Ljetna škulja – sad smo oficijelno u njoj – bi zapravo dala očekivati komentare o bezbrižni pitanji, ali zadnje tajedne su opet doprimili na površinu neke osnovne diskusije, ke su jur vijeke stare. To je veliko pitanje o pitanju pisanja etnonima g/Gradišćanski Hrvati i svih dodatnih mogućnosti na nimškom jeziku.

Ali spočetka: Prošli tajedan je bila falinga u novina. Nova knjiga HKD-a, ka je istovrimeno potaknula ovu diskusiju, se bavi na nimškom jeziku poviješću ovih Hrvatov u bivšoj zapadnoj Ugarskoj: Naslov sada gluši „Die Geschichte der Burgenländischen Kroaten“ s velikimi početnimi slovami, ne s malim kot je to bilo napišeno u prošlom izdanju.

Ovakov etnonim je gibljiv, ljuljajući se simo-tamo po potriboći sadašnjega stanja diskusije i stava ljudi, ki su uključeni u njoj. Ali to nije samo kod etnonima tako, ada kod imena naroda. Gradišćanske Hrvatice i Hrvati imaju onde mnoštvo otvorenih pitanj: Je li smo narodna grupa ili manjina ili morebit nacionalnost ili narodnost, je li smo gradišćanski Hrvati ili Gradišćanski Hrvati i je li smo po nimšku burgenländische, Burgenländische, Burgenlandkroaten ili još i Burgenland-Kroaten. Je li se more dodati i ženski oblik ili se to ne smi, ar je govor o etnonimu, a ti neka uvijek budu u muškom rodu, ili je jednostavno i dost reći Hrvati.

U Hrvatski novina se je uhodao – pravoda isto ne od samoga početka – terminus gradišćanski Hrvati, misleći da smo dio hrvatskoga naroda, ada da je etnonim Hrvat, koga pišemo velikimi slovami. U drugi mediji i društvi ima pravoda drugih načinov pisanja.

Sad se more tomu pitanju pristupiti jako emocionalno i je interpretirati po potriboći i gramatičkom (ne)znanju za svoje koristi ili postupiti već ili manje ravnodušno. Ča je jasno, ovakova diskusija je uvijek puna ideologije, a te ideologije se za iste riči odnosno za ista pravopisna rješenja moru minjati po potriboći. Pravoda se more jednoč odlučiti za jednu varijantu, to ali nije garancija, da će kakov dojdući val ljudi opet prehititi ovu odluku.

U mnogovrsnosti je čuda puti i jakost – barem se to argumentira kod čuvanja okoliša. U slučaju da kade-tade neka karika prekine, ga lovi druga. Zač ada ne živiti s ovom mnogovrsnošću pojmov? Dopušćamo Gradišćanskim Hrvatom svoj strah od države Hrvatske i akceptiramo, da austrijski gradišćanski Hrvati zvana Gradišća to Gradišće ne kanu fokusirati. Veselimo se, da ova diskusija u Slovačkoj skoro ne egzistira i da je u Madjarskoj prilično jasna.

Dokle su cilji jasni i pamet pažljivo gleda, ča čemerna manjinska politika interpretira iz tih riči, neka se pojavljuju još deset drugih nazivov.

Važno je, da znamo ča i kako djelamo.