Uz medjunarodne/internacionalne nazive za misece kot su to januar, februar… koristimo u gradišćanskohrvatskomu jeziku u posebni prilika i hrvatske nazive za misece. To je tradicija, ku njegujemo jur stoljeća dugo. Tako su jur u Novom horvaczkom kalendaru, ki je 1806. ljeta tiskan u Šopronu, zapisana imena misec na dva načine. Uz naziv julius (čitaj: julijuš) piše i jakovcsak (1806: 17) ili uz decembar i naziv grodan (1806: 26).
Dandanas imamo za decembar u hrvatskomu jeziku naziv prosinac, a tako i u gradišćanskohrvatskomu, ali ov stari naziv „grodan“ za „decembar“ se još čuva u poljskom (grudzień), ukrajinskom (grudenj) ili u slovenskom (gruden). U češkom jeziku naziv za decembar glasi „prosinec“, spodobno kao i kod nas danas. I med dvimi svitskimi boji, kad npr. Ignac Horvat uredjuje Kalendar, imamo u „Kalendariumu“ dvojake nazive: uz januar piše i siječanj, uz februar i veljača, itd.
Vlašće nazive za misece su imali svi slavski jeziki, još i ruski, kade su u 20. stoljeću zaminjeni internacionalizmi. Danas se ovakovi „domaći” nazivi čuvaju uz hrvatski i gradišćanskohrvatski još u bjeloruskom, češkom, kašupskom, poljskom i ukrajinskom. Nazivi potiču iz narodnoga jezika i redu se po posli u prirodi. Pogledajmo si moguće porijeklo hrvatskih nazivov, kako bi si laglje zapametili nazive: Siječanj — u siječnju se „siječe/ siče“ drivlje u lozi. Veljača — u veljači dani nastaju duži, veći ili „velji“. Ožujak — jedni mislu da u ožujku sunce nastaje žutije, ada jače, da sunce ožuti. Drugi tumaču nastanak imena prema činjenici, da je u ožujku vrime lažljivo i da se je ov misev koč i zvao lažujak. Prema ovom tumačenju bi ožujak značilo, da vrime laže. Travanj — u travnju raste protulićna trava. Svibanj — u svibnju raste biljka sviba [Hartriegelstrauch], ka u naši kraji na protuliće ima prelip žuti cvijet. Lipanj — u lipnju cvate lipa, drivo ko je poznato i u naši kraji. Srpanj — u srpnju se srpom žalo žito. Srpanj je ada misec žatve. Kolovoz — u kolovozu se je litinja vozila u koli domom. Rujan — u rujnu se mamu jeleni i druge živine a onda ruju (glasno viču). Listopad — u listopadu lišće spadje s drivlja. Studeni — studeno znači i mrzlo, a u studenom dojde mraz pak je to naziv za prvi mrzli misec. Prosinac — sunce u ovom misecu samo „prosine“ (kratko za oblaki progleda), jer je u ovom misecu i zimski suncostaj [Wintersonnenwende]. S druge strani bi naziv ovoga miseca mogao imati veze i s kršćanstvom, jer se u ovo vrime već „prosi“, moli, ča bi bilo povezano s brojnimi adventskimi običaji.
(Zorka Kinda Berlaković; 37.)