Jaslice pobožno insceniraju motiv Kristuševoga rodjenja pred kulisom prirode i figurov. U centru je Ditešce Jezuš, ko leži u jaslica. Uza njega su Marija i Jožef, zatim pastiri, andjeli, ovce i druge živine. Misli se, da je začetnik običaja postavljanja jaslic sv. Franjo Asiški, ki je utemeljio franjevački red. U njegovom životopisu stoji, da je 1223. ljeta sa svojimi subrati svečevao polnoćicu u loznoj špilji kod Greccia. Kod oltara je postavio jasle sa slamom i uza nje je privezao živu oslicu i vola.

Peći božićne kolačiće je za mnoge žene stres, ali oni se ipak svako ljetu postavu u kuhinju, kad mislu, da to sliši adventu. Na mnogi adventski sajmi se prodavaju božićni keksi na hasan dobroga cilja. Zač ne obdariti druge, a sebi zlakotiti?!

Čija dica rado kanu peći, moru to činiti i sa starommaterom, susjedom ili drugom pasioniranom pekaricom. Ako pečnja s dicom ipak mora biti, neka količina tijesta bude manja. Za malu dicu su dost i dva plehi. S dicom se ionako mora misliti na dupljasto vrime.

Jelva nam je poznata iz poganskih običajev, ali je ona u kršćanstvu dostala drugo značenje. Nje zimzelene kitice (immergrüne Zweige) su Germanom bile znak za to, da u nji bivaju dobri duhi. Stoprv kad je jelva srušena more dospiti kot božićno drivo u naše stane. Tako je i s Kristušem. Stoprv čim je postao človikom, more nam ljudem biti blizu. Čim on daje svoj žitak za nas, mi imamo žitak vječni.

Broj darov moremo ograničiti tako, da darujemo kot obitelj, a ne svaki kotrig za sebe. To znači da staramajka neće dostati nekoliko lakocijenih darov, nego jedan funkcionalan dar od cijele obitelji.

Hrana je uvijek dobar poklon, osebito ako je lista ljudi, ke kanimo obdariti, velika. Božićne kolačiće zapokati u staklenke i ukusno zamotati, je dar, ki nije drag, a dohadja iz srca. Sigurno će brzo nestati.

Ukrasnu košaru ili škrablju napuniti s malimi dari, je isto dobra ideja.

Već-ki ljudi su i onda optimistični, kad nimaju uzroka za to. To stručnjake jako čudi, i oni su se bavili s tim, zač zagriženi optimisti čemerne prognoze jednostavno ignoriraju. Vjerojatno ćete reći, da optimizam nikada ne škodi. Do neke mjere imate i pravo. Pozitivan stav prema žitku more smanjiti stres i strahe. On podupira zdravlje i psihičko dobrostanje. Nije ada zaman, da je geslo „Misli pozitivno!“ med tanači, ki se davaju za uspješan žitak, najpopularniji.

Premda špinat ne daje natprirodne moći, je ipak jako zdrav. Bečanski znanstveniki su izvidili, da špinat čuva deoksiribonukleinsku kiselinu (Dna) bijelih krvnih tjelešcev (Desoxyribonukleinsäure weißer Blutkörperchen) od defekta.

Deoksiribonukleinska kiselina sadrži genom (Erbgut), u kom su kodirani svi nasljedni podatki nekoga človika. Za vrime 16-dnevne študije su probandi jili svaki dan porciju homogeniziranoga špinata. Pred jilom, za vrime jila i po jilu se je mirilo, kako reagira Dna limfocitov na encime, ki joj škodu.

Kip Divice Marije more ublažiti boli onomu, gdo vjeruje u nju. To su dokazali stručnjaki. Vjerni ljudi laglje preobladaju konflikte, krize i stres. To svenek nanovič potvrdjuju empirijske študije. Stručnjaki sveučilišća u Oxfordu su objelodanili aktualan eksperiment: 12 katoličanov i isto toliko  ateistov je gledalo marijansku sliku i neku drugu neutralnu. Neposredno potom su probandi strujom udareni i oni su morali ocijeniti bol. Rezultat je bio jasan: Katoličani su ćutili za 10 % manje boli.

„Bože, udili mi vedrinu duha, da prihvatim ono, ča ne morem minjati, daj mi hrabrost, da minjam, ča minjati morem i mudrost, da razlikujem jedno od drugoga.“

Ov citat, ki se pripisuje teologu Friedrichu Christophu Oetingeru, je jako popularan. On odgovara i za vrime. Sunce, vihor, nevrime, godinu i snig sigurno minjati ne moremo. Ipak je u človiku diboko zakorenjena želja, da bi nadjačao prirodne sile.

Doba je, Gospodine.

Dugo je bilo ljetno vrime.

Vrzi sinj na sunčane ure,

a na lapte vjetre pusti škure.

Zapovi zadnjoj litinji,

da brzo mora zrejati,

dvimi južnijimi dani

ćeš joj se smilovati,

napuniti plod punoćom,

a vino po zadnji put slatkoćom.

Jeseni se na cesta staju nesriće, u ki su involvirane divlje živine. Osebito guste su kolizije sa srnami, jeleni i divljimi svinjami. Uzrok za to su pokošena polja, na ki su živine izgubile svoje zaviće i prik cest bižu u loze. Uza to si divlje živine zvećega idu iskati hranu, čim se počne mračiti i tako upravo s jutarnjim i večernjim prometom dolazu u dodir. Vozači se zato na pogibelni relacija neka vozu oprezno, svenek neka računaju s tim, da moraju kočiti, zašlajfati se. Neka imaju u viziru rub ceste, i veći razmak najpernjemu autu, da bi mogli reagirati na naglo kočenje.