Prezent ili sadašnje vrime imaju svi glagoli. Ti obliki se u naši govori zapravo još jako dobro čuvaju, no ipak postoji većkrat i nesigurnost kod nekih iznimkov. Počnimo ali ovu tematiku najprvo općim pregledom glagolov u sadašnjosti. Za glagole postoju četire vrsti konjugacijov i to: a-konjugacija, i-konjugacija, e-konjugacija i je-konjugacija.
Danas ćemo se baviti množinom imenic ženskoga roda, ke završavaju na suglasnik ili konsonant. One pripadaju „vrsti i“ ter se dekliniraju po i-deklinaciji ili 3. deklinaciji.
Obično završavaju imenice ženskoga roda na -a (žena, ruka, sestra, torba itd.), no imamo i iznimke. Te iznimke su isto riči ženskoga roda, ke ali u N jd. ne završavaju na -a. Takove riči imaju svoju posebnu deklinaciju, ku nazivamo i-deklinacijom ili tretom deklinacijom.
O ki riči je govora?
Danas ćemo umjesto naših Malih jezičnih savjetov predstaviti posebnu ponudu, ku preporučujemo svim, ki namjeravaju podučavati hrvatski u Gradišću ili Beču.
U naslovu spomenutu Ljetnu školu [Sommerhochschule] organiziraju Hrvatski studiji Sveučilišća u Zagrebu i Udruga Knezovi Krčki Frankopani. Peljačica ljetne škole je nam u Gradišću dobro poznata i cijenjena izv. sveuč. prof. dr. sc. Sanja Vulić s Hrvatskih studijev Sveučilišća Zagreb, ka se jur oko trideset ljet znanstveno bavi Hrvaticami i Hrvati, ki/ke živu zvana Hrvatske.
U zadnjem broju Maloga jezičnoga savjetnika smo se bavili ličnimi ili osobnimi zamjenicami, ke upotribljavamo kada kanimo označiti odnos sudionika (objekta) prema subjektu, npr: Ja (subjekt) sam vidio prijatelja (objekt). — Ja (subjekt) sam ga (objekt) vidio. Danas ćemo si pogledati ličnu ili osobnu povratnu zamjenicu „se“. Kada se ona upotribljava? Nju tribamo, kada se kani reći, da subjekt vrši radnju/ djelovanje sam na sebi, npr: Kad je kucak zagledao sebe u zrcalu, se je prestrašio i počeo lajati.
Svim nam su dobro poznate osobne ili lične ili personalne zamjenice, ke glasu u jednini ja, ti, on, ona, ono a u množini mi vi, oni, one, ona.