Gdo bi mogao naslijediti ostavšćinu Brujev i preuzeti njev politički jerb?

Muzički spomenik su si Bruji postavili jur davno — moglo bi se i reći da su im ga postavili njevi navijači, obožavatelji njeve muzike, politički suborci i pristaše KUGE — a sada su si podiglii književni postament na kom stoju, kao brojna „poprsja“, brojni hvalospjevi njevih prijateljevi pratoicev kao i u vrimenskih svidokov.

S upravo iz tiska izašlom i jur nestrpljeno očekivanom knjigom povodom 40. jubileja Brujev sada je kompletirano ovo — za sada nažalost samo virtualno slavlje ovih ocev „Krowodnrocka“ za ča im je sigurno mjesto na domaćem muzičkom parnasu.

Moraju političari/ke zaista imati na sve pametan odgovor?

Diskusije i predbacivanja u vezi s cipljenjem protiv koronavirusa COVID-19 a sada sve već i protiv različnih a vjerojatno i sve brojnijih mutacijov toga prokletoga virusa su sve odurnija i mraznija, populistična i nepoštene. A da budem i čisto jasan i razumljiv: bedavo je to. Zapravo bi od dana u dan tribalo već čuditi, da na priliku ministri Anschober (uz ostalo i za zdravlje) i Fasman (uz ostalo nadležan i za školstvo) nisu jur davno skitili i da nisu odstupili i svojim kritičarom prasnuli pred noge ili na nos sve ta neriješena pitanja i te neriješive probleme.

Tribamo paziti kako bi se ljetos svi skupa spomenuli »100 ljet Gradišće«

Naravno da ćemo se i u HRVATSKI NOVINA spomenuti ljetošnjega od Gradišćanske zemaljske vla de oficijelno proglašenoga „Jubilarnoga ljeta“ odnosno 100. rodjendana savezne zemlje, pokrajine Gradišće. Ali za sada još nije jasno, ćedu li i kako ćedu se gradišćanski Hrvati spomenuti ovih ≫100ljet Gradišća≪. Hrvatski Savjet za narodnu grupu iliti hrvatsko Narodnosno vijeće, to je savjetodavno tijelo pri Saveznom kancelarstvu je samo najavilo, da bi tribalo nešto skupnoga učiniti, i da su zato još i predvidjeni neki posebni pinezi iz saveznoga lonca (kolportira se 100.000 E). Ča će to biti i kada će to biti, o tom da ćedu se stoprv dogovarati a pak i dogovoriti.

Svim kim su važne dvojezične tablice, moraju biti važni i č, ć, š i ž!

Ljeta i desetljeća dugo smo se gorljivo, angažirano i hrabro i glasno zalagali za dvojezične seoske tablice. Svenek smo i argumentirali tim, da to vjerojatno nije najvažnije u našoj sve težoj borbi za jezični, kulturni i narodnosni opstanak — ali da je to vidljiv znak i da ti dvojezični naziv i sela (pred sim pravoda hrvatski jer ni­m­ške smo ionaku jur imali) di­žu samosvist, pomažu bo­ljoj identifikaciji samih pripadni­kov Hrvatov i Hrvatic u Gradišću. A onim, ki ne govoru hrvatski pokažu da ov­de ži­vu Hrvati, i da imaju svoj je­zik i svoj hrvatski naziv za selo, i to otkad su se doselili, a dostakrat čuda ranije nego mnogi drugi današnji Gradiš­ćanci i Gradišćanke, ki su se kasnije doselili a pak i naselili u se­li današnje savezne zemlje Gra­dišće.

Stvarno povišenje subvencijov za društva znaša 30-40 posto

Evo, spunjeno je — mogli bi se veseliti i trijumfirati. Na jednu stranu je hrvatski Savjet za narodnu grupu jednoglasno odlučio, da su HRVATSKE NOVINE ta tiskani medij gradišćanskih Hrvatov ki triba dostati znatnu potporu iz saveznoga lonca za medije. Ov lonac je napunjen s kih 700.000 € za svih šest narodnih grup, od kih Hrvati i Slovenci imaju pojedan svitovni tajednik, ki će dostati pojačanu državnu financijsku potporu. O tom loncu se još nisu pominali u pojedini narodnosni savjeti, ali je skradnja dob — i za HRVATSKE NOVINE i za slovenske NOVICE, jer financijski pušu iz zadnje škulje. U pogledu na HN je ova odluka došla u zadnjem hipcu i je vezana uz ufanje, da će Kancelarstvo vrijeda otvoriti vrata za prvu tranšu iz ovoga lonca.

Sada kad je već pinez u saveznom „koritu“ će se kazati naš karakter!

Nismo bili euforični — ali veselili smo se ipak, kad je nova tirkizno-zelena Savezna vlada ovu jesen zaključila, da će državnu pineznu potporu za svih šest narodnih grup skoro poduplati na sada 7,9 milijuni eurov godišnje. Moglo se je dogoditi u minuli ljeti i desetljeći da su ovi državni pinezi — kaplje vode na vrući kamen —kvarili i karaktere primateljev ovih pinez, pred svim i onih ki su uvijek imali ćut da su došli prekratko, da su dostali premalo ili uopće ništ iz toga tako slabo napunjenoga „korita“.