Ukoliko je zaista realistično da će s 1. novembrom 2020. ljeta dojti personalnih promjenov u uredjivanju Hrvatskih novin će se pokazati stoprv onda ako bude tako daleko. Neki sa strahom drugi s veseljem razmišljalju o tom terminu. Činjenica je da bi s tim danom tribalo profunkcionirati temeljito financijsko rješenje kao uvjet da HN i nadalje moru redovito izajti. Ali će ovisiti u prvom redu o 24 zastupnikov u hrvatskom Narodnosnom vijeću (Savjetu u narodni grupa) na čelu s predsjednikom i potpredsjednikom — ili moguće i predsjednicom ili potpredsjednicom — će li biti političke ods. zakonske odluke o temeljitom podupiranju manjinskih tiskanih medijov, u prvom redu Hrvatskih novin. Nadalje se to tiče, pravoda i koruškoslovenskih Novic, a u daljnjem tiskovnic i ostalih autohtonih narodnih grup.
Sada kada su o budućnosti HN pojačano počeli razmišljati u krugi izvan izdavača novin, Hrvatskoga štamparskoga društva, je opet jednoč potribno naglasiti zač stoju HN, zač se zalažu i ča im je sama data zadaća, mogli bi reći i poruka. S odlukom u osamdeseti i devedeseti ljeti da smo počeli proširiti sadržaj a tim i opseg i upeljali regionalne stranice po shemi jug, sredina sjever s posebnom pažnjom i za Beč a pak i za one Hrvatice i Hrvate, ki danas živu izvan geografske odnosno političke najmladje austrijske savezne zemlje Gradišće (Burgenland) smo naišli na vrlo pozitivnu ocjenu a pripojili smo narodnomu tijelu opet i na dijele, od kih smo (iz austrijskoga gledišća) bili otcipljeni pi 1921. a pred svim i u 1956. a pak i 1968. ljetu.
U pogledu na političko držanje i orijentaciju smo išli jedinim mogućim putem, naime da naglasimo partijskopolitičku nezavisnost, uredničku samostalnost — iako to nekim na početku znamda i nije bilo tako pravo — s jasnim ciljem: da ujedinimo cijelu hrvatsku narodnu grupu, ka živi na ovi teritoriji i da pokusimo ojačati vezu takozvanomu „matičnomu narodu“, živu nīt ku smo bili skoro izgubili.
U pogledu na izvješćavanje o politički tema smo se držali gesla našega prethodnika Naš Tajednik, ki je imao puno toga na svoji stranica. I nam je bio i je nadalje cilj, da na našem jeziku moramo pokriti čim već područjev svakidanjega života, zapravo sve ča se nas tiče. A to je isto ča moremo najti i u većinski novina i mediji uopće, ke naši štitelji redovito konzumiraju.
Cilj nam je bio, isto kao i našim prethodnikom da dižemo samosvist naših štiteljev, je podučimo u jeziku i takorekuć redovitim štiteljicam i štiteljem „šerafimo“ jezično znanje polako ali stalno prema gori. Znamo, da to sami ne moremo uopće ako nam škola ne pomore. Ali jur početo s Miloradićem, Meršićem st., Klaudosom, Bintingerom, Ignacom Horvatom i drugimi smo to barem pokusili.