Hrvatske novine su lje­tos išle skupa sa slove­n­skimi Novicami iz Koru­ške u vrlo aktualnom, zapravo gorućem pitanju daljnjega opstanka u vezi s pitanjem o­dakle ćedu ubuduće dojti p­o­tribna sredstva da bi se osiguralo daljnje izlaženje i hrvatskoga i slovenskoga tajednika. Obadva uredničtva su pojedinačno i skupa a s nji­mi i izdavači — u slučaju No­vic su to Nsks i Zso a kod Hrvatskih novin je to Hrvatsko štamparsko društvo — obavijestili i dotične na­rodnosne Savjete kao i nad­ležno ministarstvo za medije (Bka), konkretno ured ministra Blümela (VP) o vrlo teškoj, zapravo prekeroj financijskoj situaciji.

Novo društvo ko je se p­o­javilo uz veliku medijsku pratnju će sigurno i bez sumlje protresti emocionalni svit u domaćoj gradišćansko­hrvatskoj sceni — i s ovkraj i s onkraj granice, svejedno s ke strane se gleda. Zapravo javno još nije došlo do nika­kove reakcije sa strane tradicionalnih starijih i mladjih društav gradišćanskih Hrvatov, niti u Austriji, niti u Ma­djarskoj ni u Slovačkoj.

Skoro bi mogli reći vje­ko­vječni naš problem, je školstvo, školstvo pred svim na hrvatskom jeziku o­d­nosno da podučavanje već nije na hrvat­skom u hrvatski odnosno dvojezični seli Gra­dišća a kamo li u Beču. S u­kinućem konfesionalnih, da­kle od Katoličanske crikve peljanih škol u ljeti po priklj­u­čenju današe pokrajine Gradišće novoj Republiki Austr­i­ji se je rapidno počelo sma­njivati podučavanje hrvatsko­ga jezika a pred svim i na hrvatskom. Drugi svitski boj je pak onemugućio upeljanje novoga školskoga zakona, ki je bio predvidjao podučavanje na hrvatskom u škola s do 70% hrvatskoga stanovničtva a u potribnoj mjeri na nim­škom.

Europska unija proglasila je ljeto 2018. »Europ­skim ljetom kulturnoga nasljedja, jerba«. Ovo temat­sko ljeto neka stvara svist i razumivanje za europsku p­o­vijest u europske vridnosti i neka ojača europski identitet. Cilj je svih mjerov u ovom o­kviru, da se pokazuje na zna­čaj i važnost kulturnoga jer­ba, nasljedja odnosno bašćine za društvo i gospodarstvo i da postane svisno ukoliko ovo sve triba čuvati, braniti i načiniti pristupačnim. Osebujno se pri tom triba zgle­dati na aktualne izazove kakovi su to na primjer digita­li­za­cija, financiranje, optere­će­nje okoliša ilegalno trže­nje s kulturnimi dobri.

Povodom 100. rodjendana Ferija Sučića ov velikan hrvatske narod­ne i novokomponirane zabavne gla­zbe u Gradišću a pri­je to­ga i ljeta dugo u Beču. Njegova Tamburica Klimpuh, ku je bio utemeljio i u koj i  s kom je djelovao i nastupao skoro pol stoljeća dugo, će se njega spomenuti uz dan njegove smrti, 30. septembra pri sv. maši u crikvi u Klimpu­hu a potom će se Općina Klim­puh spomenuti svojega velikoga prijatelja tim da će mu otkriti spomenploču pred op­ćinskom zgradom.

Sučićeva svestranost se je pokazala i na području na­rod­ne glazbe: i kao kompozitor i aranžer za tamburaške gru­pe, kao književnik i pjesnik a pred svim i kao novinar. Bio je glavni urednik Našega Tajednika (1958.-1960) i Hrvatskih novin (1960.-1968.) i dugoljetni „kalendarac“. U tom vrimenu, ali i kašnje je pokazao i dokazao da je uvijek zastupao progresivnu liniju u pogledu na jezik i da je — prem pridržanja gradi­š­ćanskohrvatskoga idioma — uvijek i težio ka književnomu standardu.

S novim školskim ljetom se samo po sebi opet p­o­javljuje pitanje koliko se uču, bolje rečeno koliko se još more podučavati hrvatski u oficijelno dvojezični ali i drugi osnovni škola Gradiš­ća. A je legitimno pogledati i prik granice u Madjarsku i Slovačku kako onde podu­ča­vaju hrvatski (ako uopće) i k­a­ko je, recimo s nimškim u Ju­žnom Tirolu, Italiji ili u Da­n­skoj ali, naravno npr. i u Ma­djarskoj. Zato već je ovo pita­nje podučavanja hrvat­sko­ga prik granice opet aktu­al­no, jer su se u zadnji čas p­o­javile vrlo jake inicijative u ki se naglašava prikgranična s­u­radnja pred svim i u pogledu na očuvanje hrvatskoga jezika. Jedno je nova TV-emisija Mi Hrvati po inicijativi Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra, tj. Marti­na Ivančića na privatnom kanalu W24 ali i na veliko i glasno pri shodišći najavljeno utemeljenje novoga prikgra­ničnoga hrvatskoga ku­ltur­n­o­ga društva »Hrvat S.A.M.«

U vom velikom spomenljetu, kada se i u Hrvat­ski novina spominjamo konca Prvoga svitskoga boja (1918.) nacističke i fašističke strahovlade (1938.) kao i društvenoga preloma 1968. ljeta, a konačno pada Berlin­skoga zida i željeznoga zasto­ra — u uoči novoga nagra­ža­nja, prijetnje dizanja još više i oštrije i neprolaznije gilet- ograde krug zemalj Europske unije mora biti mjesta za reflektirati o tomu, ča smo u minuli ljeti i desetljeći činili na zbližavanju različitih zem­ljam, narodov i narodnosti. A pred svim ča smo činili na tom da se po 1921. ljetu ne totalno raspadamo kao hr­vat­ska zajednica u nekadaš­njoj zapadnoj Ugarskoj?

Sve već se dobije dojam da ljudi zgubljaju (mjeru od oka) i da na jednu stranu odbijaju sve autoritete i negiraju mjere — a na dru­gu stranu i bižu za onimi, ki bi tribali odlučiti i želju sve, još i najmanje stvari točno regulirati. Dobro, čas antiautori­tarnoga odgoja bez ikakove mjere imamo jur skora za na­mi ali tim već i se opa­ža, da se dica, mladi ne držu zapra­vo nikakovoga reda. A ako pak ide za svoje, onda, naravno, sva­ki očekuje odredjen red.

Odredjeni krugi, ki su na mediji zainteresirani su jur željno čekali novu, privatnu TV-emisiju na hrvat­skom jeziku Mi Hrvati. Ra­di se zapravo (zasada još do­kle ne bude uključena i Ma­djarska) o dvotajednoj emisi­ji, ka se pravoda ponavlja a putem interneta se more gledati polag želje i zanimanju svaki čas. Ovo je prvi put da se je ovakov projekt ugodao i mogao ostvariti a se ima za­hvaliti u prvom redu uporno­s­ti i angažmanu Martina Iva­n­čića, ki je upućen u kanale i kako dojti do sredstav iz Europske unije i ki je i u Gradiš­ću u najviši mjerodavni poli­tički krugi tako dobro umri­žen, da je mogao nauditi ovu veliku ribu u EU-jezeru.

Znali smo zapravo — jed­ni točnije, drugi s uv­je­renjem, da uvijek ima ufanja — da je Oliver pregazio prag svojega aktivnoga i nevjerojatno uspješnoga živo­ta kao pjevač i interpretator nekih od najboljih hrvatskih jačak ikada. Ča je bilo, ča je i ča će biti nadalje posebnoga na tom človiku, ki je pred 71 ljetom rodjen u premiloj, prelipoj od Boga danoj Ve­loj Luki na jednom od najlip­ših otokov na hrvatskom Jadranu, na Ko­rčuli?