Doprinos Hrvatov protestantizmu u zapadnoj Ugarskoj (2)

U 16. stoljeću počelo je masovno naseljavanje Hrvatov u gradsku okolicu, i u sām Šopron. Po drugom turskom vojnom pohodu (1532.) u na­pušćena sela naselili su se Madjari, Nimci i Hrvati. M­adjarsko-hrvatski velika­ši, med njima i Toma Nádasdy (1498.-1562.), hrvatski ban, zapovidnik hrvatskih vojnih jedinic, imao je velike feudal­ne posjede u Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Križevačkoj županiji pak je jednostavno odanle preseljavao svoje k­me­te na vlastite i sigurnije po­sjede u Madjarskoj.

O Prvom svitskom boju: Na kraju ...

Ne ..., na kraju, akoprem je ova serija o Prvom svitskom boju na kraju, zato ne kad se i od sada nastavlja razmi­šljanje, spominjanje o doga­djaji pred 100 ljet. Kolikokrat, … kolikokrat se je u našoj petstoljetnoj povijesti u novoj domovini decimiralo naše stanovničtvo? Dugo su ga Turki klali, veli naš veliki pjesnik, stopedeset ljet du­go. Kad se je Jan Sobiesky bo­rio pod Bečom 1683. lje­ta povida kronika da su 12 tisuć ro­bov otprimili va veru­ga i remenju na turske saj­me. Ste se pitali ka sela su u onom vrimenu ležala istočno od Be­ča? Kronike povidaju o poho­du španjolske voj­ske uz Du­naj, kurucov, Napoleona, ustankov i revoluci­jov i Prvom i Drugom svit­skom velikom boju. Svi boji su brali svoju porciju u krvi, ljudski životi, siromaštvu, plinjenju, svak­o­vrsnom silovanju, rušenju i ognju. To smo kanili potaknuti, nanukati vas na razmi­šljanje, spominjanje, postav­ljena pitanja: Ča je smisao našega života? Su naši juna­ki stvoreni za boj? Kakovu nakanu ima sudbina s nami? Da li moremo iskusiti, zvidi­ti, planirati našu budućnost? 

O Prvom svitskom boju: Posljedice Prvoga boja

Prvi svitski boj je preobrazio svit ali u prvom redu političku i društvenu kartu Europe. Ako pomislimo samo, da se je zrušilo Austrougarsko carstvo i kraljevina, da je nestalo cesarstvo Nim­ške, veliko Rusko i osmansko sul­tanstvo. Pogledamo kakove nove države, državice su nastale iz nekih onda nam nastojanja EU zajedničtva da­nas moraju nastati jako gingavim i jako sumljivim. Jer na ideji veličine skupnosti: rimsko-katoličansko cesar­stvo, Dunajska federacija, mala i velika antanta, više­gradska zajednica, sridnjo­europske regije, Alpe-Adrija regija itd., itd.

O Prvom svitskom boju: Spomeniki na PSB

Još za vrime boja su u neki naši seli počeli razmišljati k­­a­ko bi dostojno mogli po­sta­viti spominak na spale i nestale vojake iz boja. Spome­niki su se postavili u svakom selu po boju u obliku skulpture, kipa, relijefa, sp­o­men­plo­če, kapelice, križa s ime­ni, ka do danas nisu potpuna.

 

Znamo iz crtice našega kn­ji­ževnika Ignaca Horvata kakovim tužnim srcem, med pla­čom, su ljudi bili na otkrivanji takovih spomenikov: A vojak iz kamena je nek gledal preda se. Tužno, turobno kako ga je kipar izrizal. I kako je gledal i vidil pred sobom čredu premu­čenih zemaljskih ljudi, kot je gledal njihove razorane obraze, njihove klonjene glave, viseća ra­mena, njihove oči s kimi su gledali stakleno u maglenu budućnost i kot je spoznao njihove prevelike skrbi i boli, onda se je činilo, kotno kad bi se bilo njegovo otvrdnuto lice ganulo i zaškurilo od pomilovanja, nje­go­ve kamene prsi su se na hi­pac zdi­gnule i na oči mu je d­o­zvira­la jedna svitla suza, jedna vru­ća suza za — ŽIVE.

O Prvom svitskom boju: Spominki na boj

Brojni su spominki na boj ili bolje rečeno pisanja iz kasa­rov, bolnic, zarobljeničtva ili samoga bojišća. Osebito je bogat fotomaterijal iz ono­ga vrimena kada fotografiranje nije bilo tako prošireno kao danas. Zato je slikovni materijal i malo postavljen, insceniran. Ali to moremo re­ći i za pisani materijal, jer je svako pismo, svaka karta m­­o­rala kroz vojnu cenzuru, a nije se dopušćalo da se ne­š­to uvadi iz tzv. vojne tajnovitosti.

 

O Prvom svitskom boju: Formiranje strankov u Gradišću

U svakoj pravoj demokrat­skoj državi su političke stra­n­ke zastupane u izbori i u parlamenti kao najvidljivi kazač demokratske zrelosti. Partije su osigurane u osnovnom državnom zakonu i garanti narodne suvere­nosti. One su se u Austro-Ugarskoj Monarhiji razvile i učvrstile mučno, teškom političkom borbom krajem 19. i početkom 20. st., ada kratko pred Prvim svitskim bojem i to u Cisletaniji (austrijski dio) nešto malo drugačije od Translajtanije (ugarski dio), i su bile usko povezane s izbornim pravom. Naše ljude je tangiralo to po kraju prvoga boja i jedno i drugo.