Hrvatsko kulturno društvo, po vlašćoj definiciji najstarje hrvatsko društvo u Gradišću, i sigurno jedno s najveć kotrigov, oko 2200, je imalo generalnu sjednicu. A kot je to navada za sjednice u sjevernom Gradišću, odibira se novi odbor. Ov put je po 15 ljet došlo do minjanja. Presenećenje nije bilo jako veliko, ipak je novi predsjednik i sam dugoljetni potpredsjednik Joži Buranić jur cijelo prošlo ljeto zastupio dosadašnjega, dugoljetnoga predsjednika Stanku Horvata.

Dugo sam morala čekati, da morem konačno komentirati prvi, meni svisni televizijski film o Stinjaki ili bolje rečeno u Stinjaki. U pandiljak, je ORF emitirao ov prvi dio buduće serije o inspektoru Živkoviću, ki u sadašnjem filmu Kopftuchmafia pokušava riješiti ubojstvo na svadbi. Njega pošalje šef iz Željeznoga u svoje domaće selo, ar samo on govori tim „jezikom fantazije”. „Gradišćanskohrvatski”, odgovara Živković i je zbudjao u meni ufanje, da ću u toku filma ča čuti o toj dvojezičnosti, s kom su do neke mjere vabili za film. To je bilo kod prvoga puta, kad sam ga gledala.

Kad se od tajedna do tajedna mora izmisliti kakov komentar, onda je koč izazov najti temu, ka je povezana s našom zajednicom, kulturom ili jezikom. Jedna tema ali uvijek i svaki tajedan dotiče mene: Jezik.

Veli se, da je svit mali, kad u drugom dijelu svita strefiš vlašćega susjeda, ako je kolegica s posla iz istoga sela kot tvoja prababa ili slične rasplićenosti.

Za Austriju je izborno ljeto na vrhu i kot piše naš komentator izborov, doživili smo „plavo čudo“, rezultat nezadovoljnosti i teških krizov prošlih ljet.

Nedilju je završilo prvo kolo s predstavami omladinskoga mjuzikla škole Krowodnrocka u Kugi, željili bi mladomu, vrlo nadarenomu sastavu još veliku turneju na najlipše pozornice naše zajednice i izvan toga.

Kuga je opet pokazala, da je krenula dobrim putem, kad je pred par ljet počela pisati vlašće mjuzikle (Vila mila, Odiseja) ili jako slobodno preuzame postojeće sadržaje i je povezuje s muzikom naše scene, točnije s krowodnrockom kot u sadašnjem kusiću.

Nedilju je završilo prvo kolo s predstavami omladinskoga mjuzikla škole Krowodnrocka u Kugi, željili bi mladomu, vrlo nadarenomu sastavu još veliku turneju na najlipše pozornice naše zajednice i izvan toga.

Kuga je opet pokazala, da je krenula dobrim putem, kad je pred par ljet počela pisati vlašće mjuzikle (Vila mila, Odiseja) ili jako slobodno preuzame postojeće sadržaje i je povezuje s muzikom naše scene, točnije s krowodnrockom kot u sadašnjem kusiću.

Sad još nisu prošli spametni tri miseci, otkad sam zadnji put morala pisati o poplava i temi okoliš. Pogled u budućnost mi reče, da ću već puti morati pisati ovakove komentare. Sad je pravoda zanimljivo, da ja u svoji mladi ljeti pamtim dvi odnosno tri stoljetne poplave, sadašnje premišljavanje o tisućljetnoj poplavi mi se čini zanimljiva, ipak mislim, da će biti pametnije ovakove katastrofe nazvati desetljetnimi poplavami, to je naime razmak, koga ja u budućnosti očekujem.

Konačno je koč bilo jako lako napuniti tretu stran ovih novin. Takozvana stranica „manjinska politika“ je jako trpila pod ljetnom pauzom. Ali ljetna pauza pravoda nije jedini uzrok, zač je koč pusta. U manjinski posli se jednostavno prilično malo dogadja. To valja i za ovu vladinu periodu. Po povišenju subvencijov i proglašenju peljajućega medija – svakako dva značajna dostignuća – i nekoliko drugih invencijov je nastalo tiho u manjinskoj politiki. Program koalicijskoga ugovora se nije u potpunosti ispunio. Nije novoga zakona o narodni grupa, nije bilo reforma zastupničtva narodnih grup, hrvatski nije nastao službeni jezik u virtualnom činovničkom prostoru, o dvojezičnom sudstvu se uopće nije čulo diskutirati i Jeniši nisu dostali status narodne grupe. Čim lipše je bio prošli vikend, kada su se hakovci konačno spomenuli svojih agendov i priredili Dan mladine s programom punoga sadržaja. Organizatorice i organizatori su se mogli dati punim pravom hvaliti.