Po 172 ljeti se iz Beča vrnula čakavica u Hrvatsku, točnije u Selca na Braču

Kakova koincidencija – Beč 1850. i 2022. ljeta, 172 ljeta kašnje. Beč u 1850. ljetu: Bečkim izborom štokavice za standardni jezik Južnih Slavenov (Vuk Karadžić, Jernej Kopitar i njevih sljedbenikov balkanske politike Bečkoga dvora) i radikalnom aplikacijom iste od Ljudevita Gaja, ova ilirizma – uz odbacivanje čakavice i kajkavice, ča mu je Miroslav Krleža zamirio – kao i daljnjim djelovanjem hrvatskih vukovcev stvorene su razdjelnice u hrvatskom jeziku. A sada, 172 ljeta kasnije, opet iz Beča, ali s čisto drugom namjerom, vratila se je u Hrvatsku čakavica, stara skoro 500 ljet i još puno starija. Čakavica, ka je povodom 32. Croatiae redivivae ljetos došla u Selca na otoku Braču na pjesničku manifestaciju „ča-kaj-što“.

Stara je dob da Hrvatsku zadužimo za ozbiljne stvari i da nas uzimaju ozbiljno!

Očito je u momentu dosta povoljna situacija u pogledu na bilateralne odnose med Republikom Hrvatskom i Austrijom. Vjerojatno je tomu uzrok i to, da Hrvatska stoji kratko pred ulaskom u eurozonu, da će pristupiti Schengenu odnosno biti primljena u Schengensku zonu i da je Hrvatska odlučila upeljati skupnu europsku valutu euro s 1. januarom 2023. ljeta.

Ljetni prazniki prohadjaju a dojt će jesen a s njim neizvjesnost o koroni

Stigao je čas ljetnoga odmora. Za neke jur malo ranije, za neke stoprv sada ili još kasnije. Zahvaljujući mladim snagam u uredničtvu HRVATSKIH NOVIN i pokidob tiskara isto djela i prik ljeta i HRVATSKE NOVINE moru izajti kroz cijelo ljeto bez da bi prekinule izlaženje za dva ili tri tajedne u sredini ljeta. Tako drage štiteljice i štitelji, ćedu HRVATSKENOVINE i u ovi najvrućiji tajedni ljeta dolaziti k vam (iako znamda u malo skraćenom i smanjenom obliku), dokle po ljetni prazniki opet krenemo punom parom i snagom.

Putinu će se ovo zlo sve oprostiti ako opet otvori plino- i naftovode

Od gradišćanskih Hrvatov bi se znamda moglo očekivati barem neko razumivanje za Vladimira Putina, a tim na svaki način i za Viktora Orbána. Razumivanje pravoda još nikako ne tri- ba značiti odobravanje toga ča činu. Činjenica je, da su Hrvati u nekadašnjoj zapadnoj Ugarskoj, današnji gradišćanski Hrvati u najširjem pogledu imali razumivanja i za rusku dušu a svakako i za madjarsku dušu i najvjerojatnije bolje razumu mnogo stvari, ke se dogadjaju u današnjoj Ru- siji i u Ukrajini, isto kao to ča se dogadja u današnjoj madjarskoj politiki. A onde kade toga razumivanja za madjarsku dušu već nima, onde počinje stvarni raskol med gradišćanskimi Hrvati s ove i one strane granice. To svenek triba imati pred očima, ako govorimo o stvarnoj ili samo i navodnoj zajednici gradišćanskih Hrvatov.

Ako se ne veljek minja nešto u korist podučavanja hrvatskoga jezika Hati su zgubljeni

Pred dvimi tajedni sam na ovom mjestu pisao kako na Hati, na čistom sjeveru Gradišća nima nikakove mogućnosti učiti hrvatski u viši škola. Na pitanje čija je to krivica ima bezbroj odgovorov — ili i nijednoga! Činjenica je, da su Hati s nekada hrvatskimi i sada dvojezičnimi seli katastrofalno zapušćeni u pogledu na hrvatski u školskom sustavu.

Paralele med jasnimi nedostatki u hrvatskoj i austrijskoj politiki

Bilo na koj strani društvene odnosno (partijsko) političke letvice stojimo sve već nas je, ki oduravaju partijskopolitička natezanja, stalno napadanje i neprestano potribovanje na odstup. Da je opozicijska politika tvrd posao i da je dostkrat jako tvrdo vrtati škulje u tvrdo drivo ili još i kamen, je dovoljno poznato. Ali od sada još nismo bili suočeni s takovimi tvrdimi političkimi glavami, ke svom silom kanu vrtati škulje u najtvrdji kamen a niti nije jasno, će li ta škulja uopće koristiti nekomu i nečemu — u slučaju, da bi se ugodalo da se uvrta u to drivo.

Na Hati nima nikakove mogućnosti učiti hrvatski u viši škola — čija je to krivica?

S jednim veselim okom čitamo u hrvatski visti na ORF-u Gradišće, da je na Dvojezičnoj saveznoj gimnaziji Borta svih 12 maturantov uspješno položilo ispit zrelosti iz hrvatskoga jezika, sedmimi još i s odličnim uspjehom. Nadalje začudjeno čitamo da je „zvana u Gornjoj Pulji svagdir hrvatskih maturantov“. Naime „maturu u hrvatskom jeziku je položilo i šest kandidatov u daljnji tri gimnazija zemlje. U saveznoj gimnaziji Kurzwiese u Željeznu su trimi pismeno i četirimi usmeno maturirali u hrvatskom jeziku a u gimnaziji u Matrštofu i Terezijanumu u Željeznu je po jedan kandidat birao hrvatski jezik za maturu. A plačućim okom čitamo, da „na gornjopuljanskoj gimnaziji ljetos nijedan nije maturirao po hrvatsku“.

Ukrajini se neće ugodati ali zapadni Balkan tribao bi čim prije ući u EU!

Jur je tomu prošlo čuda ljet, da sam na ovom mjestu zagovarao pristup zemljam takozvanoga „zapadnoga Balkana“ Europskoj uniji. Niti Austrija a još manje druge države unutar EU nisu tada razumile, zač je toliko važno, da se ove zemlje i države uključu u europsku obitelj i da tim postanu i politički i gospodarski i diplomatski dio ove zajednice — prije nego je drugi svojataju i privuču k sebi.

Gradišćanski Hrvati su takaj nešto doprinesli priznavanju RH u 1992. ljetu

Republika Hrvatska ljetos svečuje 30. obljetnicu od službenoga priznanja, ne samo Austrije nego i širom Europe. Dokle se i u samoj Hrvatskoj i drugi zemlja uz organizaciju hrvatskih veleposlanstav u dotični zemlja spominju ove 30. obljetnice, gradišćanski Hrvati takaj se moru, iako samo malo, s tim podičiti da su doprinesli priznanju Hrvatske po teški bojni sukobi i bitka kao i krvavi borba za oslobadjanje i na nje teritoriju.

S projektom »Rušimo granice« mogli bi uloviti dvi velike muhe na jedan mah

Uzato da s trojezičnom zbirkom suvrimenoga pjesničtva iz stare hrvatske dijaspore »Rušimo granice/Überwinden wir Grenzen/ Breaking down Borders« sada imamo presjek kroz naše hrvatsko pjesničtvo u noviju dob je to proboj — uz hrvatsko — i za velika područja nimškoga i još puno većega engleskoga jezika. Ali je jedna od prvobitnih ciljev, ovo naše gradišćanskohrvatsko pjesničtvo, našu književnost usidriti u domicilnoj austrijskoj književnosti—a zač pak i ne i unutar madjarske, slovačke itd. U tom more nam jako biti na pomoć austrijski PEN (Društvo pjesnikov, esejistov i novelistov). U vezi s tim su vrlo jasne bile riči predsjednika austrijskoga PEN-a Helmuta A. Niederle-a pri prezentaciji zgora spomenute zbirke srijedu, 1. junija u Hrvatskom centru u Beču, kad je rekao uz ostalo da ova trojezična knjiga na hrvatskom, nimškom i engleskom, lingui franci, neka ruši i one granice, ke razdvajaju nimški od drugih europskih jezikov i da neka ova antologija najde trajnu domovinu u mnogi biblioteka!