Savezna agentura za nabavljenje, moj vlašći prijevod za dužičku nimšku rič Bun- desbeschaffungsagentur, shranja premda čudnoga imena važnu zadaću. Ova agentura naime kupuje i opskrbljava javnu ruku s materijali i uslugami.

U ljetni miseci je uprav ta agentura raspisala zanimljiv natječaj. Prevodjenje na gradišćanskohrvatski i ponajzad i to u vrlo visokom opsegu. Visoki opseg znači, da bi jedna osoba imala 240 djelatnih dan na ljeto za prijevode, a to ograničeno na pet ljet. Gluši kao zanimljivi posao. Ako pomislimo na to, na ke dokumente i formulare po hrvatsku bi sve imali pravo, mi je ta opseg jasan.

Jedna stvar je koristiti se na općini hrvatskim jezikom. To je na neki blaženi otoki još moguće – daleko ne svagdir. Dostati na općina kakove formulare po hrvatsku je skoro nemoguća stvar. Da je paralelna ponuda formularov na dvi ili već jezikov u vrimenu visoke digitalizacije nemoguća je teško argumentirati. To spravlja još i zadnjega razumnoga protivnika u škripac.

No čini se, da postoji sada od saveza kakov interes za prevodjenje odredjenih tekstov – tako barem ja interpretiram ov natječaj. Natječaj je u medjuvrimenu s koncem augusta istekao. I ja sam vrlo znatiželjna na rezultat.

Medjutim, koliko sam čula, je firma, ka se je zanimala za natječaj, jako zdvojno iskala prevoditeljice i prevoditelje. To nije prvi put. U prošli ljeti su se većkrat nudili veliki projekti za gradišćanskohrvatski jezik. Kvaka je: Nimamo ih dost. Nas to čudi? U oskudni ljeti, kade je jedina hrvatska rič u Austriji došla od hrvatskih društav i privatnih inicijativov, prevoditeljice i prevoditelji živili su od suda i svojega stručnoga znanja takozvanoga B/H/S-a.

Nije ada čudo, da ne postoji kakov kvalificirani narašćaj, ki još nima posla.

Argumentacija, da je jezični nivo med mladimi preslab jednostavno ne štima. Samo sa znanjem nimškoga jezika, človik isto još nije u stanju kvalitativno prevoditi tekste. Prevodjenje je tehnika, ka se more i mora naučiti. Dokle nije potriboće se i nigdor neće za to zeti. Zvana toga, se mora stopr izgraditi ta upravni jezik, da bi ga ne samo mladi nego uopće sve gradišćanske Hrvatice i Hrvati mogli jednoč upoznati i se ga u najboljem slučaju naučiti.

Ovo bi morala biti argumentacija, ku bi moralo imati svako zastupničtvo hrvatske manjine pri ruki u slučaju da ima kontakt s osobami u odlučujući politički funkcija.

Potribne prevoditeljice i prevoditelji bi bili i dobar projekt za ko-to naše nadregionalno društvo. U iskanju projektov za raspisane subvencije bi podupiranje, posredovanje i aktivno prevodjenje odnosno zalaganje za hrvatske formulare mogao biti vridni projekt.

Od nas neka ne odvisi, da dostanemo vidljiv hrvatski jezik u upravi.