„Bože, udili mi vedrinu duha, da prihvatim ono, ča ne morem minjati, daj mi hrabrost, da minjam, ča minjati morem i mudrost, da razlikujem jedno od drugoga.“

Ov citat, ki se pripisuje teologu Friedrichu Christophu Oetingeru, je jako popularan. On odgovara i za vrime. Sunce, vihor, nevrime, godinu i snig sigurno minjati ne moremo. Ipak je u človiku diboko zakorenjena želja, da bi nadjačao prirodne sile.

Kad bi se neki človik tužio, da nije u stanju letiti prez tehničkoga pomagala, bi rekli, da je betežan. Ali tužiti se na vrime, je narodni šport. Legitimno je, da smo mrzovoljni, ako naše tijelo na promjenu atmosferskoga tlaka (Luftdruckwechsel) reagira s glavoboljom. Ali onda s pravom metodom moremo ubajti nelagodnu situaciju. Ako emocionalno inzistiramo na tom, da je vrime krivo, nećemo nikada poduzeti prave mjere. Važno je, da smo pri svakom vrimenu pravo obličeni. „Ne postoji krivo vrime, nego samo kriva pratež.“ To je stara engleska mudrost. U Velikoj Britaniji ljudi nosu nepromočive cipele (wasserdichte Schuhe). Človik more uživati i godinasto vrime, s kišobranom, kišnom kabanicom (Regenmantel) i gumenimi čižmami.

Kad planiramo izlete, ki su vezani za vrime, je potribno, imati u talonu i „plan B“. To znači, ako kanimo pišačiti po brigu, moremo kot alternativu predvidjati pohod pustolovnomu kupališću, u slučaju da curi. Meštri, ki su ovisni o vrimenu, se ne tužu na vrime. Oni si znaju organizirati posle. Ako nije moguće djelo vani, djelaju u djelaonici.

Kad vani curi, si moremo i nutri u stanu načinjiti ugodno. Zemite u ruke krimić i sjedite ili lezite na sofu!

Uz godinasto vrime paše Assam čaj, zeleni čaj s citronom ili aromami od orandže. S formulacijami „prezima je za ovu sezonu“ ili „danas je vani mrsko“ človik negativno utiče na sebe. Vrime nam načinja viša instancija. Hvala Bogu se za to ne tribamo skrbiti. Gledati moremo vrime i kot sredstvo protiv monotonije. Mogli bi reći: „Danas je vani suro. To znači, da se moram skrbiti za moje nutarnje farbe i moje nutarnje svitlo.“

(Agnjica Schuster)