Osmoga septembra je pred nami. Ljetos ta dan nije važan, ar je marijanski svetak, nego ar je za društva znatno pokratio ljetnu pauzu. Ta dan ljetos naime obilježava zadni dan za postavljanje molbov za subvencije iz lonca za narodne grupe.
U redakciji smo imali kratku diskusiju o tom, je li društva jur sada sto posto znaju zač kanu zaprositi pineze. Ja naime nisam čisto osvidočena (osebujno ako gledam okolo sebe i svojih zadać), je li su sve molbe zaistinu jur gotove. Niti nisam sigurno je li je jur sadržaj svih projektov sto posto jasan.
Jedna od velikih vridnosti Hrvatskih novin je činjenica, da svako ljeto nanovo dokumentiraju sva dogadjanja na gradišćanskohrvatskoj sceni. Ako se onda prelista kroz tisuće stranice papira se vidi, da su subvencionirani projekti od ljeta do ljeta skoro isti. Iz iskustva se još i poufam reći, da je copy paste/kopiraj i zalipi najdraža naredba na kompjutoru nekih društav.
To je djelomično opravdano. Za mala društva prez zaposlenih ljudi su molbe čuda puti visoka birokracija u njevom slobodnom vrimenu. Ideja HKD-a, da bi on za mala društva zaprosio i onda razdiljala subvencije, se je odbila. Subvencije se naime ne smu dalje dati.
Ali ipak: Svako ljeto nanovo čekam molbe s novimi projekti i novimi idejami. Do sada skoro uvijek zaman. Ljetos smo vidili novi tamburaški kemp, morebit ki-ta novi projekt za dicu, drugačije nam ništ novoga nije poznato. A isto znamo – ar smo sami bili onde – da vjerojatno nije svaki projekt bio sto posto uspješan. Savezno kancelarstvo je pred nekolikimi ljeti upeljalo daljnji list za ispuniti, kade se triba unajpr ispuniti učinkovitost djelovanja. Za toliko heterogene projekte je to morebit krivi postupak, ar ne odgovara za sve projekte. Ipak, stvara podrobna analiza projektov bi bila zdavno potribna. Morebit da bi se velike organizacije koč i učile od malih projektov.
Ljeto nam je naime donosio dva kazališne projekte, kade su stali mladi u fokusu i kade su mladi zaistinu i profitirali od toga projekta. Za te dva projekte valja: Jako, jako veliki output za prilično male pineze. To su bili mjuzikl u Mjenovu i novi igrokaz Dugave iz Pinkovca. Dokle si Dugava uopće ništ ne prosi, si Mjenovo prosi u prispodobi male svote. Razlika med projekti leži u tehničkoj opremi, kostimi, pozornici, kratko u okolnosti, ke plaćaju Mjenovci sa subvencijami. A to je dobro ovako.
Projekti kot su ovi dva kazališni projekti bi morali biti uzor i peldodavni primjer za velika društva. Nadregionalni kazališni ili muzički projekti bi mogli biti vridni novi pokusi, od kih bi dugoročno profitirali pred svim mladi ljudi. Stroški su prilično niski, djela je čuda, ali zato imaju društva suradnike. Morebit dobra inspiracija za dojduće dva tajedne.