Neki gledaju Gavrila Pri­n­ci­pa za narodnoga heroja, borca za slobodu svojega na­roda. Drugi pak za teroris­ta u najobičnijem smislu riči. Spomeniki mu se postavljaju i danas još i po simpozija ga st­a­vljaju kao jednu točku pro­grama u 100-ljetno spomi­njanje na Prvi svitski boj. Mnogobrojne člane obitelji Princip je austrijska policija uhapsila i poslala u uze.

 

Nedilju, 28. junija 1914., po srpskom kalendaru 15. junija na Vidovdan, je Gavrilo Princip (ne Prinčip!, 1894.-1918.), bosanski srpski djak, ki je u 20. ljetu svojega života izvršio at­en­tat na prijestolonasljednika Au­stro-Ugarske Monarhije Franca Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju u Sarajevu. Atentatora i njegove tovaruše, jer nije bio sām na svojem poslu, su uha­p­sili na licu mjesta, a drugi dan još oko 200 ljudi, u prvom re­du Srbijance po narodnosti.

 

Prve sirotice boja dakle bila su dica prijestolonasljednika: Maksimilijan, Ernest i Sofija.

 

Prilično brzo su atentatori, jur u oktobru došli pred sud, na čelu s optuženiki: Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović i Trifko Grabež. Pri procesu se je ispostavilo, da su dostali iz Beograda revolvere, bombe iz Kraguljevca i fiole za ciankali (za svaki slučaj, ki ali nije djelovao). Bili su člani „Mlade Bosne“, bosanske revolucionarne mladinske organizacije, ke su peljali oficiri iz srpske tajne organizacije „Črne ruke“ i uvježbali je na oružju. Za slo­gen su imali krilaticu: „Ujedi­njenje ili smrt“, cilj ujedinjenja svih južnih Slavenov u jednoj velikoj državi.

 

Gimnaziju je Princip zavr­šio vrlo dobrim uspjehom u Beogradu. Pošto Princip za vrime procesa po neki još nije bio 20 ljet star ga nisu mogli po austrijskom pravu odsuditi na smrt. Odsudili su ga na 20 ljet uze i došao u tvrdjavu There­sienstadt u Češkoj. Dr­žali su ga u izolaciji u škuroj i vla­ž­noj kamrici, tako da je vrijeda ob­e­težao i 28. aprila 1918. preminuo od tuberkoloze kos­tiju. Pred smrću su mu morali amputirati desnu ruku.

 

Zakopali su ga, kako je to običaj u takovi slučaji, anoni­m­no. Ali austrijski soldat Čeh, František Löbl je našao grob i dostao od vojničkoga zapovi­d­ničtva nalog, da mu zemaljske ostatke odnesu na katoličan­sko groblje u Theresienstadtu od čega si je on, protiv zapovi­di, načinio skicu, po koj su po boju 9. junija 1920. ekshumirali ostatke i premjestili na K­o­ševo, u kapelu „Vidovdanski heroji“ u Sarajevu, kade mu je postavljena i spomenploča.

 

Mnogobrojne člane obitelji Princip je austrijska policija uhapsila, poslala u uze, jer su pretpostavljali, da su i oni bili upleteni u atentat, a brate Jo­vu i Nikolu zataknuli u logor Arad (danas Rumunjska). Nikolu, vračitelja, za vrime Dru­goga svitskog boja su ustaše ustriljili. Dajki i onda se je pri­minjivao princip „rodbinskoga jamstva“, kako kašnje u svi diktatorski režimi.

 

U Sarajevu se planira odr­­žati ljetos veliki simpozij u sp­o­men tih dogadjajev.

 

Srbija kani postaviti 28. ju­nija 2014. spomenik na Kalemegdanu u Beogradu.

(NB)

 

Kategorije

Slike