Prošao je i Državni svetak, ali bi bilo bolje reći praznik, jer svetak se od­naša pred svim na crikvene svetke, a praznik na dan ka­da se praznuje (!?) i kada se ne djela, a to je 26. oktobra*) u Austriji. S narodnimi grupa­mi ods. nacionalnimi m­a­nji­nami u Austriji to nima nika­kove veze, jer se manjine posebno — iako sve slabije — spominju 15. maja 1955. ka­da je potpisan Državni ugovor u Beču s poznatih 5 točak Članka 7 u ki su zagarantirana manjinska prava u Austriji.

Sve je već hrvatskih dru­š­tav i takovih ka imaju u svojem naslovu hrvat­ski — iako se u Gradišću, ako se razgovara na nimškom skoro isključivo govori o gradišć­an­skohrvatskom a skoro već nikada ne o hrvatskom. Ako se pomina po hrvatsku, onda se ipak još ovde i onde čuje hrvatski, ali terminus gradišćanskohrvatski je sve prošireniji. Mogli bi to pripisati i identitetu: s hrvatski se sve manje ljudi identifcira a s gadišćanskohrvatski — za razliku od hrvatski — moru još nešto započeti. Će li se to vrijeda izražavati i u nazivi na­ših društav, ćemo viditi, ako pak društva namjesto hrvat­ski… budu imala gradiš­ća­n­skohrvatski… Tako na pri­m­jer Gr­adišćanskohrvatski aka­demski klub, Gradišćan­sko­hrvatsko kulturno društvo u Gradišću, Gradišćanskohrvat­ski kulturni i dokumentarni centar, Gradišćanskohrvatska narodna visoka škola itd. Ana­logno tomu pak i u pogledu na jezik gradišćanskohrvat­ski u gradišćanskohrvatski dru­št­vi u Gradišću. Vam se to is­to či­ni nekako pretirano s tim jasnim i glasnim naglašava­njem regije, pokrajine, savez­ne ze­mlje.