Prošli vikend svečevala je Mladina europskih narodnosti (MEN) svoj 40. rodjendan. U koruškom Pliberku su tom prilikom organizirali i diskusiju s provokantnim pitanjem: Why should we carry on?, slobodno prevodjeno: Zač nastaviti djelati?

To pitanje je za mlade ljude u današnje vrime pravoda opravdano. Nije prez uzroka, da mladina gleda tako negativno kot već dugo ne u budućnost: Minjanje klime, odmicanje od demokratskih osnov, stagnirajuća ekonomija i visoka inflacija. To su samo neke teme, ke se pojavljuju na dnevnoj bazi u mediji i razgovori.

U malom su te društvene promjene još jače vidljive. Dosadašnji predsjednik Zveze slovenskih organizacijov Manuel Jug je s 27 ljeti najavio odstup. Politika da ga već ne zanima, ar ništ se ne minja. U medjuvrimenu još čekaju u Gradišću velikani, da je uopće gdo „konačno oslobadja od ovoga tera”, ali pravoda samo onda, ako je na istoj liniji.

Črno-tirkizna vlada je malenkosti preminila, kolo ipak nije novo osnovala. Predvidjenu reformu Savjeta i savjetodavajućih gremijov su prije nego se je počelo diskutirati opet prekinulo. Oficijelno izjavljuje Savezno kancelarstvo, da je onde različnih mišljenj. Kako ih ne bi bilo, kad je Savjet dominiran od dvih političkih opozicijskih strankov?

Stupiti u manjinsku politiku potribuje od mladih ada nevjerojatnu toleranciju prema frustraciji, tvrdu glavu i nepopustljivu žilavost. A puti izlaska i manjega otpora pojavljuju se svagdir na ovom putu. Teško je ada reći mladim, da se ne smi negativno gledati u zbivanje unutar manjinske scene. Ova negativnost zrcali naime samo odredjenu kritičnost, ku su mnogi u dugoljetnom djelovanju izgubili.

Ipak ovi problemi nisu specifični za hrvatsku narodnu grupu. Imaju je i Slovenci u Koruškoj i Retoromanci u Švicarskoj i Nimci u Slovačkoj i tako dalje. Lista se da nastavljati jednoč kroz cijelu Europu. Kako se to more znati i upoznati? Uprav to umrižavanje je koč bila jedna od idejov MEN-a, a još uvijek funkcionira.

Zač ada nastaviti djelati? Diskusija u Pliberku se je vrtila malo u krugu. Uprav zbog toga, ar su problemi svim dobro poznati, a rješenja čuda puti kompleksnija. A i naravno nisu ni mlade pripadnice i pripadniki manjin uvijek istoga mišljenja.

Ali more se uopće prestati? Jedna sudionica diskusije dilila je moje mišljenje. Samim postojanjem osob, čiji identitet je, u mojem slučaju, vezan uz hrvatski jezik i kulturu, je djelovanje programirano. Kako prestati čim, ča oblikuje naš način žitka? Zač ne hasnovati ovu našu zajednicu i manjinski svit, da je oblikujemo, kako kanimo, čemu se veselimo i ča nas ispunjuje? Sve to je jur dost uzrokov, zač nastaviti dalje – ne za kakove funkcionare i buduće generacije, jednostavno za naš žitak.