Hrvatske Hate triba zbuditi iz trnoružičinoga sna. Tako bi mogli supsumirati, staviti pod zajedničke oznake dvodnevni simpozij »450 ljet Hrvati (i Hrvatice) u Novom Selu«. Hati u minuli ljeti i desetljeći, mogli bi znamda još i reći stoljeći bili su zapostavljeni u narodnosnom pogledu. Polazeći od toga da su Hati u kasnom baroku bili duhovni centar tadašnjih zapadnougarskih Hrvatov, pred svim hrvatska sela na čistom sjeveru današnje pokrajine Gradišće ali i prik državnih granic u Madjarskoj i Slovačkoj (© Nikola Benčić) onda moramo danas ustanoviti, da tu poziciju nikako nisu mogli držati. Najveći protagonisti, uz ostale, ovoga kasnoga baroka su bili Matijaš Laab i Šimon Kniefac, ali se npr. Laabov prijevod Svetoga pisma uz otpor hrvatskih subratov na Poljanci i med Dolinjimi nije mogao probiti. Jednostavno su oni bili jači pred svim i u jezičnom pogledu.

Još znamo kako je to bilo u Gradišću po skandalu glikola u 1985. ljetu: Ništ boljega se nije moglo dogoditi gradišćanskim vinarom. Teško pogodjeni od toga su počeli razmišljati o tom kako bi bolje mogli načinjati vino a to i bolje i prodavati. S rezultatom, da danas širom Gradišća imamo vrhunske vinare, ki se moru miriti s kolegi širom svita. A pred svim su si mladji i najmladji vinari zasukali rukave i uz bolju tehnologiju i školovanje na stručni škola su domaću produkciju vina digli u do tada nepoznatih višin.

Mogli bi govoriti odnosno pisati o njemu kao krešćavoj, glasnoj osobi – iliti o blistajućoj ličnosti. Bolje najvjerojatnije odgovara ovo drugo, zadnje. Horsta Horvatha mogli bi nazvati livom polovicom mozga Gradišća, dakle socijalno dušno spoznanje, savjest ove zemlje. Ov „Gospodin Gradišće“ je socijalni, demokratski, dakle črljeni borac za sve slabe i siromašnije, zapostavljene, potlačene i prikraćivane. Ako bi bilo funkcije zemaljskoga predsjednika, u reprezentativnu funkciju – analogno saveznomu predsjedniku – Horst Horvath tribao bi kandidirat i bio bi najvjerojatnije i izabran.

Ov 66. po redu kongres FUEN-a (Federativne unije europskih narodnosti) u Berlinu prošli vikend je imao dosta političke brizancije i je jasno pokazao, da je vrlo brzo proširenje ove najveće krovne organizacije nacionalnih manjin, narodnosti i etničkih skupin u Europi u minuli ljeti doneslo i vrlo velike i jasne probleme sa sobom. Ujediniti interese i zahtjeve narodnosti iz zapada i sjevera Europe s onimi na istoku i na južnom rubu Europe je vrlo zahtjevan posao i more funkcionirati samo onda ako ne prevladavaju nacionalni politički interesi. FUEN je Europska unija u malom s vrhovnim ciljem da se zalaže za nacionalne manjine, za svoje članice u dotični nacionalni država – a tih je puno.

Ne samo u Gradišću a posebno i u hrvatski fara – kih zapravo već nije, jer su u najboljem slučaju za nas dvojezične – se crikveni škamlji rapidno spraznuju, nego i u drugi savezni zemlja i kod Nimcev se more opaziti nagli pad vjernikov ki pohadjaju npr. nediljne sv. maše. To nam je pokazala i maša, ku je ORF pre- nosio u nedilju, 25. septembra iz farske crikve u Riezlern u vorarlberškom Kleinwalsertalu. Niti atraktivnost prenašanja sv. maše s farnikom Edwinom Mattom – i to širom Austrije – nije mogla napuniti crikvu s vjerniki tako da bi svi škamlji bili barem reprezentativno popunjeni u toj prelipoj crikvi, ka je bez sumlje i kulturni spomenik. Isto kako i kod nas Hrvatov i Hrvatic u Gradišću su na ov veliki i medijski dan u mali Riezlern su ljudi došli u svojoj prelipoj narodnoj nošnji k maši, u crikvu, ka svidoči o visokoj i arhitektonskoj kulturi i likovnoj umjetnosti – čisto drugačije, nego mnogi betonski bunkeri u novije vrime, ki pravoda isto imaju svoj čar. Isto kako i kod nas (ne samo Hrvatov) su škamlji dijelom bili prazni, a isto kako zapravo i svagdir drugdir sve manje ljudi ide u crikvu.

Nedilju, 2. oktobra širom Gradišća su komunalni izbori, dakle biraju se načelniki i načelnice a u vezi s tim i općinski savjeti a tim naravno i savjetniki i savjetnice. S pogledom na to, da u hrvatskom Savjetu za narodne grupe jednu kuriju sastavljaju i komunalni političari i političarke (ukupno 10 iz dvih velestrankov SPÖ i ÖVP) iz hrvatskih i mišovitojezičnih općin, ki – u suglasnosti i ostalih članov Savjeta (ukupno ih je 24) odlučuju i o dodjeli pinez i samim sebi odnosno svojemu stranačkomu ili ti komunalnopolitičkomu djelovanju, se stavlja pitanje ča djelaju s timi pinezi. Ta potpora, bolje rečeno subvencija je zamišljena za djelovanje u korist hrvatskoga jezika ili hrvatstva uopće u dotični seli.

Tomu je kih dvajset ljet, da su tada na Pedagoškoj akademiji bili savjetovali, da se maturanti i maturantice bolje ne prijavu za studij za učitelja ili učiteljicu, jer su bile šanse za zapošljavanje jako čemerne. Jednostavno je bilo preveć učiteljev i učiteljic, još i na dvojezični škola. Kako se je nek situacija preminila. Danas je znatno premalo učiteljic ne samo u Gradišću nego i širom Austrije. A ako pogledamo kako se stoji s učiteljicami, ke bi znale i hrvatski, je situacija još gorja.

Postkorona era, razdoblje po koroni u naši hrvatski krugi je počela zapravo jur s hrvatskim balom HKD-a u Klimpuhu početkom junija o. lj. To je bila takorekuć prva proba–a pred tim još i bal Stalnosti u Čajti – će li se opet ganuti i hrvatska scena po korona-epidemiji? Pravoda moremo i reći, da dob korone nije mimo i da ne znamo ča nas čeka u jeseni, a još manje kako je s infekcijami, s bilo kakovim sojem, felom korone u zimi.

Vrlo je zanimljivo, da pred svim progresivni, mogli bi reći i livičarski krugi s različnih stran i pozicijov kanu učiniti nešto dobro narodnim grupam, želju argumentirati u njevu korist i predvidjaju nešto pokrenuti u smislu poboljšanja njevoga položaja kako u društvo uopće tako i u oni intelektualni krugi, ke oni pokrivaju. Ali u tom si nisu složni kako postupati s poviješću. Dokle pred svim tradicionalni socijaldemokratski krugi unutar narodne grupe, neprestano naglašavaju mirno suživljenje narodnih grup u Gradišću, bez konfliktov i eskalacijov – mišljena je očito nekadašnja Nimško-Zapadna Ugarska – već umjetničko svitonazorno širje postavljeni kulturni socijaldemokratski krugi si želju svojim djelovanjem pokazati na to da se društvo mora otvoriti prema narodnim grupam, je triba uzeti u sredinu i bi u nji tribala viditi obogaćenje. U vezi s tim se i ovi i oni krugi zalažu za većjezičnost i multikulturalnost. Dobro ovako, u slučaju da svi ovi mislu na najveću narodnu grupu, mogli bi i bolje reći: na većinski narod u zemlji i državi!

Prvi pokušaj otkada postoji hrvatski Savjet za narodnu grupu, a to je ipak jur skoro 30 ljet, da se prekine partijskopolitički dogovor med VP-om i SP-om, kako ćedu podiliti funkcije predsjednika i potpredsjednika ovoga savjetodavnoga gremija pri Saveznom kancelarstvu, nije uspio. Još je prečvrsta politička „velika“ koalicija, mogli bi reći i tradicionalno črljeno-črni proporc u Gradišću – kakovoga pravoda jur ljeta dugo nima na zemaljskoj političkoj razini. Ali narodne grupe su u povijesti svenek šantale i plantale iza aktualne politike, su svoj spas uvijek iskale u krilu političkih stranak, dakle, naravno i u ovom.