Od korone prouzrokovano zaključanje moglo bi nam biti od velike škode!

Polako se opet otvara naše društvo, sve manje oštra su zaključanja, lockdowni, sve već ljudi je cipljeno i tim se barem ufaju, da ih bilo ka varijanta koronavirusa odnosno COVIDA već ne more pogoditi. Političari a s njimi i uticajni gospodarstveniki i kulturnjaki su zaključili, da „moraju“ otvoriti ako kanu prepričiti ili obajti veće nemire, razbijanja a s tim u vezi i ranjenja i ubijanja ljudi.

Mladi neka se opet pojačano družu u jezični tečaji u korist sebi i društvam

Generacije hrvatskih školarov i školaric a pak kašnje i studentov i studentic iz Gradišća i Beča se rado spominju na jezične tečaje u Hrvatskoj, ki su bili važan dio ljetnoga programa Hrvatskoga akademskoga kluba. U minuli ljeti je zanimanje palo za ove jezične tečaje u Hrvatskoj — kako sa strane sudionikov tako i organizatorov, tako da su druge organizacije u Gradišću dijelom preuzele pozivanje pak i putovanje na ovakove tečaje u Hrvatsku, pretežno na odmarališća na hrvatskom Jadranu. Ali je HKD u Gradišću zato pozivao na tečaje ljeti na Jadranu a za dicu je organizirao jezične kempe u južnogradišćanski Stinjaki i u sjeverogradišćanskom Velikom Borištofu.

Kako bi danas glasala hrvatska inteligencija s austrijskimi školami?

Povijesna je činjenica, da svojčas 1921. ljeta priključenje tadašnje Nimške zapadne Ugarske Austriji prouzrokovalo diboki raskol med Hrvati ove regije. Znamo da su pred svim konzervativni i Katoličanskoj crikvi bliski Hrvati na čelu sa svojimi hrvatskimi farniki u već seljački usmireni dijeli zemlje većinom bili zato, da bi ostali u ugarskom dijelu nedavno propale Monarhije. U već industrijaliziranoj i politički livo orijentiranom hrvatskom stanovničtvu su bili većinom za Austriju. Moglo bi se i tako reći, da su manje školovani zagovarali priključenje „Esteraju“ a školovani i obrazovaniji su naginjali na ostanak u Ugarskoj.

Država Crikvu/e mora podupirati kao važnu/e kulturnu/e ustanovu/e

Principijelno je bezobraznost ako gdo ide rovati u privatnoj pošti, još i službenoj nekoga drugoga ili neke druge. Ista stvar je telefonati a naravno i s SMSi i chati. Oduvijek smo bili protiv„staklenoga“ človika, da se sve doznaje o njemu i njoj, da se ga svliče do gola i još dalje, i da se ga onda i osramoti. A gdo stoji u gaća ovde, on ili ona i svenek nešto krije ča javnost ne bi tribala doznati ni znati, viditi ni čuti. Ovde ide za ljudsko dostojanstvo, ko obavezno triba braniti i čuvati!

Mala i srkomna zahvalnica Mirki za velike i dalekosežne ideje i hrabrost

S našim slavljenikom se u ovom broju HN pozvaniji bavu i opisuju njegova postignuća na području pedagogije i školstva kao i muzike. U sljedećem je ov slab a svakako i manjkav pokušaj vridnovati djelovanje i angažman Mirka Berlakovića u pogledu na Hrvatsko štamparsko društvo a posebno glede HRVATSKIH NOVIN.

Sada našim političarom i političarkam fali iskustvo starih i poštivanje zrelih!

Nije triba ni pažljivo pratiti gradišćansku, austrijsku, europsku, svitsku politiku, ča se dogadja med nami i okolo nas, da se more dostati dojam, utisak: ovo sve teče bez glave i repa, bez ikakove pameti a još manje iskustva a kamo li dalekovidnosti.

Automatski se stavlja pitanje: Gdo je ovde na kormilu, gdo ovo pelja i gdo je od ovih u stanju bilo koga uvjeriti od bilo čega? Toliko puti korišćena krilatica „Dajte dici, mladim komandu polag poznate Grönemeyerove jačke „Kinder an die Macht“ je vrlo atraktivna, moderna i otvorena, velikodušna i perspektivna. Ali ča je ako ide na gusto? Ča su onda dica, mladi u stanju?