Jur pred Severininim koncertom i onda i pri koncertu se je samo pretežno čulo jedno: To ča je važno je, ča će nositi. Samo to komentirati – kot se to jur čuda puti djelalo u naši mediji – je jednostavno svisno skretanje pažnje na izgled, da nigdo ne bi morao priznati moć ovakove žene. Jedino ako politika – bez obzira na općinskoj, zemaljskoj, saveznoj ili manjinskopolitičkoj razini – ima koristi od toga, se najednoč skrene pažnja od outfita do uticaja.

8. novembra na jutro je novi predsjednik Nacionalnoga vijeća pokušavao položiti vijenac pred spomenik žrtvam holocausta na bečkom Judenplatzu. Židovsko visokoškolarstvo je to človičjim lancem prepričilo i izjavilo, da ljudi, ki se ne moru uvjerljivo distancirati od nacionalsocijalizma, ne smu sudjelovati na spominjanju. Rosenkranz se koncem konca nije mogao „spomenuti” i je izjavio, da se je „predao nasilju”. To nasilje je bio lanac mladih ljudi, ki otvorenoga pripadnika junačke korporacije nisu pustili do velikoga spomenika. Ministrica za ustavu Karoline Edtstadler je onda izjavila, da postoji pravoda sloboda mišljenja, ali da joj je žao zbog sve veće polarizacije. Sad se mora reći, Rosenkranz je mogao očekivati protestnu akciju, ipak je bilo tako, da je Izraelitska vjerska zajednica jur unajpr odbila njegovu nazočnost na oficijelnoj priredbi. Ako se političarke i političari, ki zastupaju radikalne pozicije, u ovom slučaju desničarske, zdižu u „neutralne” pozicije, u ovom slučaju predsjedničtva Nacionalnoga vijeća, onda se nigdor ne smi čuditi polarizaciji.

Hrvatsko kulturno društvo, po vlašćoj definiciji najstarje hrvatsko društvo u Gradišću, i sigurno jedno s najveć kotrigov, oko 2200, je imalo generalnu sjednicu. A kot je to navada za sjednice u sjevernom Gradišću, odibira se novi odbor. Ov put je po 15 ljet došlo do minjanja. Presenećenje nije bilo jako veliko, ipak je novi predsjednik i sam dugoljetni potpredsjednik Joži Buranić jur cijelo prošlo ljeto zastupio dosadašnjega, dugoljetnoga predsjednika Stanku Horvata.

Dugo sam morala čekati, da morem konačno komentirati prvi, meni svisni televizijski film o Stinjaki ili bolje rečeno u Stinjaki. U pandiljak, je ORF emitirao ov prvi dio buduće serije o inspektoru Živkoviću, ki u sadašnjem filmu Kopftuchmafia pokušava riješiti ubojstvo na svadbi. Njega pošalje šef iz Željeznoga u svoje domaće selo, ar samo on govori tim „jezikom fantazije”. „Gradišćanskohrvatski”, odgovara Živković i je zbudjao u meni ufanje, da ću u toku filma ča čuti o toj dvojezičnosti, s kom su do neke mjere vabili za film. To je bilo kod prvoga puta, kad sam ga gledala.

Kad se od tajedna do tajedna mora izmisliti kakov komentar, onda je koč izazov najti temu, ka je povezana s našom zajednicom, kulturom ili jezikom. Jedna tema ali uvijek i svaki tajedan dotiče mene: Jezik.

Veli se, da je svit mali, kad u drugom dijelu svita strefiš vlašćega susjeda, ako je kolegica s posla iz istoga sela kot tvoja prababa ili slične rasplićenosti.

Za Austriju je izborno ljeto na vrhu i kot piše naš komentator izborov, doživili smo „plavo čudo“, rezultat nezadovoljnosti i teških krizov prošlih ljet.

Nedilju je završilo prvo kolo s predstavami omladinskoga mjuzikla škole Krowodnrocka u Kugi, željili bi mladomu, vrlo nadarenomu sastavu još veliku turneju na najlipše pozornice naše zajednice i izvan toga.

Kuga je opet pokazala, da je krenula dobrim putem, kad je pred par ljet počela pisati vlašće mjuzikle (Vila mila, Odiseja) ili jako slobodno preuzame postojeće sadržaje i je povezuje s muzikom naše scene, točnije s krowodnrockom kot u sadašnjem kusiću.

Nedilju je završilo prvo kolo s predstavami omladinskoga mjuzikla škole Krowodnrocka u Kugi, željili bi mladomu, vrlo nadarenomu sastavu još veliku turneju na najlipše pozornice naše zajednice i izvan toga.

Kuga je opet pokazala, da je krenula dobrim putem, kad je pred par ljet počela pisati vlašće mjuzikle (Vila mila, Odiseja) ili jako slobodno preuzame postojeće sadržaje i je povezuje s muzikom naše scene, točnije s krowodnrockom kot u sadašnjem kusiću.