Jagoda Marinić, književnica, novinarka i aktivistki­nja ka je prepoznatljivost na književnoj sceni stekla u­čin­kovitim obračunavanjem sa stereotipi kroz ke useljenike vidi »napredna Europa«, gos­tovala je na tribini u Vinyl ba­ru kade je kroz razgovor s Ro­manom Simićem Bodro­ži­ćem predstavila svoj roman »Resto­ran Dalmacija«. Izvorno napisan je na nim­škom jeziku, a hrvatski prijevod ob­javila je izdavačka kuća He­na.com. Gostovanje nimške književni­ce hrvatskih korijenov u Zagrebu organizirano je u suradnji s Goe­the institutom.

Urazgovoru o književnosti i društvu ko se u njoj reflektira, Marinić je govorila o svojem žilavom nastojanju da ublaži krute granice ke eu­ropski zapad dilu od mračn­o­ga, nedokučivoga Balkana ki je iz nimške perspektive ili prezren, ili mu se pristupa p­okroviteljski, a često su pak doseljeniki odande »nevidlji­vi ljudi«. Neka od tih iskus­tav autorica je, kao pripadnica druge generacije dose­ljenikov, iskusila na svojoj koži. No, umjesto da podle­g­ne očekivanjam Zapada i svo­jim književnim djelom po­nudi dirljivu sliku gastarbajtera kao patnika i neprilago­djenih klošarov, namjerno je obrtala obrasce i u »Restoranu Dalmacija« ponudila univer­zalniju priču o gubitku i tra­že­nju identiteta, o gubitku domo­vine i ćuti tudjinstva.

Neki od ključnih dogadjajev oko kih se vrti ova već­gla­s­no ispripovijedana obiteljska saga, su pad Berlinskoga zida i boj u Jugoslaviji. „Kad sna­žan, ostvaren līk mlade žene iz imigrantske obitelji progovara o padu Berlinskoga zida, ka­ko je u mojem romanu slučaj, Ni­mcem je to manje zanimljivo u sociološkom smislu nego da se radi o gnjevnoj, siroma­š­noj imigrantici iz geta ka piše o svojem iskustvu. Oni nas vi­du kroz stereotipe, a po nedav­nom valu izbiglic stigmatizira­ju i mlade ki su rodjeni s nim­škom putovnicom, ako su ne­što tamnoputiji. Svejedno im je radi li se o gradjani Nimške kim su roditelji došli u Nimšku prije pedeset ljet, ili o imigra­n­ti ki su stigli jučer tr da Nim­ce stalno triba provocirati, po­stavljati izazove pred njevu po­jednostavljenu sliku svita.

»Restoran Dalmacija« doživ­ljen je kao odredjena transgresija jer su u njemu stopljeni dva narativi ki takozvani »bio-Nijemci« držu strogo odvojenimi, dvi vječno suprotstavljene kulture — razvijena europ­ska i nedokučiva, egzotizirana balkanska.      (Maja Hrgovi