Velika je dilema, da gradišćanski Hrvati uopće, a tim pred svim i konz­u­menti tiskanih izdanj sve sla­bije vladaju hrvatskim jezikom a tim, naravno, i sve slabije čitaju — ako uopće još — na hrvatskom jeziku. Situ­acija se počemeruje vidljivo zapravo od dana u dan. A pak se sve češće čuje „To naši lju­di ne razumu“ iz ust onih, ki najvećim dijelom sami već ne razumu odnosno ne čitaju. Tim da u bīti imaju pravo u procjeni situacije, još dugo ne znači, da zato imaju pravo u tom, da se jezik triba prilago­diti onim najslabijim i poklek­nu pred slabim jezičnim zn­a­njen, nedovoljnom jezičnom kompetencijom.

Evo, odmor je počeo ili je pred vrati, turistička sezona se približava vrhun­cu, kolone autov su jur na putu ili ćedu se još dati na put prema Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj — jur se kao amen u molitvi pojavljuju najave o pojačanju granice, o postav­ljanju ogradov, povučenju bodljikave odnosno oštre ži­let-žice uz granice zgora spo­menutih držav. Ako jedna zemlja počne, druga i treta pak, naravno „moraju“ reagi­rati i jur je provokacijov med prvimi i drugimi i brzo se zaoštrava situacija na granični prije­lazi.
Naravno, Italija a s tim i ministar unutrašnjih poslov Salvini imaju velike probleme pretežno s afričkimi izbi­­gli­ca­mi ili migranti (zavisi o tom ka­ko ča kanimo viditi). Pu­no njih dojde prik Sredozem­no­ga morja iz afričkih zemalj, prije svega iz Libije, a najbli­že im je Lampeduza, najjužnija točka Italije.