O Prvom svitskom boju: Krojenje nove granice na zapadu Ugarske

Do danas nije povijest u sta­nju razborito i jasno procijeniti dogadjaje u seli dana­š­njega Gradišća vezana uz priključenje zapadnougarskoga teritorija k Austriji. I danas zakipu ugarske ćuti na „izdajničtvu“ bojnoga to­varuša Austrije, a esterajski Gradišćani bi naj­radje zatajali i zamučali da su tisuć ljet živili u svetoštefanskoj političkoj i gospodarstvenoj zajednici. Naši Hrvati su sa­mo kroz NAŠE NOVINE dobivali informacije o dogadjaji u boju i politiki i iz malobroj­nih ugarskih i nimških me­di­jov, ako su je imali naru­če­no i čitali. Drugačije se je širila samo usmena propaganda.

O Prvom svitskom boju: Prvo „Hrvatsko kulturno društvo“

Kada je Hrvatski Narodni Tanač za vrime bolševisti­čke Ugarske prestao 1919. ljeta svojim djelovanjem su Hrvati ostali prez organiziranoga peljačtva. NN su zdvojno zakriknule Ča će bit s-nami hervati? Odgovor na to pitanje je došao od Martina Meršića st., ki je već na Lovrenči 1919. ljeta u Filežu prihvatio nujno sprogovorenu ideju mjenovskoga školskoga direktora Iva­na Dobrovića i ljeto dan kašnje koracao prema ostvarenju.
Prvi korak je bio izdjelanje štatutov u ki se je ugledao na već postojeća društva u Ugarskoj, tako na nimško „Dunántúli német közmű­velődési Egyesület“ (Transdanubijsko nimško općenaobrazbeno društvo). U drugom je koraku iskao legitimaciju, ku si je dao od spravišća hrvatskih školovani u Šopronu 20. septembra 1920. i po tom malom djelatnom grupom predjelao pravila is­to u jednom sastanku 7. februara 1921.

O Prvom svitskom boju: Za Austriju

U regionalnoj povijesti se gradišćanski Hrvati pretežno prikazuju kao nepoljuljani pristaše ugarskih interesov i prišiju im se nadimki: staromodni, zastarani, konzervativni, … Zvana toga se i postulira da nisu imali zanima­nja za svoju narodnost, ka bi skupavisila s jezikom i kulturom. Medjutim danas vidi­mo, da bi se ta gledanja morala svakako na novič ispita­ti i točnije formulirati i tako se približiti povijesnoj istini bez škiljenja na vladajuću au­strijsku ili ugarsku stranu, jedino s gledišća narodnih interesov u igri ugarskoga, nimškoga ali i hrvatskoga (jugoslavskoga) nacionalizma. Ovde se ne more dati podrobnija analiza tih pitanj ali potaknuti na razmišlja­nje. Jedno takovo pitanje je i pitanje, ke hrvatske grupacije su bile za Austriju i u prvom redu zač?

O Prvom svitskom boju: Za Ugarsku

Po propaloj Ugarskoj Sovje­t­skoj Republiki u augustu 1919. se je najednoč prominila nutarnja situacija i po­čelo navlicanje za teritorij, ki se je od St. Germaina dopitao Austriji. Ugarska je če­kala još na svoj ugovor, ko­ga je dostala u Trianonu. Ali tim još daleko nije bila ustanovljena granična linija i d­u­ralo je sve do kraja 1923. dokle se je konačno odredila crta granice. U tom pitanju su i Hrvati dostali odredjeno mjesto na političkom polju, jer su se morali odlučiti za Austriju ili Ugarsku. Po nje­vom rastrovašenom stanov­a­nju to nije bilo toliko jedno­značno i moglo odrediti na­rodnu sudbinu u budućnost. Po dosadašnjem povijesnom svidočanstvu je grupacija Za Ugarsku bila jača i po svemu aktivnija u agitaciji i imala izgradjene ugarske me­dijalne strukture za sobom.

O Prvom svitskom boju: Žrtve Ugarske Sovjetske Republike

Pri kraju Prvoga svitskoga boja su se u nekoliko tajedni rasprašile velike države, med njimi i Austro-Ugarska Monarhija. Boj je prestao 11. 11. 1918. ljeta. Cesar i kralj Karlo I./IV. se je odrekao vladanja i 12. novembra se je proklamirala Austrijska Republika. U Ugarskoj je do­šlo 16. novembra do toga državnoga čina. Iz nekadaš­njega austro-ugarskoga teritorija su dobile teritorij Čehoslovačka, Rumunjska, Po­ljska, Kraljevina SHS (Srbov, Hrvatov i Slovencev = Jugoslavija) i Italija. Austrija i Ugarska su nastale male državice u sridnjoj Europi.

O Prvom svitskom boju: Učitelji i škole u PSB-u

Uz farnike imaju učitelji poseban značaj za našu narod­nost. I oni su bili ugledna, respektna pršona. No noteri su po automatiki boja proigrali svoj ugled za vrime bo­ja, jer su im prišili pristranost. Kod učiteljev nije bilo čuda iznimkov. Sve su po re­du pozvali na novačenje ili iz rezerve u službu. Tako se je veljek početkom boja našlo prik 6000 učiteljev med vojaki. Iz hrvatskih sel iz Šopronske županije imenom znamo za Fabijana Ézsola iz Štikaprona, Ivana Kriszta i Jožefa Rácza iz Rasporka, Karola Szedenika iz Fileža, Ludviga Szedenika iz Traj­štofa, Ivana Szabó iz Židana, Šimu Biricza i Antona Lorenca iz Frakanave, Eugena Tibolda iz Velikoga Bo­rištofa i Jure Fenesza iz Vul­kaprodrštofa. (Nažalost iz drugih sel nimamo podatkov!) Svakako je ali veliki broj uč­i­teljev morao na front, jer su je gledali za sposobne pelja­nja manjih jedinic ili posebnih zadatkov.