Reminiscencija na 1987. ljeto kad se je mnogim zgusnula krv u žila!

Petar Tyran

Kad su brojači glasov pri izboru za zemaljskoga poglavara Gradišća, u četvrtak, 28. februara ponovo počeli brojiti listiće, se je već komu iskušenijemu i zre­lijemu političaru ali i posma­traču zgusnula krv u žila. Bio je ovo pravi déjà-vu (= jur vi­djeno). Ali ovput u žila nekih socijaldemokratskih saborskih zastupnikov i članov vlade. Dana 30. oktobra 1987. ljeta je bila zgusnula krv u žila na­rodnjačkih zastupnikov. Nije, naime, Feri Sauerzopf nastao zemaljski poglavar Gradiš­ća, kako je očito bilo dogovoreno med njegovim VP-om i Rauterovim odnosno Haiderovim FP-om. Najvjerojatnije je po­moću glasa slobodara Greg­o­ra Munzenriedera (ča se pra­voda nikada nije moglo doka­zati, jer su izbori bili tajni) socijalist Hans Sipötz postao zemaljski poglavar i tim na­slijedio Theodora Keryja u toj funkciji na čelu Gradišća. Tada su Sauerzopf i ostali VP-zastupniki u Saboru otvoreno govorili o iz­dajstvu je­dnoga pojedinca, ki je VP-u zeo zemaljskoga poglavara. Ovi su tada govorili i o „srebr­njaki“, kimi bi soc­i­jalisti bili kupili „izdajnika-Judaša“.

Zlostavljanja: Prije svega je to ljud­ski problem — onda stoprv crikveni

Petar Tyran

Papa Franjo u četvrtak 21. februara otvorio je četve­rodnevni summit u Vatikanu. Jur dugo je najavljivao ov dogadjaj posvećen svećeničkomu, duhovničkomu se­ksualnomu zlo­st­a­v­ljanju dice (Kindesmißbrauch) prvim gla­vam sto­tin biškupskih konferencijov iz cijeloga svita, a pa­pa Fra­njo je dao signal da je oz­biljno shvatio najnovije slu­čaje seksualnoga zlostavlja­nja med kimi su slučaji iz A­merike i Čilea najpoznatiji. Skupine žrtav zlostavljanja su zahtijevale da se na sku­pu do­govori konkretan akcijski plan za borbu protiv pedofilije.

Progon Nimcev — iz mnogih zapadnougarskih sel — je i naša tematika!

Petar Tyran

Dokle smo u minulih desetljeć temeljito prekapali „našu“ povijest ov­de u Austriji, u zapadnoj Europi, zapadno od nekadašnje­ga željeznoga zastora, dokle smo minuciozno obdjelali i rastresli a ne na zadnje i interpretirali ča se je svega dogodilo u minulih 100 ljet otkada se je raspala Monarhija, pretežno Cislajtanija, dakle austrijski dio — puno toga ča se tiče Translajtanije, ugarskoga dijela Monarhije, kra­ljevine Ugarske na ovoj, aus­trijskoj strani nismo ni znali, a još manje se o tom učili.

Čim manje se boju da bi hrvatska zajednica ojačala tim su tolerantniji

Petar Tyran

Suočeni smo s fenomenom za ki smo ionako znali —sa­mo smo ponekad jur tako zaslipljeni, da već ne vidimo dalje od našega pupka ili ne prik ruba svoje zdjelice. Zapravo bi ta fenomen morali poznati još iz povijesti: Kada se političke velestranke u Au­striji dugo po raspadu Monarhije već nisu bojale restitucije ove, s vrimenom su o­mekšali zakone u pogledu na člane obitelji Habsburg i još i nekadašnji cesar Austrije i kralj Ugarske dr. Karl Hab­s­burg je — kade je odustao od restitucije, vraćanje u stanje bivše Monarhije — po politi­čkom preokretu u Austriji i kad je Övp dostao većinu, 1962. ljeta opet stupio na tlo Austrije. Do tada to nije smio. A 31. oktobra 1966. ljeta je Habsburg sa srdačnim ruko­hvatom pozdravljen još i od tadašnjega socijaldemokrat­skoga kancelara Austrije Br­u­na Kreiskyja. Peljao ga je sigurno i politički kalkil, razmišljanje, da će od toga ima­ti već koristi nego škode.

Slavko Ninić je oplemenio Balkan i Čuže - povodom 65. rodjendana

Petar Tyran

Govoreći ili pišući o Slav­ku Niniću znači svakako se uz muziku „Balka­na“ (bilo kade to bilo) baviti i sa Čuži. Kako su sridnjogr­a­dišćanski Bruji na čelu s Jo­škom Vlašićem jur pred već od 40 ljet takorekuć opleme­nili pogrdni, špotljivi izraz Krowod, tako su Bečki Čuži na čelu sa Slavkom Ninićem do­stali pristup u najviše bečke i austrijske dvore, još i u Ho­f­burg i Bečku gradsku vijećnicu nekadašnja psovka, pogrdnica, uvredljiva rič Čuž (u nimškoj ortografiji zato naj­vjerojatnije i bolje je poznat kao Tschusch).

Ako kanimo dost jasno i glasno uspit ćemo i kod tiskanih medijov

Petar Tyran

Očito se je u manjinskom a posebno i u hrvatskom novinstvu pripravljaju temeljite i dalekosežne pro­mje­ne. Čim već sami u tom sudjelujemo, ali pred svim i odlučimo, tim bliže ćemo doj­ti tomu, ča zaista kanimo — u prvom redu i tomu ča nam je potribno. S pogledom na novi Zakon o mediji, uklj­u­či­vši naravno i manjinske na­rodnosne medije, a tim i tiskanice mora ovisiti najprvo o nami sami kako i ča će biti u budućnosti. Pri tom ćedu svi u dojdući tajedni i miseci mo­rati čim točnije pojasniti, ka­­ko predvidjaju nastaviti i je­zično i sadržajno i po op­se­gu i koliko snage kanimo i mo­ra­mo uložiti u naše novi­n­stvo.