O Prvom svitskom boju: Kaos na koncu boja

Rečenica izvješćaja švicarskoga poslanika C. D. Bo­u­rcarda u Beču o stanju Austro-Ugarske monarhije 31. oktobra 1918. daje točnu di­jagnozu: In der gewesenen Doppelmonarchie herrscht das Chaos, a po sebi je to pri­kazanje bilo još blaže nego što je bilo. Jur pri koncu d­u­goga, šuljajućega razvitka je 15. oktobra 1918. cesar i kralj Karlo izdao Manifest svojim narodom koga Wilson u svojem odgovoru 20. oktobra već nije mogao pri­hvatiti na osnovi 14. punktov iz 1917., ar se je medtim čisto prominila politička situacija. Slavi monarhije: Po­ljaki, Ruteni, Čehi, Slovaki, Srbi, Bošnjaki, Hercegovci, Hrvati i Sloveni već nisu kanili ostati u dvojnoj monarhiji.

O Prvom svitskom boju: Financiranje boja

Nije samo junačku krv i mar­ljivost žen potribovala i zlo­rabila država u bojnom vrimenu, nego istotako i materijalno bogatstvo svojih stanovnikov. Poznata je krilatica Raimonda Montecuccoli­ja, ki je od svojega bojnoga gospodara potribovao: za boj tribamo pinez, pinez pak još jednoč pinez! A država je kod planiranja budžeta i na početku 1914. ljeta mislila na mirna nutarzimanja i van­davanja. A boj je rashitio sva­ko normalno gospodarenje pinezi. Ada država si je morala kade priskrbiti pinez. Tako je apelirala za vrime boja na patriotsku pripravnost svojih podanikov i prosila mirnim putem i blagim pritiskom na posudjenje pi­nez od svojih državljanov. Svi su došli na red, nikoga nije poštedila državna mašinerija.

O Prvom svitskom boju: Šmugljanje

I za vrime Prvoga svitskoga boja je cvalo šmugljanje ili krijomčarenje. Samo su na­ša sela u tom vrimenu stala nešto malo dalje od austro-ugarske granice i stoprv u Prvoj Austrijskoj Republiki i Drugom svitskom boju ra­z­vila svoje šmugljarsko djelovanje do zvanaredne šikanosti. Blizu granice su u staroj svetoštefanskoj zemlji bili Hrvatski Jandrof, Gijeca, li­nija Novo Selo, Pandrof, Vo­rištan, Bajngrob, Kalištrof, Stinjaki... »Spominki« Mer­šića st. imaju isto nekoliko redi svidočanstva za Geriš­tofce. Akoprem znamo iz no­vin samo za slučaje iz Mosonújfalu (Novoga Sela) i Szarvkő (Vorištana) moremo biti sigurni da se je šmug­ljalo kade se je za to djelova­nje otvorila mogućnost.

O Prvom svitskom boju: Hrvatska i mi

Ugarska se je strašno boja­la panslavizma. To potvrdj­u­ju i naši pisci iz početka 20. st.: Karall, Mušković, Miloradić, Verdenić i dr. Zato je kako Austrija i Nimška ta­ko i Ugarska podžigala strah, pozivajući se uvijek na veliko­ruski imperijalni apetit. Sve­nek se je pokazivalo kako propagandom kani Rusija d­o­stati i slavske narodne gru­pe u svoju mrižu. Osobito su Srbi imali veliku potporu od Ruskoga carstva. U tom smi­slu hungarizma, patriotizma svetoštefanske zajednice je Ugarska politika uticala i na slavske grupe unutar svojih granic, tako na Rusine, Slovake (Tóte), Srbe (Ra­ce), Slovene (Vende), a po sebi razumljivo i na Hrvate (Krobote), med njimi i na zapadnougarske, tzv. vizi horvátok (vodene Hrvate). 

O Prvom svitskom boju: Antisemitizam

Židovi su bili najmarljiviji u madjarizaciji. Početo od lje­ta 1844. mladi u Pešti osni­vaju „Magyaritó Egylet“ (Dr­uštvo za madjarizaciju), no ugarsko društvo im nije došlo jako u susret. U Ugarskoj je Győző Istóczy u parlamentu načinjao propagandu protiv novodoseljenih Židovov iz Galicije i Ukrajine i istočnih krajin Monarhije. A propagandi su dogadjaji u Tiszaeszláru podžgali pro­ti­vžidovske ćuti do visokoga plamena. U toj debati je su­djelovao i farnik u Židanu Ivan Mušković s polemičnom raspravom, ku mu je jur­ski biškup dao konfiscirati. U Austriji je Karl Lueger gra­dio cijelu svoju propagandu u Beču na slične temelje kao Istóczy u ugarskom parlamentu. Naš prvi priznatiji prozaist Mate Karal je jed­nu od svojih crtic posvetio toj tematiki. Ali bilo bi svakako krivo i nepravično suditi o toj tematiki s današ­njega holocaust gledišća.

O Prvom svitskom boju: Hrvatski jezik

Na već ki razmišljanji o Pr­vom svitskom boju se je po­stavilo pitanje, da li je znanje hrvatskoga jezika polakšalo žitak naših vojakov? Za Dr­u­gi svitski boj znamo da su naše vojake rado poslali kao tumače na ruski ili balkan­ski front i da su imali ugodniju službu kako to moremo doznati iz romana »Skok ko­njića« od Bele Schreinera  (Hštd; 1997.) ili kako Jo­žef Liebezeit u svoji povidajki „S guslami po sovjetski logori“ povida. I prelat Karlo Gre­go­rić je znao povidati o svoji bojni iskustvi u Stalingradu.