ŽELJEZNO — „U meni mora goriti nešto ča neka se u drugom važge!“ S riči Augustina je kanio direktor školskoga ureda, dr. Erich Seifner, pokazati na djelovanje vjeroučitelja i da samo osvidočenje osvidoči. Ako kanimo da se i u budućnosti osigura vjeronauk, se mora nuditi dobro i kvalitativno podučavanje vjeronauka. Citirao je Gottfrida Kellera „Mi ne bi bili dobri, ako ne bi kanili biti svenek bolji!“ Vjeroučitelji/ice neka se trsu da širu kršćansko poslanstvo primireno dici, korektno i obavezno.

Jedno Evandjelje počne ovako: Ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onim, ki vas oduravaju. A kako bi onda morali ljubiti one, ki nas ljubu? Naša ljubav bi morala poplaviti svakoga, kao morje poplavi zemlju.
 

Daj svakomu, ki te prosi. Ki te po licu, nudi i drugo. Ovo ne zamimo tako kako je pisano. Ni On, Jezuš nije ponudio drugo lice slugi, ki ga je udrio po licu na dvoru Pilatuša. Još mu je rekao: Ako krivo govorim posvidoči, ali ako pravo govorim, zač me biješ! Ali Bog hoće da mnogo podnesemo i nevraćamo zlo za zlo.

Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić imao je razgovor s jednim partizanskim oficirom u stanu njegovoga oca, pred kih 56 ljet. Bilo je to prilikom blagoslova stana oko Božića.

Kad smo zmolili blagoslovne molitve, veli ov partizan: Ja ništa ne vjerujem, a vi slipite narod! Kardinal je prihvatio ov izazov i mu veli:

Nekate reći, da ništa ne vjerujete i počeo sām s pitanji: „Ste oženjeni?“

Odgovorio je: „Nisam!“

Kanite osnovati obitelj?

„Da!“

Željite imati u hištvu poštenu divojku?

PINKOVAC — Na dan sv. Elizabete, 19. novembra, Željezanska biškupija je proslavila »Dan dijakonov«. U okviru ovoga svečevanja biškup dr. Egidije Živković je posvetio pet kandidatov za stalne dijakone ki su dostali poslanstvo za akolita, med njimi i Pinkovčan mr. Vili Jandrišić. Akolit ispunjuje kao pomoćnik svećenika različne zadaće u euharističkoj službi, vrši službu kod oltara, dostane od biškupa nalog za pričest betežnikov, i za vanpostavljanje euharistije pri euharističkoj pobožnosti.

Sve je tajna, naš život, narav, cvijeće, živine, svaki život, ki iz zemlja zvira. Kako ne bi bio sām Bog tajna, tajna rodjenje Božje na svit. On Bog nas pohodi na Božić, ki je najveća tajna svita. Zato mnogi ljudi ne vjeruju u njega. Bog se rodi od človika, od jedne žene. Rodio se je na svit kako svaki od nas. Bog, nemoćno dite leži u jaslica i pogiba svemoćni Bog, pred nemoćnim Herodešem.
 

Gdo ima Boga, ta ništ ne čeka, ništ ne prosi, ta nek dati kani, najprvo ubogim, šantavim, gluhim. Gdo ima Boga, ta nek veselje stvara oko sebe. Veseli druge, jer je sām veseo. Gdo grih čini, ta hoće u grih zapeljati i druge.

Ima ovde u Sambotelu lip ribnjak, a usred njega mali otok, po kom se rado šećem. Ali kad se tako bezbrižno šećem i onda mi idu misli po glavi. Razmišljam o Bogu i o sudbini človičanstva. Tako mi dojde u glavu i to mnogo puti pjesma hrvatskoga pjesnika Augusta Šenoe: „Budi svoj!“ A na koncu završava ovimi riči: „Poštenjak, človik na zemlji si bio, bio si svoj.“

To „budi svoj“, to išćem u ljudi. Govorimo o asimilaciji, asimilaciji nas Hrvatov u Gradišću i o asimilaciji drugih malih grup, narodnosti. Veći požrkne manje, tako činu i živine.

Bog je dobar, on daje i onda, kad si nismo zaslužili. To je njegova dobrota. Ali ki nije u službi Božjoj, ne more nagrade čekat. I njemu se more smilovati, kako se i nam svim smiluje. Ali, npr. sveci moru s punim pravom nagradu čekati od Boga, jer oni su vas svoj život Bogu i ljudem žrtvovali.
 

U jednom Evandjelju čujemo kako je vinogradar plaćao zadnjim toliko, kako i prvim. I ovim poslidnjim je najprvo plaćao, tako su poslidnji nastali prvi.

Jezuš, Sin Božji stoji vas opljuvan pred Pilatom, opljuvana ljubav. Jezuš je i danas med nami opljuvan i to od mnogih ljudi. Dite bogatušev svega i svačega ima, samo ljubavi nima i zame si život.