U zadnjem broju Maloga jezičnoga savjetnika smo se bavili ličnimi ili osobnimi zamjenicami, ke upotribljavamo kada kanimo označiti odnos sudionika (objekta) prema subjektu, npr: Ja (subjekt) sam vidio prijatelja (objekt). — Ja (subjekt) sam ga (objekt) vidio. Danas će­mo si pogledati ličnu ili os­o­b­nu povratnu zamjenicu „se“. Kada se ona upotribljava? Nju tribamo, kada se kani reći, da subjekt vrši radnju/ dje­lovanje sam na sebi, npr: Kad je kucak zagledao sebe u zrcalu, se je prestrašio i počeo lajati.

Svim nam su dobro poznate osobne ili lične ili personalne zamjenice, ke glasu u je­d­nini ja, ti, on, ona, ono a u množini mi vi, oni, one, ona.

U zgornjem naslovu je govora o dvi imenica, ka ima svaka drugo značenje.

Imenica „djela“ je množinski oblik imenice djelo [Arbeit, Tat, Angelegenheit, Leistung, Werk], ka je sridnjega roda i ka ima kratak refleks jata (ada „je“ a ne „ije“). Imenica djelo se deklinira/sklanja ovako:

Iako smo se ovom tematikom jur bavili na rubu jednoga drugoga jezičnoga savjeta, kanimo današnji broj posvetiti ovomu svetku, jer smo 8. marca/ožujka svečevali Dan žen. Tom prilikom se je ov dan u zadnjem vrimenu većkrat spomenuo i u našem tisku, a to dost puti krivo napisano.

U zadnjem broju smo se bavili zvučnimi i bezvučnimi suglasniki i pravopisnimi za­koni s njimi u vezi. Zbog po­manjkanja mjesta si nismo mogli pogledati složene ri­či, kade isto zna dojti do asimi­lacije/jednačenja po zvučno­sti. A obećali smo i, da će­mo si još pogledati, u ki slu­čaji imamo iznimke. Ali, krenimo redom!

U hrvatskom jeziku se razlikuju suglasniki po zvučnosti, ča nam većkrat zadaje poteškoće kod pisanja, o če­mu ćemo danas reći nekoliko riči.

Pokidob smo dostali mail s pitanjem, je li je točno pisati „Grac“ ili „Graz“, ćemo se u današnjem broju Maloga jezičnoga savjetnika opet ba­viti geografskimi imeni.

U zadnjem prilogu našega Maloga jezičnoga savjetnika smo se bavili dubletom staramat i staramajka i spomenuli vrstu deklinacije, pri koj prvi dio riči ostaje svenek is­ti: Poiskao sam staramajku. Ona se još dobro spominja naše staramajke.

Jur smo većkrat spomenuli da ima gradišćanskohrvatski svoju književnu tradiciju, ke se i danas pridržavamo. Ipak je većkrat teško, odlučiti se za jedan jedini izraz koga tri­ba normirati. Takov slučaj imamo kako u naslovu spomenutih riči. Moremo iz objektivnih razlogov jednoj riči dati prednost? Ne, i zbog toga se u takovi slučaji govori o dubleta — o dvi izrazi, ki imaju isto značenje i isti položaj u jeziku. Ne mo­remo ada reći, da je jedna rič bolja ili već standardna od druge.

U zadnjem broju MJS smo napomenuli da se more reći To je Kugin bal/Kugin bal, ali da moremo i pisati To je Kuga-in bal. Danas ćemo si pogledati obrazloženje za to, zač imamo ovde dvi mogućnosti.