Sve se obnavlja. Ča se ne obnavlja, ruši se, stani, zgrade, mosti i sve ča je na svitu. Samo človik se ne bi obnovio? Nediljom si obličemo novu, svetačnu pratež, samo dušu si ne bi opravili u svetačnu opravu? Živiti svetačnom dušom, je ča lipšega?
 

Jezuš je mnoge privlačio k sebi. Druge je uznemirio, osebujno bogatuše. Nekamo se čuditi, da ga bogatuši nisu naslijedovali. Pripetenje lazara i bogatuša je mnoge uznemirilo. U ovom pripetenju Jezuš donosi, da bogatuši nimaju mjesta u kraljevstvu božjem. Lazar leži u rana na cesti, svi ga obajaju. Bogatuši se gostu u blizini, a on umira od gladi. Nigdor mu se ne smiluje, samo Jezuš. Plaća mu je velika na nebesi, a bogatuš umira od žaje u paklu. Sad ov umira od gladi, a lazar je dionik nebeske gošćine. Uloga se je preminila.

Kamo bez vjere? Viktor Frankl, bečki psiholog naslikao je človika bez vjere. „Tipični bolesnik naše dobe je človik, ki trpi od misli, koj je ime besmislenost. Još nikad nije bilo toliko psihički blesnih kako ih je sada u našoj dobi. Nikada toliko samoubojstav, oboljenj od opojnih sredstav, drogov, porušenih egzistencijov, zničenih obitelji, ljudi, ki su puni zdvojnosti.

Ako pitaš staricu, ča si želji od drugoga, reći će ti: Ljubav! Lipše riči od ove ljubavi nima. Bog nas je iz ljubavi stvorio, za ljubav smo stvoreni i nek iz ljubavi moremo živiti. Ako sve imamo, samo ljubav nismo dostali, siromaški smo. Ne nek človik, nego i živine ne moru živiti bez ljubavi. I nje je Bog iz ljubavi i za ljubav stvorio. Sve ča je stvoreno živi iz ljubavi, jer Božja stvaralačka moć je ljubav.

Jezuš pun ljubavi i milosrdnosti govori tvrd govor. Zato i milosrdnost i ljubav ne more i ne smi biti popustljivost. I kako bi mogao biti Bog popustljiv, ki sve najbolje zna. Kad bi bio Bog popustljiv, peljao bi nas u propast. Ki nam je jako popustljiv, ki nam sve odobrava, ki nam nikad ne veli „ne“, ta nam nije prijatelj. Ukoriti, opomenuti mora svaka majka i svaki otac svoje dite. Sv. Pavao piše Židovom: „Jer koga ljubi Gospodin, onoga pohodi i bije svakoga, koga prima za sina“. /Žid.12,6./

ŽELJEZNO — „U meni mora goriti nešto ča neka se u drugom važge!“ S riči Augustina je kanio direktor školskoga ureda, dr. Erich Seifner, pokazati na djelovanje vjeroučitelja i da samo osvidočenje osvidoči. Ako kanimo da se i u budućnosti osigura vjeronauk, se mora nuditi dobro i kvalitativno podučavanje vjeronauka. Citirao je Gottfrida Kellera „Mi ne bi bili dobri, ako ne bi kanili biti svenek bolji!“ Vjeroučitelji/ice neka se trsu da širu kršćansko poslanstvo primireno dici, korektno i obavezno.

Jedno Evandjelje počne ovako: Ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onim, ki vas oduravaju. A kako bi onda morali ljubiti one, ki nas ljubu? Naša ljubav bi morala poplaviti svakoga, kao morje poplavi zemlju.
 

Daj svakomu, ki te prosi. Ki te po licu, nudi i drugo. Ovo ne zamimo tako kako je pisano. Ni On, Jezuš nije ponudio drugo lice slugi, ki ga je udrio po licu na dvoru Pilatuša. Još mu je rekao: Ako krivo govorim posvidoči, ali ako pravo govorim, zač me biješ! Ali Bog hoće da mnogo podnesemo i nevraćamo zlo za zlo.

Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić imao je razgovor s jednim partizanskim oficirom u stanu njegovoga oca, pred kih 56 ljet. Bilo je to prilikom blagoslova stana oko Božića.

Kad smo zmolili blagoslovne molitve, veli ov partizan: Ja ništa ne vjerujem, a vi slipite narod! Kardinal je prihvatio ov izazov i mu veli:

Nekate reći, da ništa ne vjerujete i počeo sām s pitanji: „Ste oženjeni?“

Odgovorio je: „Nisam!“

Kanite osnovati obitelj?

„Da!“

Željite imati u hištvu poštenu divojku?

PINKOVAC — Na dan sv. Elizabete, 19. novembra, Željezanska biškupija je proslavila »Dan dijakonov«. U okviru ovoga svečevanja biškup dr. Egidije Živković je posvetio pet kandidatov za stalne dijakone ki su dostali poslanstvo za akolita, med njimi i Pinkovčan mr. Vili Jandrišić. Akolit ispunjuje kao pomoćnik svećenika različne zadaće u euharističkoj službi, vrši službu kod oltara, dostane od biškupa nalog za pričest betežnikov, i za vanpostavljanje euharistije pri euharističkoj pobožnosti.