Prvi svitski boj je preobrazio svit ali u prvom redu političku i društvenu kartu Europe. Ako pomislimo samo, da se je zrušilo Austrougarsko carstvo i kraljevina, da je nestalo cesarstvo Nim­ške, veliko Rusko i osmansko sul­tanstvo. Pogledamo kakove nove države, državice su nastale iz nekih onda nam nastojanja EU zajedničtva da­nas moraju nastati jako gingavim i jako sumljivim. Jer na ideji veličine skupnosti: rimsko-katoličansko cesar­stvo, Dunajska federacija, mala i velika antanta, više­gradska zajednica, sridnjo­europske regije, Alpe-Adrija regija itd., itd. ni danas ne fali ali te zajednice činu lju­di s različitimi mišljenji, čudakrat na kvar svojega naro­da i vlašćega dobrostanja. Prvi svitski boj je najbolji pr­imjer zato! Stoprv danas su se počele države sridnjo­europske regije izvlačiti po­sljedic toga boja i ponovno te­turaju u novu krizu, kao da nam majka povijesti ništ ne bi bila mogla urivati u tupe, sebične glave. 

Na naše ljude i sela se je zrušila elementarna politička i geografska kriza. Morebit dr­u­štvenopolitička kriza nije bila tako popadljiva, ljudi si nisu znali predstaviti kako će biti budućnost, ali da su im povlikli granicu med seli, postavili carinarske kućice i tribali od tada pasoše za obdjelivanje svojih polja, ka su mogla spasti na ovu ili onu stranu granice ili za posjet sv­oje rodbi­ne, brata i sestre, to za ondaš­nje političko iskustvo nije bilo za popasti. I praskale su lažne političke i gospodarstvene parole na nje, svaki je za sebe ka­nio izvući najveć koristi. I „kr­o­bota“ je zaminio „madjaron“, „švaba“ ili „esterajca“ „deutsche Burgenländer“, ki je po sebi bio vridniji, povjerljiviji, stabilniji od onih, ki su došli pod etiketom »madjaron« ili »d­inarić-husar« u novu državu.

Sve se je prominilo! Najprije ono najćutljivije, od velikoga gospodarenja se je moralo prekoraknuti na male državice. Država već nije bila odgovorna za veliko tržišće Mona­r­hije, a produciralo se je na veliko. Naduta birokracija, osobito u austrijskom dijelu se je morala reducirati na minimum, vojska ograničiti a ipak svladati desno i livo orijentirane ekstremne grupacije bez držav­noga instrumentarija, ka nastojanja su u obadvi država te­ndirala prema diktaturi, ako­prem je Ignac Seipel izdao u Austriji parolu: Slobodan na­rod u slobodnoj državi! Masov­no oslobodjene djelatne sna­ge male državice se nisu mogle zaposliti, zbog čega su ljudi morali „trbuhom za kruhom!“ i nastane fenomen pendlerstva, a iseljenje u prikmorje je prekoraknulo svake zamišljene granice. Potribovalo se je regu­latorsko djelovanje države kao amerikanski »new deal«, čega u Europi nije bilo i tlo počelo zrejati za Hitlersko zaposlenje.

I u našem malom Gradišću se je počelo premje­š­ćenje pe­ljajućih slojev i p­o­lagano socijalno premj­e­š­ćenje od elitar­noga na demokratsko, ko je ali stoprv po Drugom svitskom bo­ju imalo preudarnu snagu. Još jedan fenomen se je pojavio, suprotnosti varoša i provincije. Naši hrvatski knji­ževniki med boji, u prvom re­du Ignac Horvat i Ivan Blažević nas upozoravaju, zdvojno kri­ču: Brate, ostani doma!, su bili mišljenja da varoš pokvari na­še divojke i junake. To ali ni malo nije hasnilo, i naše dru­štvo se je prestrojilo i naša se­la, seljačko društvo se je pre­načinilo, urbaniziralo i nastalo od seljačkoga, poljodjelskoga društva lipo polako djelačko, poslo(u)zimajuće društvo bez nekadašnjega kulturu nosećega gradjanskoga sloja, i tako otvoreno na svaki globalizirani uticaj u naši seli. Prepolov­ljenjem, ne! prerizanjem na­še­­ga narodnoga tijela je započela tročlana razvodna linija, ku smo stoprv po padu željeznoga zastora počeli kako-tako, čudakrat bezuspješno krpati. Mea culpa! Mea culpa!

Prestrojilo se je naše školstvo, bez vridnovanja do danas, prestrojila se je politička situ­acija. Uopće nas je u prvom redu iritirala politička situacija. Prefrigani austrijski politički sistem dugo nije bio popadljiv za naše političare i dali su se upreći u politička kola velikih partijov. Nije njim za zlo zeti, došli su u zapadnoeuropski po­litički sistem bez iskustva, bez toga da bi znali bili što znači isposlovati, tražiti, prepirati i najzadržati se u potribovanji, presenetiti, mahiavestički prehititi, da bi mogli dojti do naj­većega rezultata.
Sve se je to moralo na svakidašnji iskustvi zviditi, nau­čiti u novom društvenom životu.                            

(NB)