Odrasla u čuvanom Gradišću – kade su trenutno najveći problemi, kako se sami zovemo (gradišćanski Hrvati, Gradišćanski Hrvati i/ili Hrvati u Gradišću – a ista diskusija još jednoč po nimšku) ili kako se pravilno dekliniraju imena kot Mirko – sam se jur uvijek čudila borbenosti Slovenkov i Slovencev. Gradišće sa svojom nemarnošću za manjine odnosno narodne grupe ne čini ništ za nje, ali isto ništ protiv njih.

U Koruškoj je situacija (dugo) bila drugačija – čisto drugačija. Za vrime nacionalsocijalizma ali i potom u Drugoj republiki – mislimo samo na Ortstafelsturm.

„Sve naše je otpor“ to je bio brošira/knjiga, ku je pred nekolimi ljeti izdao KSŠŠD u suradnji s drugimi organizacijami i čiji naslov mi se je zacipio u pamet. „Sve naše je otpor” stoji za žilavost Slovenkov i Slovencev i za mukotrpnu borbu za njeva prava u regiji, ka je uvijek bila znatno jače pogodjena od tenzijov med narodi nego ova naša granična regija.

Kad si pogledam sve izvješćaje i prinose dogodjaja u nedilju – policija je s kucki i helikopterom ustanovila sve identitete antifa kempa, ar je kemp navodno prekršio protiv zakona o zaštitu prirode i dostojanstva „suorganizatora“ muzeja na Peršmanovom dvoru, nisam prez riči nego puna pitanj.

Ana Grilc od KSŠŠD-a, organizatora kempa, piše u jako opaženom članku u Novom glasu: „Ča ostaje od racije: Zastrašena mladina, retraumatizirana narodna grupa, poharano mjesto spominka.”

Sad je naime tako, da je Peršmanov dvor nastao poznat zbog masakra na jedanaest ljudi iz obitelji Kogoj i Sadovnik u aprilu 1945. – danas je mjesto spominka za slovenski otpor protiv fašizma. A ovde se jur nahadja ključna rič: antifašističko ponašanje. Program kempa je bio javno dopstupan i sudeći po tom je antifašistički obrazovni kemp prava rič za ovu priredbu. More biti, da je nekoliko ljudi na krivom mjestu kampiralo – zato nisu potribni sedam vozil i helikopter. More biti, da nekoliko ljudi nije kanilo objaviti svoj identitet. Ali zač nije odgovorov na pitanja: Gdo je naredio ovakovu veliku policijsku akciju i na čiju ozbiljnu podlogu?

Slovenska narodna grupa sa svojim otporom za vrime nacionalsocijalizma je bila tako važna za Drugu republiku. Mjesto da se to cijeni ili barem akceptira, je Koruška nažalost još uvijek živi primjer, kako neka ne funkcionira.

Ča je bio cilj ove akcije? O tom vjerojatno isto neće biti javnoga (od)govora. Ako je cilj bio zastrašivanje mladih aktivistic i aktivistov, onda se ufamo, to nije funkcioniralo. Način, kako oni zahadjaju ovim strašnim dogodjajem neka bude pelda za druge, a solidarnost i brojne reakcije je zadaća drugih manjin i neka im budu okripljenje za dugi put do rješenja ovoga iritirajućega dogadjaja.