treti svezak u seriji Gradišćanskohrvatski govori u izdanju Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra (HKDC).

Ovo je povidajka o starici na Badnjak. Od sada ćemo ju zvati babicom, uprav tako, kako se je ona sama nazivala, kad se je pominala sama sa sobom. Iako nije imala unuke, činilo joj se je, da je to šikan naziv za ženu nje starosti.

Gradišćanskohrvatski govori i gradišćanskohrvatski književni jezik je bio naziv predavanja ko je Ive Sučić držao zadnji tajedan u ZIGH-u.

Roman Kriszt iz Nimškoga Jandrofa s korijeni po očevoj strani u Bijelom Selu je koristio društvena ograničenja i zaključenje zbog koronapanedmije i je konačno završio svoja dugoljetna istraživanja u vezi s imeni i nazivi za ljude sel, kim su se uglavnom ljudi iz susjednih sel kanili našpotati. Sabirač i autor Roman Kriszt je s tom namjerom dijelom virtualno ali i konkretno proputovao cijelo Gradišće i iskao a dobrim dijelom i našao ovakove rugalice (Spottnamen) za brojna sela, od kih nas, naravno, najveć zanimaju rugalice nazivi za hrvatska sela širom Gradišća. Knjiga »Schmalztipfler, Gansbären & Plitzermocha/Lexikon der burgenländischen Ortsneckereien« je izašla u Gradišćansko-hianckom društvu sa sidišćemu Gornji Šica.

Hrvatsko štamparsko društvo je po ideji mag. Ivana Rottera otvorilo svoje skladišće i s pogledom na koronakrizu i u ufa­nju da ljudi sada već čitaju — znamda i hrvatsko štivo — ima posebne punode svojih tiskanih izdanj iz minulih ljet: Pod geslom uzmi tri (3) — plati jednu (1)

Slavist Ivan Rotter jur već od deset ljet dugo publicira u in­ternetu materijale, ke more upotribljavati pri podučava­nju u školu. Intenzivno se je tim bavio od 1. septembra 2013. ljeta kad se je u okviru svojega studija „Menedž­ment znanja“ na Stručnoj visokoj školi bavio E-learningom i je došao na ti blog. Klučna rič je bila Mahara — platforma  za Lms (Learning management sustav). Tim je mogao zadaće za školare i studente staviti u digitalni oblik.

Peti i šesti svezak knjige velikoga nacionalnoga projekta, ki je započeo 2008. ljeta, »Povijest hrvatskoga jezika« predstavljeni su 29. oktobra u Matici hrvatskoj u Zagrebu. Knjige su predstavili recenzenti akademik Stjepan Damjanović i Ivana Matas Ivanković, ravnatelj Institu­ta za hrvatski jezik i jeziko­slovlje Željko Jozić tr urednik Ivo Pranjković i glavni urednik projekta Ante Bičanić.

Književnica iz Cogrštofa, Ana Šoretić je osvojila pr­vu nagradu pri Medjunarodni književni dani »Si­par« u Mošćeničkoj Dragi u Istri u Hrvatskoj. Pri dvo­dnevnoj priredbi je sudjelivalo 14 književnikov iz pet zemalj, i to iz Austrije, Italije, Nimške, Srbije i Hrvatske.

U Nimškoj je umro dugoljet­ni farnik Fileža i Mjenova Anton Slavić u starosti od 85 ljet. Svoju mirovini je prebavio u staračkom domu u Nim­škoj u blizini Kölna. Slavić je rodjen 10. junija 1934. lje­ta u Plajgori u Ugarskoj. Po školovanju u Juri, Pešti i na Pedagoškoj visokoj školi u Pečuhu je 1956. ljeta pobig­nuo u Austriju. Išao je da­lje u Nimšku.

KÖLN — Anton Slavić je u  Bonnu je studi­rao slavistiku, a kašnje teologiju. Djelao je u Kölnu, Le­ve­rkusenu i Langen­feldu a 18 ljet dugo je bio i dušobri­žnik hrvatskih gastar­baj­te­rov. 12 ljet dugo je bio farnik u File­žu. U 1965. ljetu u Köl­nu zaredjen za duhovnika. Od 1971. lje­ta je uz nimško dušobrižničtvo pre­uzeo i skrb za hrvat­ske gastar­bajtere. Slavić je pak 1989. lje­ta nastao farnik Fileža, a od 1993. ljeta početo i Mjenova. Na tom mjes­tu je ostao do kra­ja 2001. A. Slavić je 2015. ljeta u Köl­nu svečevao svoju zla­tu mašu.