Fulminantno je završilo »Ljeto kulture Austrija -Hrvatska 2017.« s predstavom Hnk-a iz Zagreba ne­dilju 26. novembra u sestrin­skom bečkom Hnk (Volkstheater) s predivnom predsta­vom Tene Štivičić »Tri zime« u režiji Ivice Buljana. Kakova koincidencija, da je u isti dan u isti čas u renomiranom jazz-klubu Porgy & Bess u Beču završio 13. Festival hrvatske muzike u Beču s koncertom Jazzorkestra Hrvatske radiotelevizije s dirigentom A­n­dreasom Marinellom. O oba­dvi vrhunski priredba ćemo izvijestiti u Hrvatski novina.

Ljetos je bilo posebno pu­no slavljev tamburaških i folklornih grup. Tamburica Klimpuh je slavila 60 ljet, Kolo-Slavuj je ljetos završio lanjsko slavlje 45 ljet a ne na zadnje su vulkaprodr­št­o­fski Poljanci ljetos završili svoje slavlje 40 ljet s predivnim, bogatim, atraktivnim i jako reprezentativnim progr­a­mom.

Klimpuh s novom odnos­no temeljno obnovljenom seoskom dvoranom ima odgovarajuće i dobro o­premljene prostorije za različne priredbe. Najaktual­ni­ja je bila završna proslava u ve­zi sa 60-ljetnim jubilejom Tamburice Klimpuh. Istina je, da je tambura stigla u Gradiš­će najprvo u susjedni Pajngrt 1923. ljeta — i to iz Beča, kade su tada jur duglji čas na tamburi svirali ne samo Hrvati nego pred njimi jur i Če­hi. A gdo bi tada, sada skoro pred 95 ljet mislio, da će ov instrument s turskimi korijeni koč pokriti zapravo cijelo Gradišće a da početkom 21. stoljeća neće biti skoro ni jed­noga hrvatskoga ili mišovito­jezičnoga sela, u kom tambu­ra ne bi bila važni (ili najvaž­niji) nositelj hrvatske kulture u Gradišću. Bilo to k­omu pravo ili ne: tambur(ic)a je postala identifikacijsko obil­je­žje, modernijom riču bi rekli „brend“ Hrvatov u Gradišću, i s ovkraj i s onkraj granice.

Kako se čini, su američke prilike počele preplaviti i poplavati i Europu, po­sebno i Austriju. Dokle u Sje­dinjeni Američki Država pr­i­je svega kako heteroseksualni tako i homokseksualni glu­mci i ličnosti javnoga života padaju kao keglji na malobo­rištofskom kegljišću, u Europi za redom padaju političari, a sad su se i u Austriji pridru­žili ovim „kegljišćam“ ods. pa­da­nju glav u politiki. Gdo zna kamo će ovo još peljati, i gdo još more razlikovati med na­ivnim približavanjem nešika­nih i premalo samosvisnih muškarcev, ki nisu dost vje­š­ti da bi se pošteno i pametno približili ženi ka im je simpa­tična — i stvarnim seksualnim zlostavljanjem, čemu se trib­a­ju, naravno, suprotstaviti ne samo žene, nego, po sebi raz­umljivo i muškarci, ki znaju kako se kanu i moraju pona­šati pr­e­ma recimo svojoj sestri, maj­ki ili staramajki?

Bilo za ku političku stra­n­ku ste se odlučili pri iz­bori 15. oktobra u principu dobro, bolje: odlično ste odlučili. Zač? Zato, jer su sve stranke i svi njevi peljači, lideri jasno i glasno reklamira­li za sebe da su oni za brze reforme, za poboljšanje finan­cijske situacije, za poboljšanje političke klime u zemlji a ne na zadnje za boljitak svih gra­djanov u Austriji i na korist ove države, ku je bivši kance­lar Kreisky koč nazvao „otok blaženih“ — ili je to bio negdo drugi. Gdo već točno zna? A danas bi mu odgovorili kao s topa: „Ča si blažen?“

Gdo je ljubitelj, ili barem poštovatelj folklora i je bio subotu, 21. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu, mogao se je uvjeriti da i mi gradišćanski Hrvati imamo nešto pokazati, imamo ne­što čim se moremo podičiti na vrhunskoj razini i čim se mo­remo ponositi i u konkurenciji i s vrhunskimi folklornimi ansambli iz Hrvatske odnosno i iz drugih zemalj: Prilikom kiritofa u Velikom Bo­rištofu na programu Kuge je stala repriza jubilarnoga pro­grama prilikom svečevanja 45-ljetnoga postojanja folkl­or­noga ansambla Kolo-Slavuj,  kao i 30-ljetnoga postojanja dičje folklorne grupe Piplići, ki je lani u novembru prikazan u južnogradišćanskom Pinkovcu a malo kašnje u ka­zališću Odeon u Beču.

Još se ne zna, gdo će pe­ljati novu koalicijsku vla­du u Austriji. Naravno da se ne zna ni gdo će biti novi savezni kancelar — iako Seba­stian Kurz od Narodne stran­ke/Lista Kurz ima najbolje šanse. Mnogi računaju sa čr­no-plavom koalicijom, a je i vrlo vjerojatna. Ali sigurno je moguća i črljeno-plava koalicija, ako se Kurz ne more uje­diniti sa Stracheom. A peljač Slobodarske stranke (FP) će imati jako visoke zahtjeve. Ukoliko će mu to Kurz kaniti i moći uslišiti je drugo pitanje, ali će morati dosta popustiti, da bi Strache s njim išao u koa­liciju.

Svega smo dozvidili, do­čuli, doznali i iskusili u ovoj minuloj izbornoj kampanji, ka od subote nave­čer mora mučati i mirovati, jer su nedilju, 15. oktobra izbori za Savezno vijeće odno­s­no za Austrijski parlament a tim i za Saveznu vladu a ne na zadnje i za saveznoga kan­­celara. Kako se sada čini ov­put žena još neće dojti na red. Ako Kerna već ne bude će dojti na red Doskozil a stoprv onda Rendi-Wagner. Ako Kurz ne uspije, ne bi znali ka žena bi stupila na njegovo mjesto. Ako Strache ne bude, znamda nekade na kraju repa stoji Dagmar Belakowitsch?

Po 15. oktobru, tj. po izb­o­ri za Nacionalno vijeće austrijske narodne gru­pe očekuju spravljen stol, dakle „tabula rasa“, na kom zapravo ništ nije ostalo od toga, ča su zastupniki šest autohtonih narodnih grup — Čehi, Hrvati, Madjari, Romi, Slovaki i Slovenci — minulih skoro pet ljet predložili Saveznoj vladi i ča su pripravili za nju i ča su od nje potribovali. Uzalud, zaman, bez ikakovoga rezultata su bile mnoge ure u sje­d­nica različitih djelatnih krugov, dane i tajedne dugo mi­nuciozne priprave, proljana mašta, ka je potrošena s ciljem da bi se postiglo pametno, dobro promišljeno rješenje, ko bi zadovoljavalo narodne grupe. No, premda ionako od mnogih očekivana, ali ipak ne tako željeno, opet jednoč je propala šansa da bi se do­š­lo do europskoga standarda, kakov poznamo u drugi, ta­kaj i mnogo mladji demokratski zemlja i država. Mogli bi govoriti i sa slavnim Williamom Shakespeareom „Pu­no larme za ništ“.

Kratko pred izbori za Na­cionalno vijeće 15. okto­b­ra su javili glasnogovorniki svojih stranak u pogledu na narodne grupe. Povezano s „nemarnim i jezično pogrišnim rješenjem ka­šti­­ge za Branka Kornfeinda“, ki je potribovao hrvatski službeni jezik u slučaju navodne prebrze vožnje u Bortanskom ko­taru javio se je i zastupnik u Parlamentu Niki Berlaković (Övp) i je u izjavi potribovao korektno korišćenje službenoga jezika ča se tiče jezikov narodnih grup.