Ov naslov je jur koč bio na ovom komentaru. Ako se manjinska politika jur oprašćala u ljetnu pauzu, onda daje muzička scena barem hrpu za komentiranje. Komentirati muziku je pravoda hakljiva stvar. Slušati muziku, pojti na koncerte, zibrati muziku za festivale se na prvi pogled čini kot apsolutno nespleten posao. Pol milioni ljudi kod koncerta Thompsona u Zagrebu, upitljive teritorijalne himne u štajerskom zemaljskom zakonu, bezbroj (subvencioniranih) koncertov s uvijek različnimi izbori po cijelom Gradišću. O ovi tema samo iz pozitivnoga kanimo govoriti.

Thompson je kontroverzan i zna i u Gradišću podignuti krvni tlak jedne ter druge strani. Samo malo gdo se more izvući kod hita Lijepa li si, 27 ljet stalnoga slušanja je zabilo ov tekst u skoro svaki mozak i govorne organe.

Ako gledamo iz nevino-naivne perspektive onda je toliko domoljublja još i korisno za gradišćanske Hrvatice i Hrvate. Još i katoličanska crikva bi se morala veseliti i se je sigurno veselila kod ovolikoga divljenja gospi kod šoua s dronami. Ljubav prema domovini, vjera i obitelj, to su vridnosti, ke Thompson prenaša na pozornici, veli. Nije to to ča je katoličanska crikva prodikovala, u tom slavnom vrimenu, kade je crikva još nosila hrvatstvo? Gradišćanskim Hrvatom to premišljavanje nije tudje. Nije bilo farnika u 20. ili ranijem stoljeću, ki uprav ove teme nije predjelao u kakovoj pjesmici. A stara domovina je nastala krilatica ne samo od našega biškupa.

Naši susjedi Štajri u medjuvrimenu sanjaju o područji med Savom i Dravom, da se onde govori slovenskim jezikom im vjerojatno nije tako svisno. Zapravo je sanjati krivi glagol, u stvarnosti jaču samo o tom. A dokle se jači i je dio pjesme je kumaj ča protuzakonito kot nas uči hrvatski ustavni sud.

Muzička scena u Hrvatskoj je nastala draga. Gdo si zna priuštiti odnosno ki ima dost kontaktov će si svoju zvijezdu organizirati prik manjinske politike. Nemali dio subvencijov za narodne grupe naime svako ljeto teče u financiranje koncertov. Onde ima muzika opet povezujući karakter, ki djela za dobrobit svisti narodne grupe.

Dalo bi se komentirati sve i svačega na muzičkoj sceni. Da su neki ovakovi, a drugi uopće nisu takovi. Da je muzika po sebi uvijek nešto dobro. Ali to sve nije potribno. Važno je samo jedno: Ako savjetniki i šakica savjetnic odlučuje, da se kih 100.000,– eurov subvencijov svako ljeto investira u uspješne ili neuspješne nastupe, ako štajerska vlada misli, da su Sava i Drava važni simboli austrijske Štajerske ili ako skoro svaki hrvatski političar ima ćut da more komentirati ili pohoditi nastup Thompsona, ki je u stanju da cijel hipodrom s njim viče različne „stare“ parole, onda je samo jedno važno, da se ujedinjujemo: Muzika je politička.