Dr. Iva Hraste-Sočo predstavivši knjigu prof. Lukića »Uvod u antropologiju izvedbe. Kome treba kazalište?« je naglasila kako ta važna interdisciplinarna (i) transdisciplinarna studija, na temelju najnovijih spoznajev ukazuje na iskonsku potrebu človika da nešto izvodi i da gleda druge ljude koji nešto izvodu.
Nije svakidanji dogadjaj, da se kakova knjiga od gradišćanskoga Hrvata pojavi u Hrvatskoj. Zato nas neobično veseli ov izuzetni dogadjaj, monografija o Jurici Čenaru s njegovimi pjesmami u izdanju, na brigi Ðure Vidmarovića, ekscelentnoga poznavaoca naše kulturnopovijesne situacije i književnosti. Naslov knjige je »Jurica Čenar hrvatski pjesnik iz Gradišća«, Split 2015, naklada Bošković, podnaslov Juričina pjesma: »rič / tvr / jezik / naš / jurica«.
Edition lex liszt i odbor za mladinu i kulturu Vulkaprodrštofa su 16. oktobra pozvali na prezentaciju knjige s pjesmicami Kristine Grafl »Spurenlesen|Slijedi« i otvaranje vrlo opsežne izložbe s nje slikami. Priredbu u dvorani za različne potrebe u Vulkaprodštofu su otvorili načelnik Fric Carić i mag. Zlatka Gieler, o izložbi je govorila mag. Margit Fröhlich, peljačica Zemaljske galerije Gradišće a o knjigi je govorila dr. Annemarie Klinger (edition lex liszt). Muzički okvir je dao gitarist Gabriel Guillen (gitara).
Ovde se, po mojoj ćuti, ne govori o tvrdoći jezika nego o kruti okolnosti, jezičnopolitički, sociolingvistički odnosi med…, o životnoj situaciji unutar širjega i užega naroda i ugroženoga kruga nekada svete obitelji. To nam bar sugerira tanki dio Najnovije pjesme Jurice Čenara u knjigi zagrebačkoga književnoga povjesničara i kritičnoga stručnjaka Ðure Vidmarovića »Jurica Čenar hrvatski pjesnik iz Gradišća«, Split 2015., str.127-202, (a knjiga ima 281 stranic).
Nije svakidašnja pojava, da ne velim da je velika iznimka s mali odstupanji, da se pokloni našemu gradišćanskohrvatskomu pjesniku, piscu kao dijelu hrvatske kulture temeljita pažnja po značenju, strukturnom karakteru i pjesničkoj ćutljivosti. Ravno to se je dogodilo nedavno ovom knjigom Ðure Vidmarovića o Jurici Čenaru. Teško je za sada odrediti doseg pjesam, u prvom redu ali analize, ar nimamo iskustva s takovim fenomenom. Znamo i doživljavamo, da se u matičnoj zemlji o svemu i svačemu pelja podrobna i oštra diskusija, načinja stvarna i ćutljiva analiza med kimi i mrazna napadanja nisu velika rijetkost. Mi si toga ne moremo dopustiti, ar bi tim puhali vjetar na vjetrenjače naših „dobroželjiteljev“.
U Kugi u Velikom Borištofu su petak navečer, 27. februara održali prvi literarni večer pod geslom Mate Meršića Miloradića „mudrosti pun ormar“. Pri tom su Robert Sučić, Gizela Čenar i Martin Živković predstavili svoje najdraže štorice, crtice odnosno pjesmice na gradišćanskohrvatskom jeziku. Čitali su tekste različnih autorov. Inicijativa za ov večer je došla od Franje Bauera.
Biblija je najproširenija i najčitanija knjiga človičanstva. Nju kršćani držu za svoju svetu knjigu. Rič biblos dohadja iz grčkoga jezika, u našem jeziku biblija znači po sebi knjiga, to je Sveto pismo, nadahnuto od Boga. Zapravo je zbirka knjig i dili se u Stari i Novi Testament. Rič testament dohadja iz latinskoga jezika i znači očitovanje zadnje volje za naslijednike. U ti knjiga Bog govori ljudem, očituje, otkriva človičanstvu, to je rič božja.