Bogatstvo i siromaštvo - piše Joško Preč

Jezuš rekao je svojim, uvijek će biti siromahov med nami, tako i bogatušev. Bogatstvo nije grih, tako i siromaštvo ne. Ali nastane grih, ako bogatuš pred siromahom zatvori vrata. To je učinio i ov bogatuš o kom jedno evandjelje govori. Oblačio se je u purpur i svilu i gostio se preobiljno, a za siromaškoga Lazara nije imao još i mrvice kruha. Mrvice padale su iz stola, ali još i te mu mi nije dao. On leži pred vrati na smrt bolestan i još mu se ni smilovao.
 

Poslidnji hte biti prvi - piše Joško Preč

P. Maksimilijan Kolbe je sidio za jako uskimi vrati, kad je svoj život ponudio za jednoga svojega domoroca, oca, ki je imao 5 dice. Sidio je za jako uskimi vrati i čekao sigurnu smrt. Koliko je ljudi, ki se trsu projti nutar kroz uska vrata, ka u nebo peljaju. Zaman smo bili gosti i najpreštimanijih crikvenih dostojanstvenikov, ako smo nek jili i pili š njimi, ali nismo s njimi trpili. Zaman smo se gostili kod njih, ako mi nismo pogostili druge, gladne, uboge, siromahe.

Biblija za gradišćanske Hrvate - vjerski prijevodi Štefana Geošića

Dugoljetni farnik u Klimpuhu i nekadašnji nadzornik za hrvatski vjeronauk u Gradišću, prof. dr. Štefan Geošić pozvao na prezentaciju i informaciju s naslovom »25 ljet u službi Biblije«. Pod geslom „neka se zna“ je prezentirao prijevode na gradišćanskohrvatski »Staroga teštamenta«  i »Novoga teštamenta« (predjelan), uza to i »Lekcionare« (od Rima aprobirane) i »Lekcionare« (neaprobirane). Kroz program je peljala Ana Šoretić, laudator je bio akademik dr. Nikola Benčić; nastupio je Crikveni zbor Klimpuh, pjevačica Marija Herceg-Lentsch, pijanist Robert Kovács i Tamburica Klimpuh (petak, 25.

Milo mi je bilo ljudstva - piše Joško Preč

Jezuš na brigu, kod galilejanskoga jezera i nosu k njemu slipe, šantave, nime. On je sve ozdravio. Onda veli apoštolom: „Milo mi je ljudstva, jer su jur tri dane stalno s manom, a nimaju ništ za jisti, a ne željim je otpustiti gladne, da ne pokapaju na putu.“ Apoštoli ga pitaju, da odakle te zet toliko kruha, da bi je nek malo nahraniti mogli. Pita je. „Koliko hlibov imate?“ Oni velu: Sedam, i malo ribice. I povekšava u njevi ruka kruh i ribice da su se svi do sitosti najili.

 

A Jezuš za sebe nije povekšao kruh ni onda ne, kad je jur četrdeset dan gladio. Zali ga skušava, neka pretvori kamenje u kruh. On mu odgovori: „Ne živi človik o samom kruhu.“ I ostao je Jezuš gladan. Za narod je povekšao kruh, ali za se, ne. To je Jezuš, to je naš Bog. Došao je iz neba. On koga je sve, a za sebe ništa ne potribuje. Glad, proganjanje, križ, to mu je svit pripravio, tomu, ki je nek za ljude živio i došao, človikom postao, trpio za nas, išao na križ, da se svi mi spasimo.

Bogat pred Bogom - piše Joško Preč

Ali ča nam hasni, ako imamo čiste ruke, ali prazne. Bog dao nam je talente, jednomu već, drugomu manje i svi ćemo morat Bogu račun dati, kako smo gospodarili s ovimi talenti. A pojaviti se pred Bogom praznimi rukami kakovu plaću moremo od njega očekivati? Evandjelje /Lk.12, 13-21/ govori o bogatom človiku ki ne misli na one, s kimi bi si morao diliti svoju urodju, ne misli na gladne, siromahe, nego premišljava, kako velike hombare si mora uzidati, da si bude mogao svu svoju urodju sačuvati, obdržati. A došla je i na njega smrt kao tat.

Biti dobar pastir - piše Joško Preč

Ljudi tribaju dobre pastire, oca, majku, duhovnike, Crikvu, državnike, svi ovi su pastiri. A pastir svih pastirov je Jezuš, ki neutrudljivo pohadja, kruži po tlu Izraela. Uči na morju i brigu. Sudjeluje i na kananskom veselju. Ali i pri pogrebu majke, ka sprohadja na cimitor svojega jedinorodjenoga sina, u Naimu. Razgovara s carinari, Levijem, Zakejom, tako i s javnom grišnicom, Marijom iz Magdale. Svagdir je, kade su ljudi u pogibelji, osebujno u duševnoj pogibelji. Povekšava kruh, a on sām nima mjesta kamo bi nagnuo glavu.

Cijelim srcem - piše Joško Preč

Polovična ljubav nije ljubav. Ili ljubim cijelim srcem, ili ne ljubim. S pol srca ljubiti svoju ženu, muža, dicu, prijatelje, domovinu, narod, nije ljubav. Nad sve moramo ljubiti Boga, a bližnjega svojega kao samoga sebe. Ali postoji i sebeljublje, kad nikoga ne ljubim, nego samoga sebe. Ove riči: ti, vi, egoistu nisu poznate. On samo jednu rič ponavlja: ja! Nije lako Boga ljubiti iznad svega, niti človika, kao samoga sebe, ali ljubav me obavezuje, da ljubim.
 

Bog trpi s nami - piše Joško Preč

Jezuš trpio je na križu. Ugarska euharistička jačka veli: „On trpi u Crikvi.“ Danas! Pa bi uvijek nek Ježuš trpio, a Otac ne, o kom je On sām rekao: „Ja i Otac smo jedno!“ Su oni nek jedni u veselju, radosti, ili i u nevolji, muki? Ako su jedno u radosti i veselju, onda su jedni i u žalosti, nevolji!
 

Marija je ovde u Juri prave človičje suze ronila. Trpila je. Pitam se, nek onda? Da li ne toči ona i na dalje nevidljive suze za nas?

 

Molitva Jezuša na Križu - piše Joško Preč

Tri znatne rečenice je zmolio Jezuš na križu: „Oče oprosti im, ar ne znaju ča činu“, i „Bože moj, Bože moj, zač si me zaostavio“. Ovu rečenicu zeo je Jezuš iz Psalma 21,2. Treta: „Oče u tvoje ruke preporučam dušu moju”.
 

Ča mi ne ponavljamo čuda puti ovu rečenicu, kad mislimo na ta tolika zla djela, ka ljudi počinu. I ne preostaje nam drugo, nego da izrečemo Jezuševu drugu rečenicu: „Oče oprosti im, ar neznaju ča činu“. A ovu tretu bi morali stalno ponavljati: „Oče, u tvoje ruke preporučam dušu moju“.