Kratkovidna politika škodi fragilnim sistemom, mislimo samo na okoliš, a isto tako na sisteme ugroženih jezikov – plani, ako uopće postoju, po peti ljeti vladine periode obično po ovakovom kratkom vrimenu stopr po prvi put rodu, dokle opet skrsnu u ladica (vidi na primjer jenišku na- rodnu grupu iz prošle periode).

Kade su ada ti plani: Gradišćanskohrvatski jezik 2050.? Konkretni koncepti, kako podignuti prestiž jezika?

Za gradišćanskohrvatsku zajednicu zapravo ne postoji jezična politika, iako bi se moglo reći, da je nepostojeća politika isto način jezične politike, naime neuspješne.

Obrazovni sustav bi se mogao sažeti pod jezičnom politikom, nevidljivost hrvatskoga jezika u javnom prostoru spadje u tu tematiku, a i skraćenja su znak manjinske politike.

Lingvistica Julia Sallabank u svojem predavanju isticala je, da sam obrazovni sustav za obdržanje jezika nije dost. Nje istraživanja su pokazala, da na primjer velška dica uču u školi velški i mislu da je to kakov smišan jezik, ki se samo uči u školi. Morem si jako dobro predstaviti, da bi spodobne izjave čuli med nami. Ako jezik drugačije nije vidljiv i se ne more koristiti u drugi sfera, jezična politika ostaje neuspješnom.

U pogledu na narodne grupe odnosno na gradišćanskohrvatsku zajednicu fali definitivno inspiracija za uspješne jezične projekte i politiku. Zanimljivo da gradišćanski zastupniki črljeno-zelene koalicije potribuju manjinska prava u cijeloj Austriji – da je to važno znamo svi, uprav zato se i zalažemo. Zanimljivo je zato, ar uprav u Gradišću ne postoji neka vidljiva ciljana politika. Dom za narodne grupe u Borti bi mogao biti dobro središće za izgradnju ovakovih štrategijov. Ostaje samo želja da će zaposlen personal odgovarati ovim potriboćam (to znači stalno lobirati i prispodabljati se s drugimi manjinami kako bi mogli dobiti čim već inspiracije i primjerov dobre prakse).

Kako bi ada mogla izgledati ovakova jezična politika? U najboljem najutopičnijem slučaju tako kot u katalonskoj vladi: posebni odijeli za planiranje jezika, obavezno prevadjanje svih tekstov, spraviti jezik u sve velike firme, na socijalne medije i u kompjutorske igre, da je moguć cjelovit žitak na katalonskom jeziku.

Ali moglo bi se i početi prvimi malimi koraki: Hrvatski jezik u državni i zemaljski muzeji, na službeni web-stranica, na sudu i na upravi, spametno financiranje za jezične projekte, inkludirajući spametno plaćeno djelo na izgradnji i proširenju jezika, dobre kampanje za korišćenje hrvatskoga jezika u privatnom i javnom sektoru, izdavanje dobroga materijala na hrvatskom jeziku.

Sve to bi bilo lako realizirati sa ciljanom politikom za nami: Tribamo ju ada ili ne?