U hrvatskom i gradišćansko­hrvatskom postoju čudakrat iste riči, ke ali zbog povijesno-jezičnih razlogov ne zna­ču isto. Najpoznatiji prim­jer, koga vjerojatno jur sve štite­ljice i svi štitelji HRVATSKIH NOVIN poznaju, je ženski ob­lik pridjeva trudan. Gradiš­ćanskohrvatski: Ja sam trud­­na, znači naime u hrvatskom standardu „da ste noseći“. Zbog ovoga izraza je jur već ka Gradišćanka doživila ne­očekivane reakcije za vrime odmora u Hrvatskoj ☺. Ali dost šale!

U lingvistiki se u takovi slučaji — kada su riči iste, ali kada ne značu isto — govori o krivi/folišni prijatelji. Jako poznat pri­mjer „krivih prijateljev“ kod slavskih jezikov je npr. izraz listopad: u (gradišćansko-)hrvatskom označava listopad mi­sec oktobar, a u češkom i polj­skom je to naziv za misec novembar.

Obraz [Gesicht] označava u gradišćanskohrvatskom to, zač koristimo u hrvatskom jeziku izraz „lice“. Gradiš­ćan­sk­ohrvatski: Ona ima dužič­ljast obraz./hrvatski: „Ona ima duguljasto lice“. A gradiš­ćan­skohrvatski: izraz lice [Backe, Wange] glasi u hrvatskom stan­dardu „obraz“. Znači, ovde imamo u dvi hrvatski norma suprotno značenje, ča je vrlo zanimljiv fenomen. Starije značenje riči je pravoda oču­­va­no u gradišćanskohrvatskom jeziku, ki općenito rado čuva jezične arhaizme. A u hrvat­skom standardu se je ovo zna­čenje preminjilo stoprv u 19. stoljeću. 

Upotribljavanje riči tipa obraz, lice, u značenju kot u gradiš­ćanskohrvatskomu, imamo još dandanas i u slovenskom standardnom jeziku. Ovako­vi jezični primjeri nam do­­bro pokazuju na usku povezanost hrvatskih i sloven­skih govorov, ka je valjala od doseljena Hrvatov u 7. sto­ljeću do 19. stoljeća. Ta jezi­čna blizina je oslabila, kada se je pokusio stvoriti srpsko­hrvatski jezik. Tada su prvo mjesto u jeziku zauzeli štokavizmi, a kajkavizmi i čakavizmi su se počeli ubrajati u dijalektizme i regio­na­liz­me. Od tada razlike u leksiku med hrvatskim i gradiš­ćanskohrvatskim nastaju sve veće.

(Zorka Kinda Berlaković; 33.)