Svenek nanovič nam se dogodi, da smo mi ljudi nenavidni našim domaćim živinam za jednostavan žitak: Kucak drimlje, dokle se mi mučimo na vrtu. Nijedna riba se ne triba bojati za nje dohodak. Zač moramo biti nenavidni? Mi si moremo i nešto odgledati od naših pernatih i dlakavih prijateljev!
Kokoše recimo se koncentriraju na to, ča najbolje znaju, a to je leći jaja.
Svaka kokoš na dan zleže jedno jaje, a to je dost. Mogli bi i mi perfekcionirati naš produkt tako, da se već ne da poboljšati.

Malo se ka vodena biljka more pohvaliti lipotom vodencvijeta ili lopoča (Seerose). Lopoč sliši rodu s botaničkim imenom Nymphaea. Lopoče kinči veliko plutajuće kožnato lišće, ko je srcoliko. I njegovi cvijeti plutaju na vodi. Farba im varira od bijele prik žute, ružaste do plave. Neki potribuju diboku vodu, drugi rastu i u plitki jezeri. Zvana ukrasnih svojstav, ove biljke imaju i ljekovita svojstva. Za to se hasnuje list, cvijet i rizom (Rhizom). Lopoči ne podnašaju hladnoću. Ako je rizom u dibini, na koj se voda ne smrzne, preživu zimu. Kod nas je proširen bijeli lopoč (Nymphaea alba).

Pri zibiranju prateži ćemo se odlučiti za maksimalno tri temeljne farbe. Zapravo moremo kombinirati sve. I tako ćemo svenek imati novi outfit. Sljedeće farbe harmoniraju: bijelo-tirkiz-oliv; bijelo-tirkiz-koralja; bijelo-škuro-plavo-črljeno; bijelo-črno-črljeno; bijelo-bež-svitloplavo; kafecko-orandžasto-zlato; črno-bijelo-farba džinsov. Igrati se mirno moremo i s aksesoari. Oni su kinč svakoga outfita.

 
Hiti ovoga ljeta su:

Crikve sadržavaju mnoge dragocjenosti, ali i one same su dragocjene. Crikvu mnogokrat zovemo i „hižu Božju“. U nju moremo stupiti nutar kot da bi stupili u stan prijatelja. Jur čim prekoraknemo prag, moremo uživati ono, ča je u crikvi drugačije: svitlo, tišina, duha, temperatura. Kad neku crikvu pohodimo po prvi put, si moremo jur vani predstavljati, ča nas nutri more čekati. Osebito suvrimene crikve nas moru presenetiti. Izvana je takova crikva recimo trizno oblikovana, a nutri zrači teplina.

Prvo je važno, pogledati, je li turistički vodič (Reiseführer), koga držimo u ruka, odgovara načinu našega putovanja. Kako opširna su poglavlja o kulturi, naturi, organizaciji slobodnoga vrimena i infrastrukturi? Ke aktivnosti su opisane? Plaža i voda? Pišačenje? Pohodi muzejom? Šoping? Šport? Ono, ča nam leži na srcu, ono bi tribalo biti opisano u potankosti! Dobro je, pogledati si ponude za kvartir i  gastronomiju, je li odgovaraju našim financijskim mogućnošćam. Po ti cijena se naime redu i sve druge ponude za izlete.
 

Pred odmorom si sve lipo operemo, perfektno potiglamo i skitimo. Kad dojdemo na mjesto odmora, je naša najdraža pratež zafuljana. Zato pratež brzo moramo povišati na višalice (Kleiderbügel). Ako pak još nažgemo vruć tuš, će vodena para zglatkati dugovanja. Kakov redoslijed je najbolji pri pakiranju, to će biti tema ovoga članka. Dobro je, pratež, ku si kanimo zeti sa sobom, raskrečiti po stelji. Eventualno ćemo se morati nečega i odreći.

Se uopće isplati voziti se u odmor autom? Granica tolerancije za poslovna putovanja je kod 300 kilometrov. Ako nam je destinacija dalja, su vlak i zrakoplov povoljnije alternative, a friže i komotnije ćemo dojti i na cilj našega putovanja.
Ako moramo duglje siditi u autu za volanom, je idealno, da nam gdo čita iz knjige ili novin. U medjuvrimenu postoji velik izbor literarnih kasetov (Hörbücher).

Vrtne trave (Gartenkräuter) moremo sušiti prik cijeloga ljeta. Najbolje je, sušiti osebito mlade rasline, ar one imaju najveć arome. Lišće, cvijeti, sime, žilje i cijele biljke moremo sušiti.
Većljetne rasline se rižu otprilike na jednoj tretini od dna, i to prlje nego počnu cvitati, jutro rano čim se je na nji osušila rosa. Pravoda se zamu samo zdravi dijeli. Potom se, samo ako je potribno, operu mrzlom vodom i stavu na kuhinjski papir, da se osušu. Mokre trave naime počnu plisniviti.

Najvažniji kontakti u privatnom i poslovnom žitku imamo, kad smo pozvani. Tako nastaju dragocjena prijateljstva, a kadakoč zbog malih nepažljivosti moru nastati i animoziteti. Ako to kanimo prepričiti, se moramo zamisliti u gostoprimca i se pitati: Ča bi ja kot gostoprimateljica očekivala od mojih gostov?
Na pismeni poziv se dostoji, da velimo, je li ćemo dojti ili ne. Francusko „RSVP“ ili nimško „u.A.w.g.“ stoji u mnogi pozivnica, a znači: prosim za odgovor, čisto konkretno recimo: „Ja se moram skrbiti za jilo i si posuditi stolce...!"