U zadnjem broju Hrvatskih novin smo se bavili ričami, ke imaju samo množinu i spomenuli vilice i u smislu nimške riči „Kiefer“. Pri tom smo se ravnali prema na­šem (Gradišćanskohrvat­sko-hr­vatsko-nimški rječnik/Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch) rječniku (str. 759, 1991.). Vjerna štiteljica HN iz Velikoga Borištofa (T.M.) me je pitala, je li se koristi u gradišćanskohrvatskom i laloka za vilice ili je li je to samo izraz Dolincev. Zahvaljujem se na nje zanimljivom pitanju.

U gradišćanskohrvatskom imamo rič laloka u smislu „Kinnlade“, ada to nije samo dijalektalni izraz Dolincev. La­loka ali nije pluralia tantum, nego rič, ka ima i jedninu i množinu — Boli me laloka. Bo­lu me laloke. Boli me zgornja/ zdolnja laloka. — zbog čega ju nismo spomenuli u našem za­d­njem prinosu u HN.

Izraz vilice je poznat i u hrvatskom standardu, ali onde se u smislu „Kiefer“ koristi ova rič u jednini, ada „vilica“, a ne kao pluralia tantum (vilice), kotno u gradišćanskohrvatskom: hrvatski: „Boli me vilica.“, gradišćanskohrvatski: Bolu me vilice. 

Pravoda je i u hrvatskom je­ziku uz „vilica“ poznat i izraz „laloka“. To je i razumljivo, jer obadva jeziki pripadaju „hrvatskomu korpusu“, ada mi Hrvatice i Hrvati imamo dva kodificirane jezike, ča je rijetkost, ali poznato i kod nekih drugih narodov. Za naše štite­lj­stvo ćemo spomenuti, da je gradišćanskohrvatski kodificiran na osnovi sridnjočakavsk­o­ga dijalekta, ki je ali uz kajkav­ski i štokavski dijalekt isto ta­ko i dijel hrvatskoga jezika. Zato nas ne čudi, da je većina riči u obadvi jeziki ista ili jako spodobna. Ali zbog raz­­ličnih jezično-povijesnih i političkih uzrokov se u današnje vrime u hrvatskom je­ziku izraz „laloka“ ubraja u arhaizme, a prednost se da­je izrazu „vilica“. 

Imamo još čuda takovih riči, ke u gradišćanskohrvat­skom i u hrvatskom jeziku nimaju čisto isti oblik ili is­to značenje. To su izrazi  kao npr. lice, obraz i vlasi. Ovim fenomenom ćemo se baviti u drugom broju Hrvatskih novin.

(Zorka Kinda Berlaković; 32.)