U ovi dani, kada smo se pred svim u Austriji bol­no spomenuli onih dani u marcu 1938. ljeta, kada je Austrija okupirana od nacis­tičkih nimških sil — a su Au­strijanci u daleko najvećoj ve­ćini urlajući i zastavami s ku­kastimi križem mašući primi­li novu nimšku vojnu silu i Hi­tlerov nacistički režim, člo­vika ki je zainteresiran u povi­jesti i politički dogadjaji mo­ra čim već zapanjiti ča se dogadja u Španjolskoj a posebno i u Kataloniji. Spominja na neslavnu povijesti ove čla­nice EU još iz 1936. ljeta, a pak kašnje na Francovu dik­taturu daleko u drugoj polovici 20. stoljeća. Ko da bi to sve bilo pozabljeno se je Špa­njolskoj bojsek sve oprostilo ča se je u tu dob diktature sve strašnoga dogodilo. Nimci su za to teško morali platiti i još dandanas za to plaćaju. A u Italiji danas bez ikakovih konzekvencijov moru agirati, se javno politički angažirati i vladati komunisti ino fašisti a vrhu svega i mafija — a ni­gdo u Europi ne diže glas i pi­ta ča to zapravo neka bude.

Na kraju se sve zgusne i postaje dramatično. Ta­ko je i s potpisnom akcijom gradjanske inicijative širom Europe Minority Safe­Pack. Kako smo i u Hrvatski novina pisali i izvješćavali o o ovoj inicijativi u korist na­rodnih grup i nacionalnih manjin u Europi — 50 mili­juni ljudi u država Europske unije pripada nekoj nacional­noj ili etničkoj manjini. Pola­ko nastaje gusto: cilj još nije postignut! Još fali nekoliko tisuć potpisov, a još imamo  samo par dan da si svi skupa zasukamo rukave da bi brali p­otribne potpiske da bi posti­gli prag od 13.500 potpisov ko­liko je EU naložila Au­stri­ji po posebno izdjelanom klju­ču.

Na »Medjunarodni dan žen« 8. marca se je nekoliko hakovcev, prete­ž­no mladih žen, spomenulo ženskih spisateljic i ženskoga lika u gradišćanskohrvatskoj književnosti kao i žen, ke su pisale i pišu literaturu na hrvatskom jeziku i uza to potiču iz Gradišća. Koliko je to bila zahvalna tema za Zrinku Kinda, ka je o toj temi diplo­mirala na Slavistiki Bečkoga sveučilišća, ili je bilo i do­sta „mledna“ i „razrijedjena“ tematika, o tom zna ova mla­da i angažirana prije svega i pedagogica i natprosječno na­darena pjevačica sigurno pu­no povidati. Zapravo sve, o čemu je pisala u svojem diplomskom djelu, je morala sa­ma otkriti i se je kumaj kade mogla naslanjati na jur pos­tojeću sekundarnu literaturu. Dakle je morala sama iskati i najti primarnu literaturu, da­kle istraživati sama ča su objavile žene na hrvatskom. To, dabome, u prošlosti nije bi­lo ni preveć ni preobiljno.

Zapravo je radosna vist, ku je po prvi put oficijelno oglasio Martin Ivančić pri minuloj sjednici hrvatskoga Savjeta o narodni grupa, da mu je od Europske unije odobren Interreg-pro­jekt privatne televizije na hr­vatskom jeziku za gradišćan­ske Hrvate u Austriji, i Ma­dja­r­skoj i Slovačkoj. To je bez sumlje vr­lo ambiciozan i pot­hvatan pro­jekt, od koga, budi­mo iskreni, moremo samo od Ma­r­tina Ivančića očekivati da bi mu ga odobrili.

Novu saveznu vladu, još već hrvatski Savjet za n­arodnu grupu, a najveć Hrvatsko štamparsko društvo čeka — uz sve ostalo — jako važna zadaća, ku bi tribalo čim prije rije­šiti dalekovidno i dugoročno. Sada, u ovom, ide isključivo za tiskane medije a u posebnom za budu­ć­nost Hrvatskih novin. Do­k­le su se krajem 1970-ih i po­čet­kom 1980-ih ljet tadašnji politički zastupniki dvih hrvat­skih logorov Ivan „John“ Mül­ler za Övp i Fric Robak za Spö ujedinili na političkoj ra­zini da bi svaki za sebe (Hkd i Prezidij) ali i skupa (Hrvat­sko štamparsko društvo kao izdavač Hrvatskih novin) n­ašli rješenje za dojduća lje­ta ustoličenjem „živih subv­en­cijov“ i o tom mogli uvjeriti zamaljske i savezne političare, takovoga političkoga kon­senza, sporazuma sada nima.

Nikola Benčić nam je sa svojom opširnom, is­crp­nom knjigom, monogr­a­fijom o Mati Meršiću Miloradiću dao u ruke nevjeroja­tan dragulj. Ne samo da je ak­ademik Benčić konačno u tiskanom obliku objavio sv­o­ju znatno proširenu i nadopu­njenu disertaciju o Miloradi­ću na Bečkoj Slavistiki iz 1963. ljeta, on je ovoga „naj­većega pjesnika nekadašnjih zapadnougarskih i današ­njih gradišćanski Hrvatov konačno postavio tamo kade mu je mjesto — polag vidjenja ku­lturne i književne povijes­ti „našega maloga roja i bro­ja“ (© Miloradić) — i o če­mu bi naš (na)rod tribao znati.

Austrija do 1. julija o. lj. mora odlučiti hoće li za još dvoja ljeta produžiti ograničenja za djelo hrvat­skih državljanov. Austrijska ministrica djela Beate Harti­n­ger-Klein (Fpö) je protiv pot­punoga otvaranja tržišća dje­la hrvatskim državljanom ovo ljeto. „Razmišljamo o tom da u potpunosti iskoristimo prijelazno razdoblje od sedam ljet za Hrvatsku“, izjavila je B. Hartinger-Klein. „Moramo uzeti u obzir 400.000 nezaposlenih u Austriji. O tom ćemo izvijestiti Europ­sku komisiju do 30. junija i navesti naše argumente za to“, dodala je ministrica.

Ne samo na svitskoj političkoj pozornici se zaoštrava situacija, nego i na europskoj a još točnije na sridnjoeuropskoj: Trump i Kim Jong-un se „kreću“ na rubu atomskoga sukoba, Europska unija je usred teške opstojne krize a Višegradske države Poljska, Češka, Slova­čka i Madjarska se suprotsta­vljaju centralnoj Europskoj uniji u mnogi pitanji, a pred svim i u tom da nikako ne že­lju primiti izbiglice ili mig­ra­n­te iz zemalj Tretoga svita i iz zaraćenih držav. Dodatno je EU nesrićna s Bugarskom i Rumunjskom, ke kao članice EU nikako ne moru napredo­vati, a pred vrati stoji i Srbija, ka bi — kako se čini — ta­kaj kanila u EU. Srbija je jur jednoč slomila sridnju Europu i poslala Monarhiju „k vragu“. Ako pak jako pojednostavljeno repliciramo uz­rok Prvoga svitskoga boja i strašnih posljedic toga, od toga se Europa još dandanas nije oporavila, nije izliječila. Po Drugom svitskom boju se je Europa raspala na dva velike bloke, a raspad Sovjet­sko­ga saveza je omogućio da se zemlje i države s nje zapada opet približu Zapadnomu bl­oku Europe a tim i Sjedi­njenim Američkim Državam.

Očigledno je Vijeće mini­strov prošlu srijedu, 24. januara zaključilo novi sastav hrvatskoga Narodno­s­noga vijeća ods. Savjeta o na­rodni grupa (Volksgruppenbei­rat). Do kraja prošloga taje­d­na budući vijećniki/savjetniki službeno još nisu bili info­r­mirani, da ih je savezni kancelar iliti Vijeće ministrov imenovalo za tu funkciju. Ali je gdja Susanne Pfanner u ime novoga ministra za EU, umjetnost, kulturu i medije, Gernota Blümela (Övp) jur pozvala na prvu i utemeljaju­ću sjednicu novoga Vijeća/Sa­vjeta, naime 19. februara o. ljeta u prostorija Saveznoga kancelarstva u Beču.

U renomiranom bečkom Parkhotelu Schönbrunn subotu, 20. januara su priredili i održali 71. Hrvat­ski bal, ki se je opet odvijao pod glavnim geslom „Hrvati meet Schönbrunn“, dakle Hr­vati se sastaju u Schönbrunnu i sa Schönbrunnnom. Ideja za ovim geslom je da se Hrvati sastaju s tradicionalnom nekadašnjom Austrijom (kao i Madjarskom), u koj su Hrvati bili poštivani kao na­rod i narodnost, a ujedno je to i putokaz u budućnost kad se Hrvati sastaju u obnovljenom tradicionalnom ali i u n­o­vo­oblikovanom Hotelu, ki pokazaju ne samo u divnu pr­o­šlost nego i u velikodušnu bu­dućnost u pogledu na na­ro­d­ne grupe i narodnosti. Ali je bilo geslo ovoljetnoga ba­la ta­kaj i „Mi se ’mamo radi“ je ov bal bio posvećen povezanosti i suradnji gradiš­ćan­skih Hrvatov s koruškimi (i štajerskimi) Slovenci.