U zadnjem broju Hrvatskih novin smo se bavili ričami, ke imaju samo množinu i spomenuli vilice i u smislu nimške riči „Kiefer“. Pri tom smo se ravnali prema na­šem (Gradišćanskohrvat­sko-hr­vatsko-nimški rječnik/Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch) rječniku (str. 759, 1991.). Vjerna štiteljica HN iz Velikoga Borištofa (T.M.) me je pitala, je li se koristi u gradišćanskohrvatskom i laloka za vilice ili je li je to samo izraz Dolincev. Zahvaljujem se na nje zanimljivom pitanju.

U zadnjem broju smo se bavili zbirnimi imenicami, uz ke stoji glagol svenek u jednini (perje, sadje, lišće…) pak ih zato zovemo i singularia tantum. Danas ćemo si po­gledati imenice, ke označavaju samo „jedno“, ada je­dan predmet, ali ke se pojavljuju samo u obliku množine, pak ih zato zovemo i pluralia tantum. Npr.: pluća, vilice, škare, hlače.

Ovput se baviti zbirnimi ime­­nicami (Sammelnamen) ka­ko su to npr. perje, kamenje, trnje, grmlje, grojze. Ove ime­nice se shvaćaju kao „jed­no“, kao cjelina, u koj se ne izdvaja posebno nijedan član toga skupa: perje, lišće, sa­dje, povrće, kliće, itd. A pokidob se ne misli na svako pojedino pero ili svaku pojedinu list ili na svaki pojedini sad, nego na jedan skup, jednu cjelinu, sto­ji glagol kod zbirnih imenic svenek u jednini a ne u množini. 

Ljeto još svenek dura i pra­z­niki još nisu završili, ali ve­lik dijel od nas je jur bio na ljetnom odmoru. Bar kade ste bili, ufam se, da ste se do­bro odmorili i zdravi vrnuli! A ako ste ostali doma, ne b­u­­dite tužni, jer poslovica veli: „Doma je najlipše!“

Ako ste bili projdeni, kade ste bili? Znamda Beči ili u Beču? Morebit i Zagrebi ili u Zagrebu? A znamda ste i bili Londoni ili u Londonu? Ili samo pogledati prijatelje ili r­o­djake Prodrštofi ili u Prodršto­fu? Ili morebit „na bi­seru Jad­ra­na“, Dubrovniki ili u Dub­rov­ni­ku? Ili vas je put odnesao da­lje, pak ste bili znamda Mo­skvi ili u Moskvi, Sofiji ili u Sofiji?

U zadnjem broju smo se bavili imenicami ženskoga ro­da, ke u Nsg ne završavaju na –a, nego na suglasnik/ konsonant — starost, narav, vist, momčad… — i ke se dekliniraju po 3. deklinaciji, ku nazivamo i i-deklinacijom. Denas ćemo deklinirati jed­nu rič ove vrsti kao „pars pro toto“: Jednina: N ljubav, G ljubavi, D ljubavi, A ljubav, V ljubavi, L ljubavi, I ljubavlju/ ljubavom. Množina: N ljubavi, G ljubavi, D ljubavam, A ljubavi, V ljubavi, L ljubavi, I ljubavi. Npr: Prva ljubav je naj­sladja i zato se ljudi rado spomenu svoje prve ljubavi. Prez ljubavi človičanstvo ne mo­re pre­živiti. Divim se vašoj velikoj ljubavi, ka jur dura 50 ljet. O roditeljskoj ljubavi se sada ne ka­nim pominati.

U hrvatskom, a tako i u gradišćanskohrvatskom jeziku, imamo imenice ženskoga ro­da, ke u Nsg ne završavaju na –a kotno npr. žena, ruka, sestra, noga, nego na suglasnik/konsonat: noć, kćer, mat (mati), ljubav, novost, starost, slabost, narav, vist, svist, pratež, stran, momčad…

Obično se mi u pitanju pravopisa pridržavamo našega rječnika, no ovput moramo načinjiti iznimku, jer i prvi i drugi izraz je ispravan, ovisno o smislu.

Slijedeći je glagolski prilog sadašnji, koga po latinsku na­zivamo „Gerundium I“ ili „Adverbialpartizip“. U na­šem slučaju bi prijevod glasio „folgend“. Primjeri: Slijedeći Jezuša su apoštoli pr­o­putovali cijelu Palestinu. ( > apoštoli su slijedili Jezuša; išli su po njegovi slijedi). Došli su do plaže slijedeći ma­lu stazicu, ka je peljala kroz gu­stu šumu/lozu. (> oni su slijedili stazicu).

Buduće vrime ili futur pr­vi se sastoji od pomoćnoga i glav­noga glagola. Pomoć­ni glagol se sastoji od prezentskih oblikov glagola „htjeti/hti­ti“ (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ćedu) a glavni glagol od infinitiva: Denas ćedu dojti moji prijatelji k nam na vičeru. Drugi tajedan ćemo pisati školsku zadaću. Kada ćete si pogledati ta film?

U zadnjem članku već nije bilo mjesta navesti i druge važne faktore, ki su vezani za instrumental. Zato ćemo se i danas još baviti ovim padežom.

Zbog lagljega izgovora se u neki slučaji produžuje prepozicija „s“ u „sa“, naime, kada sljedeća rič počinje slo­vami „s, š, z, ž“, npr.: sa ses­trom, sa ženom, sa školom … U ovom kontekstu kanimo napomenuti, da je pravilno „s bratom“ a ne „sa bratom“, iako se i to većkrat u govoru čuje. Ovakovo krivo korišćenje prepozicije „sa“ pred riči, ka­de to nij predvidjeno, neki su vjerojatno preuzeli pod uticajem govorov doseljenikov iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, ki u dijalektu ovako govoru. To ali nije niti hrvatski niti gradišćanskohrvatski stan­dard i je svakako krivo!

Mi Gradišćanci u našem jeziku uz instrumental čudakrat stavljamo prijedlog „s“ i onda, kada je to krivo. Za­to ćemo se u današnjem pri­logu baviti ovim problemom.

Znamo, da se prijedlog „s“ koristi, ako se misli na dru­š­tvo, na zajedničtvo, npr.: Mi­lan ide s Jelkom na koncert. Ja sam bila s roditelji u Ameriki.