U Pandrofu žban kulturnoga ljeta svako ljeto se lomi za daljnji kusić!

Gdo ne bi poznao krilaticu odnosno poslovicu „Kade nima tužitelja nima ni suca“. U Pandrofu u vezi s poznatim i kod publike visoko cijenjenim „Kulturnim ljetom“ jur ljeta dugo ima tužitelja i optuženika – ali nima suca ki bi se usudio ovde suditi a tim i konačno završiti ljeta dugi spor, svadju med privatnikom, susjedom u stanu kod Crikvenoga trga i peljačtvom Kazališnoga ljeta Pandrof na čelu s predsjednikom Jivom Maszlom.

Rasprodana Croatisada velik je uspjeh a ujedno je i velika briga

Ljetošnja Croatisada u organizaciji Kuge u Velikom Borištofu je po prvi put bila rasprodana, a to očito jur dane pred prvim danom ove dvodnevne priredbe u parku pred zgradom Kuge. O preuredjenom programu i cilju Croatisade je jur par dani pred tim govorio predsjednik Kuge, Manuel Bintinger u sve poznatijem i slušanijem podcastu Centar.melange i razložio svoj koncept miksa hrvatskih muzičkih prinosev s nimškimi i/ili drugojezičnimi. S tim je sada vidljivo imao velik uspjeh.

„Ako bi svi govorili engleski ne bi već bilo problemov s (manjinskimi) jeziki“

Na prvi pogled vrlo logično pitanje i zapravo jako plauzibilno pitanje jednoga školara na Dvojezičnoj saveznoj gimnaziji u Borti (u smislu) „Zač ne učimo i govorimo svi engleski pak svi razgovaramo i se sporazumimo na tom jeziku? Onda već ne bi bilo potribno učiti i se služiti drugimi jeziki i svi bi se znatno bolje razumili i sporazumili“. Ako nas takovo pitanje pogodi iz vedroga neba, stane nam dah. „Da, zač ne? Ov mladi človik ima pravo. Ako se svi služimo istim jezikom, ča bi sve bilo laglje, koliko svega bi si prešporili i koliko truda bi mogli uložiti u rješenje drugih stvari, namjesto da učimo jezike, da pišemo na toliko jezikov i objavljujemo i tiskamo na bezbroju različnih jezikov. Pravoda, na drugi pogled, kao drugi korak bi pak mogli staviti pitanje „Ako jur govorimo istim jezikom, zač onda ne bi mogli i svi isto misliti?“. Koliko bi svi bili bolji, uspješniji, sigurno i sigurniji, ako svi mislimo isto a to i još i na istom jeziku? Fascinantna utopija, ča ne!?

Karikature Petra Palkovića usred »Art bruta« iz Gugginga

Povezivanje karikaturista u Hrvatski novina Petra Pal- kovića s umjetniki ki pripadaju „Art brut“ i njevimi djeli iz zbirke Infeld je bez sumlje jedan od umjetničkih, likovnih vrhuncev dosadašnjega ljeta. Zahvaljujući kuratoru ove izložbe u farskom škadnju u Trajštofu, Karolju Palkoviću, ki je rado i drage volje primio predlog, da bi Palkovićeve karikature izlagali i pokazali skupa sa zastupniki Art bruta, odlikuje ovu izložbu i daje joj poseban čar a takaj važnost pred svim i Petru Palkoviću.

Toliko pohvalnih, slatkih i uveličavajućih riči pri slavlju 100 ljet Gradišće

Dvoja ljeta kašnje – naravno zbog pandemije korone – Zemlja Gradišće je sada konačno mogla proslaviti 100 ljet postojanja. Ne kako jur 2021. nego stoprv sada, nedilju, 18. junija 2023. su brojne uzvanice i uzvaniki bili pozvani na veliku reprezentativnu svetačnost u koncertnu dvoranu dvorca Esterházy u Željeznu. Uz saveznoga predsjednika, Van der Bellena se je pozivu odazvao i ministar obrazovanja Polašek a zbog Alke u Teplica na dan pred tim je bio pozvan a pak je i došao i hrvatski ministar vanjskih poslov Radman-Grlić.

Sami sebi si škodimo ako se kažemo s naše najbolje strani

Prirodna je stvar da se svi kanimo pokazati s naše najlipše, najbolje i najatraktivnije strani, ako se najavi neki pohod, ako dojde na službeni pohod neka politička delegacija, ako dojdu neki znanstveniki i znanstvenice, da bi izvidili ili istraživali kako se stoji s hrvatskim jezikom u naši čuvarnica i škola, kako se stoji s društvenim životom nas gradišćanskih Hrvatov i Hrvatic ili kade sve se koristi naš jezik i kako dobro vladamo s tim jezikom.

Kako mlade informirati jedne o drugi i kako im približiti jezik?

To ča smo mislili da smo preobladali u zadnji ljeti i desetljeći, naime da bi jedni o drugi bili bolje informirani, misleći na geografsku raštrkanost gradišćanskih Hrvatov i različne sadržajne, društvene, odgojne, obrazovne i socijalne komponente, u tom očigledno nismo uspili. Iako bi bilo tako jednostavno: Svaki petak zeti u ruke Hrvatske novine i doznat će se puna vrića svega toga ča se dogadja ne samo u naši seli i gradi, nego i u društvi i inicijativa, škola i obrazovni institucija. Svakomu i svakoj bi bilo od velike koristi, da bi svaki dan nažgali radio i slušali hrvatske radio emisije, da bi svaku nedilju uključili televiziju i da bi gledali hrvatske TV-emisije. A pak imamo još i crikveni Glasnik, hakovski Novi glas, hakadeovo Glasilo, elektronski Panonski list i dr. A da ne govorimo o sve većem broju sadržajev i podcastov ki se širu na različni „moderni“ mediji. A ipak tužba mladih ljudi: Malo ili ništ ne znamo jedni o drugi, niti se ne vidimo niti se ne poznamo...

Kamo ćemo ov tajedan? (Pre)velik izbor hrvatskih priredab i „eventov“

Zapravo jur s Vazmi ali pred svim i potom po sada jur staroj i uhodanoj pravici sve gušće nastaju hrvatske priredbe po seli i gradi. A pri tom smo pozabili jur na adventske i božićne a pak i staro- i novoljetne priredbe i hrvatske bale. A onda bez prekida prelazimo u ljetnu i jesensku dob bezbroja priredab pod vedrim nebom, dokle pak u hladnu predadventsku dob opet idemo u dvorane s našimi priredbami. Dakle: nima pauze! Gradišćanski Hrvati – bilo kade živu – meštri su u priredjivanju i organiziranju, vrhunski su stručnjaki za zabavne fešte i „evente“. A svakako imaju ča ponuditi i na znanstvenom, kazališnom, književnom i kulturnom području uopće.

Gradišćanci bi tribali rasteretiti spor med dvimi državami

Poremećeni, pokvareni odnosi med Austrijom i Madjarskom nisu nikomu na korist, niti Austriji ne niti Madjarskoj ne, a gor ne Gradišću i kamo li Hrvatom i Hrvaticam s ove i one strane granice. Ne bi ni čudilo, ako bi gradišćanski političari bilo ke su narodnosti ili bilo ki im je materinski jezik, najvjerojatnije još najbolje razumu madjarskoga premijera Viktora Orbána.

Stoprv otkrivanja istine o Pliberku moglo bi pomiriti natezanja

Pliberška (Bleiburška) tragedija iz maja 1945. ljeta nije toliko pitanje hrvatskoga grba ki počinje s bijelim poljem – ki mnogi smatraju ustaškim simbolom – koliko je pitanje ideologije ka se želji nametnuti ovoj tragediji. Tim se, hoteć ili ne veliča fašizam, to je ustaštvo, iako danas znamo (ako kanimo znati) da su većina žrtav bili civili a ne vojska, ke se nažalost ne spominje na tom bojnom spomeniku, a tribalo je! Usput rečeno, u Gradišću, po cijeloj Austriji zapravo svako selo ima bojni spomenik za pale i zgubljene vojake kako u Prvom tako i Drugom svitskom boju. Ovde još nijedan nije došao na ideju da bi to bili spomeniki fašistom, članom Nimškoga Wehrmachta, da, i SS-a ki su pali na brojni fronti u tom strašnom narodoubilačkom boju.