Ako je premalo hrvatskih duhovnikov još je teže udovoljiti želje po naši fara

Petar Tyran

Okolo Petrove i Pavlove se u odredjeni vrimenski razmaki pojavljuju teži časi za Crikvu, pred svim i u Gradišću. Dokle pak na jednu stra­nu na ti dan Katoličanska cr­ikva posvećuje svoje nove duhovnike i dušobrižnike, na drugu stranu u odredjeni vrimenski razmaki Dijeceza i personalna komisija na čelu s biškupom minja svoje duhovnike i dušobrižnike. To je zapravo svenek jako žak­ljiv posao, i najvjerojatnije nije­dan nije biškupu nenavidan za ta posao. Iako većkrat ni­je čisto razumljivo ili si jav­nost uopće ne zna razložiti, zač se dogadjaju neke pro­mje­ne, triba uvodno ustanoviti, da mladomašniki pri blago­slivljanju dotičnomu biškupu obiću vjernost i da ćedu slije­diti njegove naredbe i zapovidi a tim i to, da ćedu ga sl­u­šati ako ide za premješćanja, dakle „seljenje od jedne fare u drugu“.

Komu su bilateralni odnosi već pomogli — Hrvatom u Madjarskoj ili u Austriji?

Petar Tyran

U prošli ljeti i desetljeći je bilo bezbroj prilik da se pohvali dobre, još i odlične bilateralne odnose med postkomunističkom Madjarskom i socijalističkom Hrvat­skom. Od toga su imali koristi naravno i Hrvati u Madjar­skoj. S ovkraj sve zelenije gra­nice smo se tomu manje ču­dili, ali je bili do neke mjere još i ljubomore, koliko Hrva­t­ska pomore hrvatskoj manjini u Madjarskoj. Hrvati u M­a­djarskoj su to, pravoda, vidili obrnuto i svenek nekom ne­na­vidnošću gledali austrijsku stranu, kade po njevom miš­ljenju hrvatska manjina ima znatno bolji, društveni, go­spodarski i politički položaj nego na madjarskoj strani. Bilo ovim ili onim tada razlo­žiti da su krivo mislili, nije imalo čuda smisla — nikako je to bilo blizu ni stvarnoj is­tini ni istinskoj stvarnosti.

Otvorimo se i novim socijalnim me­dijam — ako imamo koristi od toga

Petar Tyran

Ova koronakriza, od ke još ne znamo je li smo ju jur preobladali, ili će nam se virus vratiti; ili se je „ućaćio“ med nami i ionako već ne­će projti, nam je i u m­e­dijalnom području donesao puno diskusijov a pred svim i predlogov. Ide za socijalne medije. Kritika da smo — ka­ko i mnogi drugi — zamudili da se već koncentriramo na socijalne medije, na web, internet i da bi se koristili broj­nih službov u internetu, kim su u dijeliću sekunde na ekra­nu one osobe, ka je željna te pošiljke, te informacije od­nos­no toga kontakta.

Domaći ured iliti home-office je očigledno postao vrlo atraktivan

Petar Tyran

Puno ljudi u ovom kri­z­nom času, u kom su mnogi prikovani unutar do­maćih zidin, hvali dje­lo u domaćem uredu, ko se i na nimškom skoro svenek na­ziva „home-office“. Ovakovo djelo hvalu pred svim oni, ki imaju dovoljno mjesta doma, dakle ugodne okolnosti i ka­de nije preveć ljudi na istom mjestu. To je činjenica u daleko najveć slučajev, jer po­lag sta­tistike u Austrije je sve već domaćinstav sa samo jednom obitelju pod jednim kro­vom a obitelj u Austriji ima pro­sječno 1,53 dite (toliko dice u Austriji radja jedna žena u svojem životu; a statistika je iz 2017. ljeta, dakle relativno ak­tualna).

Opet vojska na granici a kroz naša sela opet patruljiraju mladi vošćani

Petar Tyran

Nikako se ne moremo zba­viti ovih nacionalnih dr­žavnih gr­anic. I svenek i nanovič se uz ove granice ka­žu mišići — jednoč ova država onda opet druga, ponekad i o­b­advi — svaka na svojoj strani. U momentu opet u Au­striji pojačano patruljiraju uz granicu sa Slovenijom i Ma­djarskom. Austrijska minis­tri­ca obrambe Tanner je (sigur­no uz savjetovanje svojih naj­viših vojnikov u Austrijskoj saveznoj vojski) pozvala i pri­padnike aktivne pričuve austrijske voj­ske (Milizsoldaten) da čuvaju državnu granicu prema susedjnim, narav­no prijateljskim državam.

Polovica banditi — a druga polovica idioti! Ča ću ja sad siromah i kamo?

Petar Tyran

Gdo od nas sada nije u (teškom) škripcu. Već od dva misece smo dan za danom slušali i gledali vi­sti kako se ta smrtonosni ali svakako sudbonosni koronavirus širi od kontinenta do kontinenta, od zemlje do ze­m­lje, od regije do regije, od se­la do sela i od stana do stana. Bili smo poslušni i sve smo činili, ča su nam vrhovni politički zastupniki skupa sa str­u­čnjaki rekli, zapovidali i naložili a naravno i prepovidali. Sve to smo zeli na se u uvjerenju da ćedu ti jur zna­ti, ki su na se zeli odgovornost skupa s brojnimi onimi ki n­a­vodno im­aju pojma o tom. Č­udili smo se a pak i divili kancelaru Kurzu, vicekance­laru Kogleru, ministru zdrav­stva Anschoberu kao i minis­trici za poljoprivredu i turi­zam Köstinger, kako su nam dan za danom razlagali i nas prosili da neka ne odustanemo od sigurnosnih mjerov, da se ne shadjamo jedni s drugi­mi i da ubajdemo socijalne kontakte još i s našimi najmi­lijimi — da se ne zarazimo s ovim toliko vražjim virusem, ki bi nas mogao po­sići i hititi u grob.