Dobrodošlo je, da se uprav po ljetni miseci, kada su roditelji pod pritiskom, da moraju devet tajedan opskrbljivati svoju dicu prez da je od početka do konca pošalju u kakove kempe s ili prez smisla, pojavljuje diskusija o podvaranju dice. Narodna stranka je naime imala ideju uključiti starestarje i im za ta posao nuditi karenciju, ku si moru diliti s roditelji. Ideja je do neke mjere kreativna. Funkcionira to pravoda samo u najmanjem dijelu obitelji, ar ovakova karencija za starestarje potribuje, da se veleobitelj razumi, da živi optimalno skupa ili barem nedaleko jedna od druge, da je generacija starihstarjih zdrava i u pravom smislu riči još „na noga“ i naravno da je ta generacija i pripravna još pred penzijom pojti (opet jednoč) u karenciju ili direktno po penziji veljek primiti vrlo izazovan 24-satni posao podvaranja.

Mogle bi se i jednostavno izgraditi mogućnosti podvaranja, osebujno za manju dicu, a to ne samo u gradi nego i u malo ruralniji regija. To bi imalo pred svim uticaj na žene, ar to s očevom karencijom u Austriji, kot nam kažu broji još uopće ne funkcionira. Da se staristarji – pretpostavljeno da kanu – moru jako dobro uključiti u žitak maloga diteta je inako jasno i zapravo veliki privileg. Ako gledam gradišćanskohrvatsku zajednicu, onda se ne more zatajiti veliku ulogu „majkov, ocev, babov, didov, starihmaterov i starihćaćov“ za daljedavanje jezika i za „sigurnu jezičnu luku“.

Nisam sigurno jedina, ka još uvijek črpi od (jezičnoga) znanja generacije svojih starihstarjih, ka si uvijek nanovič predstavlja babu ili didu, da bi se opet spomenula, kako bi ova generacija govorila i kako bi ja dandanas govorila. Staristarji su važni i obično još čvrsti stupi u većjezičnom odgoju dice. Istovrimeno su dandanas ove generacije starihstarji one, na ke je direktno uticao Robakov asimilacijski val. Ili su oni sami bili ovi roditelji, ki već nisu daljedali rič svojoj dici ili su jur njihovi roditelji prestali s njimi samimi govoriti i oni su hrvatsku rič primili od ončas još većinske hrvatske okolice.

Prez obzira, koj od ovih dvih generacijov sliši današnja generacija starihstarjih, u nji se još shranja veliki jezični potencijal. Ov potencijal se da najbolje iskoristiti, ako mlada generacija aktivira i motivira generaciju starihstarjih i to konzekventno. Staristarji, i zapravo ta cijela mriža rodnih i nerodnih prijateljic i prijateljev starje generacije, bi ovako imali – ako ionako nisu jur najvažniji hrvatski stupi obitelji – drugu šansu daljedavanja jezika. Postoji dost jako lipih primjerov, kako unuke i unuki vraćaju povezanost i vridnovanje hrvatskoga jezika starjoj generaciji.

Ta potencijal se triba iskoristiti. Uključite starje člane obitelji i prijateljskoga kruga i dajte dici profitirati od toga jezičnoga znanja!