O temi stana ili ipak doma ćemo u Hrvatski novina sigurno još već puti pisati. Pred svim i zato kada se sada ipak na sve veći javnih zgradov moru najti i hrvatski natpisi, ki u nimškom imaju privisak -haus. Tako na primjer i Feuerwehrhaus, Kulturhaus, Gemeindehaus, Schenkhaus, Zeughaus itd. Analogno nimškomu jeziku smo to u prošlosti uglavnom prevodili sa stan i smo je na naše javne zgrade napisali velikimi slovami uz nimški ili ispod nimški – pravoda nikada ne iznad nimškoga, jer to bi bila prevelika čast za hrvatski – Općinski stan (u Frakanavi još i opčinski stan), Kulturni stan, Ognjobranski stan, itd.

Skladišće oružja, toga kod nas zapravo nima, jer onda vjerojatno ne bi pisali oružani stan za Zeughaus nego najvjerojatnije stan za oružje. Ali ča valja za oružje, tribalo bi valjati i za kulturu. To znači da bi tribali analogno tomu pisati stan kulture ili stan za kulturu, ča bi pravoda čuda bolje odgovaralo tomu ča je: stan, zgrada u koj se nešto dogadja u vezi s kulturom. Kulturni stan bi bio tako naznačio da je kulturni, dakle da se ponaša kulturno ili da izgleda kulturno kako i lipo i žuto ili plavi i dr.

Isto tako je ognjobranskim stanom. Isto tako bi mogli reći da je to ljudski stan ili ljetni ili zimski stan. Ali je to zaista tako. Nije to bolje rečeno stan za ognjobrance – ki polag nimškoga wehren i madjarskoga védeni branu od ognja? A ako Hrvati i ostali Slaveni svi gasu oganj, vatru, zač i mi ne bi ubuduće gasili oganj? A onda bi bilo i jasno da su to ognjogasci, analogno vatrogascem.

Ali vrnimo se kulturnomu i općinskomu stanu. U vezi s kulturom, općinom, ognjogasci i dr. se pravoda manje radi o zgradi, dakle o stanu, to je prostor izmed zidinami s krovom, nego je tim za čuda već mišljena zapravo zajednica, ustanova, institucija. A zato u hrvatskom jeziku znatno bolje odgovara rič dom. Tu rič dom koristimo bezbroj puti kad idemo ili gremo domom. A tim jasno znamo da je to znatno već nego da idemo u stan ili zgradu. S doma povezujemo i duševni, duhovni dom, dakle domovinu. A ta rič nam nikako nije tudja, nego je domaća, i svaki i svaka tako veli i doma i kad je vani. Domom se ide rado a dom je nešto apsolutno pozitivnoga.

Najstariji med nami ćedu se znamda još spomenuti, da se je bralo za Hrvatski dom u Željeznu, za sidišće Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću. Iz povijesti znamo da se je pred svim i u Gradišću bralo za hrvatski dom u Beču, kade bi se mogli najti i sastati hrvatske Gradišćanke i hrvatski Gradišćanci u velegradu da se ne bi tribali stalno seliti od jedne krčme u drugu.

A ča bi nam koristio stan za Hrvate, Madjare i Rome u Borti, ako to nije i pravi Dom za narodne grupe?