Kad je austrijski ministar financijov u petak, 20. marca objavio da je „ce­dulje s financijskim izvješćajem srijedu pred tim raščihnuo, se već komu u manjinski organizacija u Austriji ohladi­la krv u žila. Gdo bi u ovi d­a­ni opće krize, skoro potpuno­ga zaustavljenja civilnoga života (ne samo u Austriji, ne­go zapravo širom svita), total­noga gospodarskoga šoka i općega straha od zaraze infekcije s koronavirusom usudio javno pitati, ča to znači za narodne grupe u Austriji? Zahvaljujući ovoj aktualno tirkizno-zelenoj vladi i anga­žiranih političkih zastupnikov s obadvih političkih i svi­tonazornih logorov su narod­ne grupe uspile da budu jed­na, iako samo zbočna točka u predvidjenom državnom, budžetu. Naime da bi se podigle, to znači (znatno?) po­višile subvencije i da bi zna­m­da još i nešto iz viška od pro­šloga ljeta ostalo npr. za Hrvatske novine, da bi mogle zaposliti koga toga ili ku tu i — idealno bi bilo da bi govorili u množini — pripeljati bu­dućemu uredjivanju HN.

Kako se je okrenula situ­acija u sridnjoj Europi! Mnogi pred svim i u za­padnoj Europi, uključivši i Austriju su bili, blago rečeno, uzbudjeni kad su na južnoj granici Madjarske sa Srbijom i Madjari i Srbi počeli dizati žilet žice, ograde od oštre vla­ke, da izbiglice iliti migranti ne bi mogli ući u ovu zemlju, članicu Europske unije. Ova im se je nagražala sankcijami, joj prijetila da će ju isklju­čiti iz Narodnjačke obitelji unutar EU, da ćedu joj skratiti financijske dotacije itd.