Očito se med našimi hrvatskimi društvi u Gradišću pojavljuje dramatičan manjak ljudi – muških i ženskih – ki bi se angažirali u društveni posli. To je bojsek opća pojava, ka se u hrvatskoj zajednici pravoda čuda jasnije i dramatičnije izražava, jer u manjinski posli nima niti zemaljskih niti državnih institucijov, ke bi se brinule o naši posli, nego to sve melji uglavnom na privatni inicijativa i društvi i organizacija. Moremo opaziti dramatičan pad broja ljudi, ki su pripravni se angažirati na društvenoj razini, pred svim ne u peljajući funkcija. A niti argument, da bi se rado i znatno pomladila struktura i očito volja unutar ovih navodno „zastarenih“ strukturov da bi se drage volje pomladile, nije u stanju povući mladje i sposobne ljude u peljajuće funkcije a tim i u odgovornosti pune zadaće.

O temi stana ili ipak doma ćemo u Hrvatski novina sigurno još već puti pisati. Pred svim i zato kada se sada ipak na sve veći javnih zgradov moru najti i hrvatski natpisi, ki u nimškom imaju privisak -haus. Tako na primjer i Feuerwehrhaus, Kulturhaus, Gemeindehaus, Schenkhaus, Zeughaus itd. Analogno nimškomu jeziku smo to u prošlosti uglavnom prevodili sa stan i smo je na naše javne zgrade napisali velikimi slovami uz nimški ili ispod nimški – pravoda nikada ne iznad nimškoga, jer to bi bila prevelika čast za hrvatski – Općinski stan (u Frakanavi još i opčinski stan), Kulturni stan, Ognjobranski stan, itd.

Američki jazz-pijanist i skladatelj Duke Ellington (* 29. april 1899., Washington – † 24. maj 1974., New York City) je o svojoj ali i muziki principijelno rekao „Ako dobro gluši onda je dobro“ (If it sounds good it is good). To valja pravoda ne samo za američki džez/jazz, nego za svaku vrstu muzike svagdir na svitu, dakle i med Hrvati a posebno i med gradišćanskimi Hrvati. A u medjuvrimenu smo jaki skoro u svi žanri zabavne (U) i ozbiljne (E) muzike.

U momentu je diskusija o zlostavljanju dice i gledanju pornografskih slik s dicom, pedofilije (spolna nastranost, seksualna sklonost prema dičakom, odnosno uopće prema dici istoga ili protivnoga spola) na u darni mjesti u tiskanica i elektronski mediji a kamo li u socijalni mediji. Nima sumlje, koliko je to odurno, koliko se tomu triba suprotiviti i da to triba kaštigati – u privatnom, društvenom i kaznenom prostoru. Ali da zbog poznatoga slučaja glumca, ki je ljeta dugo gledao, pohranio i širio pornografske slike s dicom sada Burgtheater stupio u žarišću kritike, da bi se zbog toga glumca svi filmi tribali skinuti s TV-ov i kino-plahtov. Da se sada jur dane i tajedne toga glumca, ki je očito priznao svoju krivnju, ki je u terapiji, ki je optužen i ki je svoju karijeru sām sebi zničio sad kao „svinju goni kroz sva dvorišća“ i se cijela javnost jur slaže u krivici i kaštigi, ipak nije dostojno za naše prosvićeno (aufgeklärt), demokratsko i človičje društvo.

U prošlom broju Hrvatskih novin smo na ovom mjestu dali riči optimizmu, s kim je potribno započeti novo ljeto. Kada ako ne s ovim ljetom triba ponovno gledati na sve to ča bi moglo odnosno tribalo dojti. Jedna od brojnih krilatic glasi „pogled najzad u budućnost“ ili „budućnost moremo najbolje prorokovati tim da ju sami oblikujemo“ ili pak „gdo želji čitati u budućnosti najprvo triba listati u prošlosti“.

Gdo bi nam branio optimizam u upravo započetom ljetu. Nije nas li optimizam sprohadjao zapravo kroz već od 500 ljet otkad su se naši praoci i pramajke otpravili piše ili znamda uz volovsku zapregu na put u novu domovinu, ku su im tadašnji vlastelini i njevi lokatori, dakle vabljači obećali, kad su ih iz stare domovine peljali prema sjeveru, prik rijekov i brigov, kroz loze i doline, pa stari povijesni puti i staza? Nije li ih tada peljalo i ufanje za mirniji život, za slobodom i za bolju litinju i brojnije črede blaga – pernatoga i rogatoga?

Završilo je svitsko prvenstvo (SP) u nogometu, ko su ljetos u kasnu jesen održali u istočnoafričkoj maloj ali tim bogatijoj državici Katar. Bilo je puno kritike jur pred ovim SP-om, o tom kako u ovoj zemlji nima nikakove demokracije, kako su onde žene bez prava, da je tisuće ljudi, stranih djelačev poginulo pri izgradnji brojnih stadionov odnosno cijele potribne infrastrukture za ove nogometne utakmice u zemlji ka do sada nije imala ni blage veze s nogometom, da se je ucjenjivalo i podmitilo, korumpiralo i politički i gospodarski interveniralo. Ova predbacivanja idu još i do Europskoga parlamenta, kade da je Katar navodno potmitio vrhunske europske zastupnike na čelu s potpredsjednicom Evom Kilili, ča se jur istraživa i se čini da su to jur i dokazali.

Austrijsko „da“ hrvatskomu pristupu Schengenu je svakako bila jedna od najboljih visti prošloga tajedna. Ne samo za Hrvatsku i nje stanovnike, nego i za Austrijance i ostale Europejce i Europejke. Austrijsko „ne“ pristupu Bugarske i Rumunjske Schengenu je pravoda čemerna vist pred svim i za Austriju. Jer jedna od posljedic bi mogla biti, da Rumunjska ubuduće ograničava ili otežava pristup rumunjskih podvarateljic u Austriji, pred svim i u Gradišću. Onda ćemo lipo gledati!

U mnogi usti, bolje rečeno na jeziku i usnica su nedalekoj u prošlosti bili riči kako social media, podcast ili uz ostalo i e-book i e-novine. A moguće Vam je jur u oči palo ili u čekaonici kod vračitelj/ice (pred svim i zubara/ ice), u prazniki ili odmoru na plaži ili u odjelu u vlaku, kupe-u: to čitanje na ekranu laptopa ili ipada je relativno brzo došlo opet izvan mode. Kako puno novoga i modernoga, trendsetteri su se odmah poslužili ovih novotarijov i su svojim bližnjim pred cijelim svitom pokazali, kako su moderni i otvoreni prema novomu.

Moglo bi se reći da je prošli produženi vikend čvrsto bio „u ruka“ gradišćanskih Hrvatov. U četvrtak 24. novembra Zajednica Austrijanaca u Hrvatskoj je pozvala u svoje društvene prostorije u Palmotićevoj 20/I na okrugli stol s temom „Austrijski i gradišćanskohrvatski interkulturni dijalozi – primjer dobre prakse. Ovom prilikom su tri študentice izvanredne profesorice na Zagrebačkom filozofskom fakultetu, dr. sc. Marijete Rajković Iveta (Nives Stipić, Valentina Jagetić i Adrijana Puškarić) prikazale aktivnosti ke provodu udruge gradišćanskih Hrvatov u Gradišću i Beču s ciljem očuvanja i promoviranja gradišćanskohrvatske, austrijske i hrvatske kulture. Ova predavanja slušati je bilo kao da gledamo poznatu skulpturu, ku vrlo dobro znamo – ali se ovput na nju bacilo svitlo iz uglja, ki je za nas ipak dosta neobičan. Vrlo zanimljivo!