STINJAKI — Na poziv židanskoga farnika Štefana Dumovića 9. junija, u subotu kih 360 vjernikov se je ganulo na put iz Ugarske (Sambotela, Bizonje, Prisike, Kisega, Čeprega, Petrovoga Sela, Plajgora, Narde, Gornjega Četara, Hrvatskoga Židana i Koljnofa). Dvi grupe su paralelno rano u peti krenule pišice u Stinjake. Kisežani, tridesetimi, pod peljanjem kisečkoga predsjednika Hrvatov, Sándora Petkovića su se dali na put piše, dokle iz Petrovoga Sela 42-imi (med njimi i neki Židanci, Prisičani i Čeprežani) su se odlučili napraviti put (43 km) na noga s farnikom Tamásom Várhelyijem.

Od peti do sedmi marširali smo do dogovorenoga mjesta, kade su nam se priključili petroviska dica i kade smo mogli prvi put uživati i gostoprimstvu obitelji Horvat iz Petrovoga Sela ka je veliku ulogu imala i o isplaniranju shodišća. Hajnika nam je pekla kolače s tetom Anuskom a Andris bácsi su nas peljali, sprohadjali s Vincijem Geošićem skroz na putu.

U Pinkovcu su nas dočekali dragi ljudi u deset uri pod velikim šatorom, još se je i načelnik Leo Radaković oslobodio od svih drugih obavezov, da poznanike i prijatelje iz partnerske općine ovput pozdravlja. Na ovom mjestu moramo spomenuti Dominika Knora, ki je u organizaciji jako čuda pomagao Petrovišćanom, a dir. Robert Vuković i Heinrich Jandrišić su nas otpeljali piće i na autu do Stinjakov. Zato im velika hvala!

U Pinkovcu smo još pogledali mjesnu crikvu i za molitvom tr jačkom smo nastavili put, onda jur u godini. Čas nas je prala godina, čas nam se je nasmijalo sunce, ali uglavnom moremo reći, da s vrimenom toga dana nismo imali sriću.

U Novoj Gori je ta dan bilo bermanje i jur za ceremonijom smo imali priliku na slučajni sastanak sa željezanskim biškupom Egidijem Živkovićem ki nam je zaželjio srićan put. Na novogorskom hataru nam je Heinrich Jandrišić priskrbio jagode, ke su hodočasniki s velikim veseljem pojili, a gor nisu upametzeli da se je pogibeljno zaškurivalo u nebeskoj višini. U takovom tmurno, godinastom raspoloženju smo nastavili put sve do našega cilja, onda jur u finišu s Kisežani skupa. Svetu mašu su četirimi celebrirali: Štefan Dumović, Anton Kolić, Tamás Várhelyi kao domaćin Ignac Ivančić, ki nam je ukratko predstavio svoju crikvu i farsku općinu. Za svetom mašom vjerniki iz Ugarske s prošecijom su hvalu dali Blaženoj Divici Mariji, a stanovniki Stinjakov s obiljnimi stoli su dočekali nas umorne putnike.

Svim, ki su nam na ovom teškom ali prekrasnom shodišću bili na pomoć još jednoč velika hvala, neka Vam Bog plati svu dobrotu!

(tiho)