Kod imenic muškoga roda moramo razlikovati, je li imenica završava na tvrd ili mekak suglasnik, jer od to­ga odvisi i nastavak u I sg, ki završava na –om ili –em: bratom/pužem. 

Danas ćemo početi s rješe­njem ganjke iz zadnjega broja Hrvatskih novin. Vje­rojatno ste uganjali, da se  pod kraticom i.h. krije ime i prezime našega poznatoga pisca, rodjenoga Maloboriš­tofca, Ignaca Horvata.

Za složene kratice smo u 38. nastavku naše jezične serije ustanovili, da su sastavljene od prvih slov ili slogov svake riči jednoga izraza koga pokraćuju. 

Velikimi slovami pišemo obično kratice za zemlje ili društva ali i kratice imen poznatih osob: VB (Veliki Borištof) MIM (Mlada inicijativa Mjenovo), HAK (Hrvat­ski akademski klub), SAD (Sjedinjene Amerikanske Dr­žave), ZIGH (Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov), MMM (Mate Meršić Miloradić), AB (Augustin Blazović), AŠ (Ana Šoretić). 

Ov vikend me je pitao neki čitatelj iz Beča (M.B.) zač u gradišćanskohrvatskom pi­šemo kraticu za gospodin s točkom (g. ili gosp.) a kraticu za gospodja (gdja) ili go­spodjica bez točke (gdjica). Za njega to nije logično.

Denas ćemo se baviti od­re­djenimi pravili kod skraćivanja običnih kratic, kih se tribamo pridržavati u javnoj komunikaciji. (U privatnoj komunikaciji smimo riči pra­voda kratiti onako, kako nam osobno odgovara.) U grad.-hrvatskom postoju sljedeća pravila za skraćiva­nje riči, ka su već ili manje ista kao u hrvatskom jeziku, kot nam sljedeći primjeri kažu: 

Kratice nastaju kraćenjem jedne ili već riči, ke čudakrat upotribljavamo u pisa­nju: npr. je kratica od na pri­mjer; itd. je kratica od i tako dalje; br. je kratica od broj; tzv. je kratica od takozvani … U ovi pri­mjeri smo prikazali obične kratice, ke se tako čitaju, kot kad bi kratice bile ispisane. U pravilu se obične kratice pišu malom početnom slovom i ne dekliniraju/skla­njaju se. Ka ta kratica more ali sadržavati i veliko slovo (kW, MW, pH, Rh, S). 

Uz medjunarodne/internacionalne nazive za misece kot su to januar, februar… koristimo u gradišćanskohrvatskomu jeziku u posebni prilika i hrvatske nazive za misece. To je tradicija, ku njegujemo jur stoljeća dugo. Tako su jur u Novom horva­czkom kalendaru, ki je 1806. ljeta tiskan u Šopronu, zapi­sana imena misec na dva na­čine. Uz naziv julius (čitaj: j­u­lijuš) piše i jakovcsak (1806: 17) ili uz decembar i naziv grodan (1806: 26).

Ki dan je danas? Danas je petak, 7. oktobra 2016. ljeta. (Ako ov datum odgovara is­tini dokle si štijete ov tekst, onda našu rubriku u najnovi­jem broju Hrvatskih novin čitate veljek prvoga dana.) Mi imamo, naime, genitiv vrimena, zbog čega se kod izricanja datuma miseci m­o­ru koristiti u genitivu.

Ako jur pokušavamo u zadnji desetljeći kodificirati gra­dišćanskohrvatski književni jezik, moramo se i držati od­redjenih jezičnih pravil u jav­noj komunikaciji, na primjer u šk­o­li, na radiju, televiziji, pri javni diskusija, kod pisa­nja člankov, pisam, itd.

U hrvatskom i gradišćansko­hrvatskom postoju čudakrat iste riči, ke ali zbog povijesno-jezičnih razlogov ne zna­ču isto. Najpoznatiji prim­jer, koga vjerojatno jur sve štite­ljice i svi štitelji HRVATSKIH NOVIN poznaju, je ženski ob­lik pridjeva trudan. Gradiš­ćanskohrvatski: Ja sam trud­­na, znači naime u hrvatskom standardu „da ste noseći“. Zbog ovoga izraza je jur već ka Gradišćanka doživila ne­očekivane reakcije za vrime odmora u Hrvatskoj ☺. Ali dost šale!