Ljeto je i svi, ki čitaju, čežnju za lakom lektirom. Za mene je ta prošli tajedan izašla u obliku 6. državnoga izvješćaja o narodni grupa. Dobro, da imam ovde mjesto za „recenziju“. Svakih par ljet pošalje Vijeće Europe stručni tim u države članice i ispituje pripadnice i pripadnike manjin o stanju, želja i poteškoća. Za aktivistice i aktiviste se to more predstaviti kao psihohigijena, ar „bauštelov“ je dost na manjinskopolitičkom polju i u ovakovoj sjednici su jednoč aktivistice i aktivisti ovi, ki su na kormilu, komisija samo sluša i stavlja pitanje, ako ča nije jasno.

Sada je izašao „odgovor“ Republike Austrije, ki se pravoda zgovara na pravnu situaciju i se nadovezuje na rezultate vlašćih informacijov. I temov za komentar je u njem za kožu dost, da ne velim na vraga: Topografija, sudstvo, manjinsko zastupničtvo, pinezno podupiranje, školstvo i izobrazba, vidljivost manjine, mediji i medijska ponuda.

Jedna tema me je posebno zauzela, vjerojatno zbog toga jer je i med nami najspornija. A to je pitanje hrvatskoga jezika na uprava i službeni puti. Dok su svi (u medjuvrimenu) složni, da tribaju manjine biti vidljive u mediji, da mora biti dvojezičnoga podučavanja i da su seoske table važne, su pitanja službenoga hrvatskoga jezika onda ipak pitanja za radikalce. Je li je zaista potribno, da dostajemo kaštigu po hrvatsku? „Inako znamo svi nimški“. U isti rog puše izvješćaj Saveznoga kancelarstva. U Gradišću naime skoro nije potribovanj hrvatskoga jezika na službeni puti. Povijesna analiza kancelarstva je ada jako zanimljiva, da ne velim zabavna. U Gradišću u prošli stoljeći da ne postoji tradicija hrvatskoga i ugarskoga pravosudja.

To je pravoda zanimljivo, ar bi sad mogla iz svoje domaće ladice izvući bezbroj ugarskih ugovorov. A osvidočena sam, da nisam jedina. Morebit je to jednostavno zbog toga, ar je Gradišće sto- prv nedavno navršilo jedno stoljeće. Morebit ar tradicija nimškoga pravosudja u Gradišću isto još nije ova spome- nuta stoljeća stara. Uspjeh nimškoga pravosudja u Gradišću je zapravo samo argument, da se pravosudje more s odredjenim naporom lako upeljati. Ar ki govorač nimškoga jezika bi bez škole i medijev znao stručnu terminologiju. Neke funkcije jezika uču ljudi zbog djelovanje javnoga aparata i zbog te ponude. Izvješćaj tvrdi, da se hrvatski ionako koristi u usmeno-informalnom kontekstu na javni uprava. Istina, na općini čujem, kako se po hrvatsku pominaju o unuki općinskih djelatnikov, gradjevinski red onda diskutiraju po nimšku. Morebit ar nijednoga formulara nije, na čijoj podlogi bi se dalo diskutirati? Morebit ar se onemogućuje tradicija hrvatskoga pravosudja? Drage savjetnice i savjetniki, do 6. septembra imate lazno za prigovore. Morebit ukinite jednoč tradicije.