Većina istraživačev misli, da rasline zato ugodno dušu, kad se ne moru gibati. One ne moru pobignuti škodljivcem, a ne moru si ni iskati partnera za pomnožavanje. One su ovisne o vjetru ili živina, ki su njevi ljubavni kururi. Cvijetnom duhom se moru obraniti i neprijateljev, ki bi je požerali. Tako žalfija (Salbei) ili rozmarija širu aromatičnu duhu. Rasline i komuniciraju svojimi dušećimi supstancijami. Neka vrst fržona emitira kemijske supstancije, kad ju napadu črljeni pauki (Spinnmilben). Ta dušeći signal pak privlačuje druge grinje (Milben), kim su črljeni pauki delikatese.

Žena je lipa, ako je uska okolo pasa. Uzak pas je jur svenek bio kriterij za lipotu. Pas je najuži dio ženskoga tijela i je 2-3 cm iznad pupka. Brojčano izraženi ideal lipote je 90-60-90. Kako ada žena more naglasiti svoj pas? Prljekoč su osebito pobolje žene nosile takozvane korsaže, korzete ili steznike (Mieder), da bi naglasile svoj pas. Mnogokrat su se tako usko vezale okolo pasa, da je to škodilo njevomu zdravlju. Žene su teško dostajale zraka i su redom padale u nesvišće. Danas za lip pas ne tribamo riskirati zdravlje.

Beethoven i Mozart su opet nastali popularni. Pri liječenju kroničnoga stresa more pomoći muzika. To je dokazano na temelju najnovijih istraživanj. Pacijenti, ki su imali depresije, podiljeni su u dvi grupe: prva grupa je išla na psihoterapiju, a druga je 50 minut dnevno slušala klasičnu ili baroknu muziku. Sve to je duralo osam tajedan dugo. Na kraju eksperimenta su pacijenti, ki su terapirani uz pomoć muzike, kazali manje simptomov depresije nego oni, ki su hodili na klasičnu psihoterapiju.

Ako niste upravo pasionirana vrtljarica, a ipak bi rado imali lipu i njegovanu terasu, pušpam kot klasičar med lipotami vrta more razveseliti svakoga, ki ljubi rasline. Buxus sempervirens je botaničko ime pušpama, ko smo izveli iz nimškoga Buchsbaum. Hrvati ga zovu šimšir. On je nekompliciran i lako za održavati. Dost je, ako ga jednoč u ljetu urižemo, koč-toč nagnojimo i redovito zaljivamo. On je robustan, podnosi dobro vrućinu, ali i sriž. Polako raste i zato ga ne tribamo tolikokrat presadjivati.

Triskaidekafobija je strah pred brojem 13 (iz starogrčkoga jezika triskaideka znači 13, a fobija je strah). Oko četvrtina ljudi se pri broju 13 ne ćuti dobro. Neki se još i plašu i ugibaju broju 13, kade nek moguće. Broj 13 je za mnoge znak nesriće. I tako se u već-ki neboderi (Hochhäuser) lift vozi od 12. u 14. kat. Zrakoplovi nimaju 13. sidalo, a hoteli nimaju za sobe broj 13. Koreni ovoga praznovjerja sižu daleko najzad. „Vražji tucet“ (Dutzend des Teufels) je narod prlje zvao ov bojse nesrićni broj.

Kristuševo goristanje je srž kršćanske vjere i on povijesni dogodjaj, na kom se temelji kršćanski nauk. To apoštol Pavao jasno veli u svojem Prvom pismu Korintijanom (15, 13-14, 19): „Ar ako nije goristanja od mrtvih, onda se ni Kristuš nij goristao. A ako se Kristuš nij goristao, zaman je naše prodikovanje, zaman je i naša vjera … Ar ako stavljamo samo u ovom žitku naše ufanje u Kristuša, onda smo već pomilovanja vridni nego svi ljudi.“

Jožef, ki je iskazao poslidnju čast Gospodinu, kad se je skrbio za njegov dostojan pogreb, je bio rodom iz Arimateje. Danas je to varoš Ramla u Izraelu. Svi četiri evandjelisti spominjaju Jožefa iz Arimateje, ki je imao veliko materijalno ali i duhovno bogatstvo. Svojom dobrotom i pravičnošću je bio ugledan vijećnik. Znao je sam misliti pak nije pristao na savjet nepravičnih sucev, ki su odsudili Kristuša na okrutnu smrt na križu.

Na mnogi crikveni turmi spominja peteh na svetoga Petra, kako je zatajao Jezuša. Kad još nisu postojale ure, je peteh ljude zbudjao svojim kukurikanjem. Zato je on simbol za budnost, ali i vjernost.

Kratko prlje nego su ulovili Jezuša, mu je njegov prijatelj Petar obećao, da ga nikada neće ostaviti, da će mu svenek ostati vjeran tovaruš. Nato mu je Jezuš odgovorio (Mate 26, 34): „Zaista ti velim, da ćeš me ovu noć, prlje nego peteh zapjeva, trikrat zatajati!“

Gladijatori, borci u starom Rimu, su po završetku izgubljene borbe, sklapali ruke pred svojimi prsi. Morebit sklapanje ruk pri molitvi onde ima svoje korene. Kršćani su sklapanjem ruk dokumentirali, da se ne suprotstavljaju Bogu, nego da mu kanu biti pokorni. Sklopljene ruke su zvana toga i znak, da je človik sabran i ne rastresen. Papa Mikula I., ki je umro 867. ljeta, je sklapanje ruk tumačio kot simbol, da je človik sluga Božji i povezan s Kristušem. To piše Pierer’s Universal-Lexikon, 6. svezak, Altenburg, 1858. ljeta.

Izum margarina potiče iz dobe Napoleona III. (1808-1873). Napoleon se je skrbio za zdravlje stanovničtva. Putor je bio zdrav, ali većina ljudi si ga nije mogla kupiti. 1867. ljeta je francuski cesar dao nalog kemičaru s imenom Hippolyte Mege-Mouriés, da producira lakocjeni putor. Ta putor se neka dobro rači, dugo drži i neka bude zdrav. Dvi ljeta kasnije je kemičar dao patentirati mast od mlika, vode i govedjega loja (Rindertalg). Ime „margarin“ od grčke riči margaron (djundja) je ova mast dostala zbog svojega sedefastoga (perlmuttartig) sjaja.