Kakova to sramota da danas unutar EU negdo mora zatražiti politički azil

Petar Tyran

Kako se čini, su američke prilike počele preplaviti i poplavati i Europu, po­sebno i Austriju. Dokle u Sje­dinjeni Američki Država pr­i­je svega kako heteroseksualni tako i homokseksualni glu­mci i ličnosti javnoga života padaju kao keglji na malobo­rištofskom kegljišću, u Europi za redom padaju političari, a sad su se i u Austriji pridru­žili ovim „kegljišćam“ ods. pa­da­nju glav u politiki. Gdo zna kamo će ovo još peljati, i gdo još more razlikovati med na­ivnim približavanjem nešika­nih i premalo samosvisnih muškarcev, ki nisu dost vje­š­ti da bi se pošteno i pametno približili ženi ka im je simpa­tična — i stvarnim seksualnim zlostavljanjem, čemu se trib­a­ju, naravno, suprotstaviti ne samo žene, nego, po sebi raz­umljivo i muškarci, ki znaju kako se kanu i moraju pona­šati pr­e­ma recimo svojoj sestri, maj­ki ili staramajki?

Svi su za bolju Austriju i za reforme u korist i boljitak ljudi i države!?

Petar Tyran

Bilo za ku političku stra­n­ku ste se odlučili pri iz­bori 15. oktobra u principu dobro, bolje: odlično ste odlučili. Zač? Zato, jer su sve stranke i svi njevi peljači, lideri jasno i glasno reklamira­li za sebe da su oni za brze reforme, za poboljšanje finan­cijske situacije, za poboljšanje političke klime u zemlji a ne na zadnje za boljitak svih gra­djanov u Austriji i na korist ove države, ku je bivši kance­lar Kreisky koč nazvao „otok blaženih“ — ili je to bio negdo drugi. Gdo već točno zna? A danas bi mu odgovorili kao s topa: „Ča si blažen?“

Moremo se ponositi s našim hrvatskim folklornim ansamblom Kolo-Slavujem!

Petar Tyran

Gdo je ljubitelj, ili barem poštovatelj folklora i je bio subotu, 21. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu, mogao se je uvjeriti da i mi gradišćanski Hrvati imamo nešto pokazati, imamo ne­što čim se moremo podičiti na vrhunskoj razini i čim se mo­remo ponositi i u konkurenciji i s vrhunskimi folklornimi ansambli iz Hrvatske odnosno i iz drugih zemalj: Prilikom kiritofa u Velikom Bo­rištofu na programu Kuge je stala repriza jubilarnoga pro­grama prilikom svečevanja 45-ljetnoga postojanja folkl­or­noga ansambla Kolo-Slavuj,  kao i 30-ljetnoga postojanja dičje folklorne grupe Piplići, ki je lani u novembru prikazan u južnogradišćanskom Pinkovcu a malo kašnje u ka­zališću Odeon u Beču.

Potribovanja narodnih grup ostaju ista — i pri novoj Saveznoj vladi!

Petar TyranJoš se ne zna, gdo će pe­ljati novu koalicijsku vla­du u Austriji. Naravno da se ne zna ni gdo će biti novi savezni kancelar — iako Seba­stian Kurz od Narodne stran­ke/Lista Kurz ima najbolje šanse. Mnogi računaju sa čr­no-plavom koalicijom, a je i vrlo vjerojatna. Ali sigurno je moguća i črljeno-plava koalicija, ako se Kurz ne more uje­diniti sa Stracheom. A peljač Slobodarske stranke (FP) će imati jako visoke zahtjeve. Ukoliko će mu to Kurz kaniti i moći uslišiti je drugo pitanje, ali će morati dosta popustiti, da bi Strache s njim išao u koa­liciju.

No, ča je ako je cijeli dirty campaig­ning bio najveći fake ove kampanje?

Petar TyranSvega smo dozvidili, do­čuli, doznali i iskusili u ovoj minuloj izbornoj kampanji, ka od subote nave­čer mora mučati i mirovati, jer su nedilju, 15. oktobra izbori za Savezno vijeće odno­s­no za Austrijski parlament a tim i za Saveznu vladu a ne na zadnje i za saveznoga kan­­celara. Kako se sada čini ov­put žena još neće dojti na red. Ako Kerna već ne bude će dojti na red Doskozil a stoprv onda Rendi-Wagner. Ako Kurz ne uspije, ne bi znali ka žena bi stupila na njegovo mjesto. Ako Strache ne bude, znamda nekade na kraju repa stoji Dagmar Belakowitsch?

Zahtjev na novu Saveznu vladu i na novo europsko manjinsko pravo

Petar TyranPo 15. oktobru, tj. po izb­o­ri za Nacionalno vijeće austrijske narodne gru­pe očekuju spravljen stol, dakle „tabula rasa“, na kom zapravo ništ nije ostalo od toga, ča su zastupniki šest autohtonih narodnih grup — Čehi, Hrvati, Madjari, Romi, Slovaki i Slovenci — minulih skoro pet ljet predložili Saveznoj vladi i ča su pripravili za nju i ča su od nje potribovali. Uzalud, zaman, bez ikakovoga rezultata su bile mnoge ure u sje­d­nica različitih djelatnih krugov, dane i tajedne dugo mi­nuciozne priprave, proljana mašta, ka je potrošena s ciljem da bi se postiglo pametno, dobro promišljeno rješenje, ko bi zadovoljavalo narodne grupe. No, premda ionako od mnogih očekivana, ali ipak ne tako željeno, opet jednoč je propala šansa da bi se do­š­lo do europskoga standarda, kakov poznamo u drugi, ta­kaj i mnogo mladji demokratski zemlja i država. Mogli bi govoriti i sa slavnim Williamom Shakespeareom „Pu­no larme za ništ“.