U ljetni miseci se obično iz političkoga gledišća čuda toga ne zbiva. Zvana ljetnih razgovorov se čini, da i politička elita odmara. U manjinskoj politiki je situacija malo drugačija. Tote ima človik tu ćut, da akterke i akteri cijelo ljeto odmaraju i se po potriboći jednoč u ljetu pojavljuju, ako je govor o podiljenju subvencijov. A i tote imaju takozvani Savjeti za narodne grupe samo već jedan lonac u svoji ruka. Druge subvencije za narodne grupe se podilu po drugi kriterija.

Kad su se hakovci u Novom glasu uvijek tako intenzivno bavili ovim Savjetom za hrvatsku narodnu grupu i ga temeljno kritizirali – mora se pravoda reći, da su hakovci i ončas u devedeseti ljeti prošloga stoljeća bili jedni od tih, ki su omogućili ov Savjet kao kakov kompromis – dostali su i čuda kritike. Ljudi su rekli: Nekate se samo fokusirati na ov Savjet! Ako mu dajte tu pažnju i važnost, onda opravdate ga! Savjet uopće ne zrcali djelovanje nas gradišćanskih Hrvatic i Hrva- tov! A Savjet uopće ne reprezentira gradišćanskohrvatsku manjinu, ar nije odibran, nego imenovan od Saveznoga kancelarstva.

Svi ovi argumenti su točni. S druge strani je isto istina, da se brojna naša društva i tim njihovo djelovanje za 80-90% financiraju od sredstav iz Saveznoga kancelarstva. Praktički nijedan veći projekt na austrijskoj strani gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov ne bi bio moguć prez ovoga financiranja. Samo iz toga gledišća da bi moralo biti u interesu svih, da gradišćanske Hrvatice i Hrvati imaju funkcionirajuće zastupničtvo. Ljetos je Savezno kancelarstvo presenetilo s novim rokom za molbe. Za društva ljetos nije spametne ljetne pauze, ar moraju molbe jur 9. septembra biti gotove. Doznalo se je to u juniju. Sada bi Savjet bio imao dobru mogućnost da se sastaje. Koncem konca se doznaje, da se je upitalo društvo (tzv. Stalna konferencija) unutar inako jur raskoljenoga Savjeta u Saveznom kancelarstvu i kritiziralo rani rok. Doprimilo ništ nije, rok će ostati isti.

Sve ove informacije do manjih društav uopće ne bi došle. A ako bi se jedna obična gradišćanska Hrvatica kanila informirati o Savjetu za narodnu grupu, vjerojatno ne bi došla do informacijov. Lista savjetnic i savjetnikov javno nigdir nije dostupna. Informacijov o redoviti sastanki toga gremija nije (ar ih i nije). Argumentacijov za podupiranje odredjenih projektov nije. Iz Hrvatskih novin doznajemo, koliko društva dostaju. Kako se te svote podilu na pojedinačne aktualne projekte, se isto ne zna. Ne zna se, ki ocjenjuje projekte u drugi lonci i to po ki kriterija. Ne zna se, ča se stane s timi pinezi, ke se u jednoj periodi ne ishasnuju. Ča bi Savjetu za hrvatsku narodnu grupu i Saveznomu kancelarstvu zaistinu tribalo je lakša dostupnost i transparencija. Onda bi si ljudi mogli sami načiniti sliku o ovom „zastupničtvu”.