Ljeto je, opet je vruće, polovica ljudi je nedostupna – ov tajedan bi bio peldodavni primjer za takozvanu ljetnu škulju.

Dobro, da se je bivši ministar obrane i športa Darabos spominjao, da bi se i on mogao priključiti protestu protiv skraćenja subvencijov za narodne grupe. Čemerni ili dobri hipac? Mjesta u mediji je dost, opaziti se nek mora. Bilo kako bilo, do konca augusta ne tribamo očekivati velike reakcije.

Darabos se je med drugim pozivao na 25. obljetnicu postavljanja dvojezičnih tablic u Velikom Borištofu. A i o tom se je prilično malo čulo. Morebit se i ne bi tribalo ništ čuti. Ar pitanje je: Triba se zaistinu svečevati, da su Hrvati i Madjari u Gradišću morali čekati 45 ljet do nepotpunoga ispunjenja u Državnom ugovoru zapisanih prav?

S druge strani: Ča su bili drugi miljokazi prošloga frtalj stoljeća? Zakon o narodni grupa iz 2011. ljeta moremo, ako to uopće kanimo, brojati med velike neuspjehe manjinske politike.

Darabos je u svojem pismu dao zanimljiv pregled o manjinskoj politiki. U njem piše, da je Socijaldemokratska stranka od 1980-ih ljet minjala svoju manjinsku politiku novom generacijom ljudi. O odbijanju Robakove ideologije, je volio govoriti i Martin Ivančić. Odbijanje asimilacijske politike je ončas sigurno bio teški pothvat unutar stranke, iz današnjega gledišća je to ali bio jedini logični korak.

Je li je Narodna stranka isto minjala svoj stav od „tradicije tamburice“, kako to Darabos zove, o tom ne piše.

Kot je kolega Vlašić pointirano komentirao gradišćansku saborsku sjednicu u Novom glasu: „Kot u školi, mali facit: More se reći najbolja opozicijska politika u pogledu manjin dojde iz slobodnjačkoga sektora. Barem za ovu jednu sjednicu sabora.“

To – pretpostavljam – nije zaključio, jer je FP imao tako inovativne ideje, nego već zbog toga, jer od drugih strankov zvana šarolikosti i identiteta apsolutno ništ nije došlo. More slobodno biti, da se je u 1980-i ljeti minjala manjinska politika, ali tendencije odonda ne govoru za uspjeh te politike. Je li uopće postoji uspješna manjinska politika? Da, pogledamo samo malo zapadnije od nas pak će se najti bezbroj primjerov. Čija zadaća je, da te primjere doprimi u našu zajednicu? Skupna, bi jednoč rekla.

A ča su trenutne teme? Manjinsko školstvo, vidljivost jezika u javnosti, mogućnosti korišćenja jezika u javnosti, digitalizacija jezikov i dostupnost u internetu. Hrvatski domi ili domi narodnih grup, svejedno kade u Gradišću i od koga financirani, nisu manjinska politika nego jednostavna infrastruktura. Ča se onde neka djela – to je manjinska politika. Ova ljetna škulja je morebit dobro vrime, da potiramo naše moždjane u ta smir.